adrijana je napisao/la:
Nego što? Stranka koja još ne postoji?
Oprosti, bez zamjere, tema je i dalje otvorena predloženoj stranci iz 1. posta, a ako i ja smijem primijetiti, raspravljamo o načelima prihvatljivima u politici ili društvu od strane kršćana. Neka to bude proširena tema.
Da, htio sam da raspravljamo
o načelima, a ne o tome je li ovaj ili onaj čovjek napustio Hrast ili jesu li se oni ponijeli fer prema Obiteljskoj Stranci ili ne. Držimo se načela, pustimo politikanstvo - barem za sad.
Ja sam dakle htio otvoriti diskusiju o načelima "stranke" Krista Kralja koja su dana na fb stranici. Evo, prenijet cu ih i ovdje:
Citat:
1. Isus Krist je kralj svega stvorenog. Njegova kraljevska vlast očituje se nad svim stvorenjem, a napose nad ljudskim društvima.
2. Katolička vjera je jedina prava religija, utemeljena od Boga. Kao takva, ona ima naravno pravo biti priznata i prepoznata od strane društva i Države.
3. Svi zakoni koje Država proglašava trebaju biti odraz Božjeg zakona koji se proteže nad sve stvoreno. Niti jedan zakon ne smije biti u suprotnosti sa Božjom voljom koju nam Bog na jedinstven način očituje podsredstvom redovnog naučavanja Katoličke Crkve.
4. Crkva i Država trebaju biti zasebne, ali ne i odvojene [distinct but not separated]. Kao Učiteljica božanske Istine, Crkva ima naravno pravo na povlašteni i jedinstveni položaj u Državi. Harmonija između duhovne i zemaljske vlasti, Crkve i Države, ostaje trajan ideal čijem ostvarenju treba uvijek iznova težiti.
5. Skrb o javnom ćudoređu spada među posebne dužnosti Države koja mora svim legitimnim i zakonskim sredstvima sprječavati transparencije javnog nemorala, posebno onih koji izravno vrijeđaju dostojanstvo ljudske osobe ili promiču oblike ponašanja koji su neprihvatljivi u kršćanskom moralnom redu.
6. U uređenju vremenitih pitanja, Država uvijek mora težiti što boljoj realizaciji socijalnog nauka Crkve, izraženih u dokumentima redovnog Učiteljstva Crkve, počevši od enciklike pape Lava XIII "Rerum novarum" (1891).
7. Država treba biti laička: obnašanje javne vlasti pridržano je isključivo laicima.
8. Država nema ovlasti svojim građanima silom nametati katoličku vjeru, suzbijati ispovijedanje drugih religija, niti na bilo koji način proganjati ili diskriminirati pripadnike drugih vjerskih zajednica. Međutim, Država nema niti obvezu na bilo koji način surađivati, potpomagati ili poticati djelovanje nekatoličkih vjerskih zajednica.
9. Brak je homogena, doživotna i nerazrješiva zajednica jednog muškarca i jedne žene. Takva zajednica zavrjeđuje javno priznanje i prepoznatljivost od strane Države - brak uživa njezinu posebnu zaštitu i druge svojstvene mu povlastice. Svaki drugi oblik suživota ostaje u domeni privatnog - on ne može biti javno prepoznat, niti može uživati ista ili slična prava kao bračna zajednica, no ne smije biti niti nadziran u oblicima koji bi kršili dostojanstvo ljudske osobe.
10. Obitelj je zajednica koju čini jedan muškarac i jedna žena koji su braku te njihova zakonita djeca. Iznimno (npr. u slučaju smrti ili trajnog odsustva jednog ili oba roditelja), obiteljsku zajednicu mogu činiti djeca u zajedništvu sa njihovim zakonitim skrbnikom ili skrbnicima.
11. Prema načelu supsidijarnosti, Država u pravilu mora izbjegavati uplitanje u unutarnja pitanja obitelji, te poštovati njezinu autonomiju.
12. Osim u izvanrednim situacijama, obitelj pred Državom predstavlja Otac obitelji (Pater Familias), čija specifična uloga i dužnosti unutar obitelji imaju biti prepoznati i respektirani od strane Države. To pak ne znači da Država daje Ocu neograničena prava i vlast nad članovima svoje obitelji: Otac je samo vidljivi znak jedinstva obitelji koja stoji pred Državom. U slučaju da Otac kao predstavnik obitelji ne izvršava svoje obveze ili krši nepovrediva prava svoje žene ili djece (posebice nasiljem), majka ima pravo zaštititi sebe i djecu razdvajenjem "od stola i postelje", pri čemu Otac gubi svoju ulogu predstavnika i zaštitnika obitelji pred Državom.
13. Država na poseban način mora skrbiti o dostojanstvu žene, posebno o suprugama i majkama. Ona se obvezuje trajno financijski pomagati one žene koje majčinstvo prihvate kao svoj jedini poziv i zvanje, a u skladu sa socijalnim i imovinskim statusom obitelji.
14. Nije pravično da se neki pojedinac ili institucija prekomjerno bogati na račun kamate od pozajmljenog novca (lihva). Država mora razviti takve zakone koje bi ograničile iznos kreditne kamate tako da isti nikada ne smije biti veći od onog koji osigurava nužna sredstva za normalne plaće i radne uvjete zaposlenika u institucijama čija se djelatnost sastoji u davanju kredita, uključujući i vlasnike samih institucija.
Eto, zanima me što ljudi misle o tim načelima i mogu li oni naći svoje mjesto pod političkim suncem današnjeg društva.
Citat:
Zanima me, je li postojala neka slična stranka prije Koncila koja bi mogla biti uzor ovoj i kako taj pokret tumači i valorizira pojam "vjerske slobode" i "slobode savjesti"?
Vjerujem da su postojale i postoje slične stranke. Ne znam koja bi stranka bila uzor ovoj - i zašto bi uopće morala biti po nekakvom uzoru iz vana ili iz prošlosti.
Što se tiče vjerske slobode i slobode savjesti, stav ove stranke je identičan stavu Crkve, kojega je ona ponovila i na Drugom Vatikanskom saboru, i u Katekizmu Katoličke Crkve. To se vidi u načelu #8: država nema ovlasti nametati vjeru niti zabranjivati ispovijedanje bilo koje vjere (KKC dodaje: "unutar dužnih granica" - dakle ako nema remećenja javnog reda i mira i ako je sve u skladu s naravnim moralnom).
Ali isto tako Koncil nadodaje (a KKC prenosi) da svaki čovjek ima moralnu dužnost tražiti istinu i kada ju nađe ostati uz nju. Također, Crkva nas uči da je vjerska sloboda psihološka sloboda (i traži od Države da ju prizna kao građansku slobodu), ali da takva sloboda nije ujedno i moralna sloboda, tj. da ne postoji moralna sloboda pristajanja uz zabludu. Bog je čovjeku dao psihološku slobodu izbora vjere, ali samo zato da bi on mogao slobodno izabrati jedinu pravu religiju - a to je katolička religija. Isto tako, društvo (Država) ima moralnu dužnost prepoznati jedinu pravu religiju i jedinu pravu Kristovu Crkvu i dati joj položaj koji joj pripada.
Što se tiče slobode savjesti, stvar je slična. Čovjeka se ne smije siliti da djeluje protiv svoje savjesti i u tom smislu (opet "unutar dužnih granica") treba poštovati čovjekovu slobodu i izbor. Ali to ne znači moralni relativizam, jer čovjek ima moralnu dužnost raditi na formaciji svoje savjesti, tako da ona bude u skladu s naravnim zakonom.
Jedino što je Drugi Vatikanski Koncil donio novo po tim pitanjima jest građanska sloboda vjeroispovijesti i oduzimanje Državi prava da nameće vjeru i proganja pripadnike drugih vjera. Ovdje je to sadržano u načelu #8. Dakle, u ovim načelima nema ništa 'predkocilsko' (barem koliko ja vidim), sve je u skladu s aktualnim učenjem Majke Crkve.
Login
Registracija
FAQ
Traži
Mediji su jedino to namjerno prenjeli da stvore koliko god mogu lošiju sliku o Hrastu...
Šteta, jer njihova web-stranica tada nije bila u funkciji, a ostali informacijski kanali su jednostavno zakazali...
hvala Adrijana 
Nego što? Stranka koja još ne postoji?