Čini se da je novorednom mentalitetu nepodnošljivo razmišljanje o Kristovoj Krvi. Nekada je liturgija u srpnju posebno poticala pobožnost prema Krvi Kristovoj, primjerice moleći češće istoimene litanije. Prvog srpnja slavio se blagdan Predragocjene Krvi Gospodina našega Isusa Krista. Danas su modernim ekumenskim kršćanima besmislene i nepodnošljive riječi poput onih iz molitve blagdana Predragocjene Krvi koje podsjećaju da je Krv Kristova bila cijena našeg izmirenja s Bogom Ocem pa ne čudi kako se takvi jako slažu s onima koji prisiljavaju žene na ugradnju spirala i rade raznorazne kompromise s nevjerom.
Ipak u ljudima ima neka čežnja za prijašnjim pobožnostima, a ona se nadomješta raznoraznim zanimanjima pa tako i za misterijama oko Torinskog platna.
Cijenim sve pučke pobožnosti, ali nikakva tradicijska pobožnost Krvi Kristovoj ne može zamijeniti pravu, liturgijsku pobožnost - a to je sudjelovanje na svetoj misi i prikazivanje u njoj žrtve Kristove za spas svijeta, kao i primanje Tijela i Krvi Kristove čista srca u valjanoj svetoj pričesti. Jer Isus je rekao: Tko blaguje moje Tijelo i Krv, ostaje u meni i ja u njemu.
Tradicionalisti, doista, omalovažavaju novi red liturgije i smatraju ga nevaljanim, pa raznim pučkim pobožnostima i vraćanjem u prošlost pokušavaju postići spasenje i opravdati svoju dušu.
Ali pobožnosti su i nastale kao nadomjestak liturgiji zbog raznih razloga, ali nikad kao svrha samima sebi.
Kako piše vlč. Zvonko Pažin:
Nije potrebno veliko poznavanje crkvene povijesti pa da se uoči kako pučke pobožnosti nastaju kao nadomjestak liturgiji. Čisto povijesno govoreći: puk nije mogao moliti latinski časoslov – nastala je molitva Anđeo Gospodnji. Puk nije mogao čitati Bibliju – nastala je krunica kao sažetak najvažnijih otajstava naše vjere. Puk nije u liturgiji sudjelovao – osnivale su se pobožne bratovštine, gdje je svaki član bio važan i suodgovoran. Puk se nije pričešćivao – nastale su euharistijske pobožnosti i klanjanje pred Presvetim. Liturgija je bila nerazumljiva, daleko od puka i kruta, pa onda puk stvara razna skazanja (stražarenje na Isusovu grobu, pučka predstavljanja, tzv. skazanja Isusova uskrsnuća, uzašašća, dolaska triju žena na grob…) Puk nije bio dovoljno poučen o tome da smo “besplatno spašeni” te da je Krist stvarni i konačni pobjednik nad grijehom i smrću, pa se, u strahu od vječne osude i od zasjeda đavolskih, utjecao blagoslivljanjem i škropljenjem svega gdje bi vrag mogao staviti svoju šapu… Povijesno govoreći, to je bilo tako.
https://www.vjeraidjela.com/pucke-poboznosti-danas/Prave pučke pobožnosti nema bez duha pobožnosti koji je jedan od darova Duha Svetoga. Duh Sveti je ljubav koja je razlivena u srcima našim, i ukoliko je pobožnost istinska, osoba doživljava ljubav Božju koju dalje prenosi u svijet bližnjima. I tako vrši obje zapovijedi, i prema Bogu i bližnjemu. Bez tog ploda ljubavi, pobožnost može postati obično samozavaravanje...
Login
Registracija
FAQ
Traži
