Katolički odgovori

Tako glasi naslov jednog predavanja kradinala Francisa Arinze.
"Strahopoštovanje je način kojim pokazujem čašćenje i poštovanje (respekt) prema jednoj osobi. U prvom redu Bogu, ali isto tako i vlastitim roditeljima, državnim autoritetima, i vjerskim vođama. "

Pitanja koja se nameću: gdje je nestalo - na svim razinama - da li je uopće potrebno strahopoštovanje, kako ga vratiti... sve su to pitanja koja bi mogla izazvati zanimljivu diskusiju.

Vjerujem da bi mogla od toga ispasti dobra diskusija.
Čini mi se da je strahopoštovanje nestalo s nestankom straha od autoriteta. Dok su roditelji (kod nas, slavena ne ali u romanskom pravu da), državni autoriteti i vjerske vođe bili gospodari ljudskog života i smrti naravno da se prema njima postupalo sa strahopoštovanjem. Međutim kad su, zbog društvenih promjena (jednakosti pred zakonom) izgubili tu moć došlo je do drugačijeg ponašanja prema njima. Mogli bi i opravdano reći da je dovoljno prema njima pokazati poštovanje (što nažalost nije uvijek slučaj).

Što se tiče Boga on odista je istinski gospodar života i smrti te se prema njemu treba uvijek odnositi s strahopoštovanjem odnosno sa strahom Božjim.

Za početak toliko.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ne bih se složio sa gornjim iznesenim u potpunosti jer projiciraš djelomične negativne stvari na cjelinu. Moraš znati i uvažavati da je bilo u isto vrijeme i dobrih, svetih i mučeničkih roditelja, kao i doista dobrih vjerskih vođa.. državu sada ne bih miješao u isto kolo jer tu igraju sasvim druge silnice.

Ovo je zanimljiva tema, ali teško se njome baviti. Ima više razina zašto je došlo do toga. Mislim da je vezano sa razlikama klerikalnog i laičkog života, te doživljaja svakodnevice. Prvi su izgubili mjerodavnost, budući da se, kako veli Don Grubišić, nisu još postavili niti prema Francuskoj Revoluciji i društvenim promjenama koje su nastale radi nje. Drugima je pala disciplina i samosvijest kao vjernika.

Molim te nemoj mi citirati Grubišića koji je sav desakraliziran (više se bavi politikom nego župom).. Ali ok tvoje mišljenje

Moje je mišljenje da je Grubišić jedan od najvažnijih elemenata Crkve u Hrvata. Da je desakraliziran, ne bi bio svećenik, a Crkva je više nego ikad pozvana govoriti o politici. HAU svaki dan ima sve više pristaša, što sugerira da su mnogi dokučili smislenost njegovih nastupa. Ali poštujem i tvoje mišljenje, naravno.

A u navedenom nije u krivu, čini mi se. Mi još uvijek pokazujemo zbunjenost u sekularnom društvu, i teško pojmljujemo fenomene koji se dešavaju u društvenom kontekstu.

Dobro nećemo o Grubišiću.. poznam njegov pastoralni rad

Ali ti upravo propagiraš sekularizaciju (desaktralizaciju Crkve - mimo papinih riječi na Tijelovo!

Jasno, takvu nebulozu može lupiti samo Grubišić i ostati živ. Grubišićeva sociologija je ideologija marksizma, kojoj nisu relevantne povijesne činjenice, nego ideološki ciljevi koji su postizani masovnim odmazdama i rijekama krvi. Nije ni čudno da se Mesić i Grubišić dobro razumiju, jer su zadojeni ''crvenom niti'' u ime koje je sve dozvoljeno da se postigne nekakav imaginarni napredak, nad kojim se opravdano gnuša svaka iole kuturna i civilizirana osoba.
Kao kršćanin i svećenik trebao bi tražiti nadahnuća u kršćanskom humanizmu koji je rođen u Galijeji, a ne na barikadama pred Bastiljom, ali stanje je takvo kakvo je, jadno....jako jadno.

Bravo angeluse

A vi očekujete strahopoštovanje na ove riječi? Budite razumni, niti je Grubišić za rijeke krvi, niti je Mesić predsjednik koji promiče gnušajući napredak. Ako ćete tako doživljavati stvari, bojim se da ćete jedino dobiti kritiku laičkog krila Crkve, te smanjeno povjerenje istog spram vaših klerikalnih položaja.

Pogledajte te ljude o kojima pričate. Hrvatska Akademska Udruga cvijeta, ljudi sve više i više dolaze na Grubišićeve propovijedi. A Mesić bi valjda i danas dobio izbore, u zemlji koja broji devet desetina Katolika u svojoj populaciji.

Budimo zreli i odgovorni. Grubišić zna lupiti, kao i Mesić- zna lupiti svaki čovjek na ovome svijetu. Ali ako ćemo doživljavati svoje neistomišljenike kao krvave ubojice željne krvi na Bastilji, zaboravite da će vjernici nasjesti na takav doživljaj realnosti. Pastiri moraju znati prepoznati opasnosti za ovce kakve jesu.

Nedostatak strahopostovanja u Crkvi blijedi,ali ne kod svih vjernika.Jos uvijek ima divnih ljudi koji sa velikim strahopostovanjem zive zivot u Crkvi.A do toga nedostatka strahopostovanja kod velike vecine je upravo doslo zbog toga jer non-stop jedni u druge upiremo s prstom,umjesto da jedni za druge molimo.Lijep pozdrav i Bozji blagoslov!

Sinke, kad emocije bujaju, razum tamni pa vidiš što ti se vidjeti hoće.

E, ovdje mislim da si izgubio kompas.
U Splitu je Grubišić - među vjernicima - marginalan svećenik. Njemu je na pameti popularnost, mediji i neka elita. Pastoral slabo, a tolerancija i uvažavasnje neistomišljenika još manje. Dvije godine sam se prilično intezivno susretala s njim.

Mesić je pak izjavio tako ružne stvari - sjeti se priče o Bleiburgu_ tamo je zaglavilo more nedužnih civila, a o drugim takvim stratištima da ne govorim - on samo pljuje po tome, ne poštujući nevine žrtve.

Pectus, ergo sum.

Ne bih baš ovo tvrdio. Njegova zajednica ima vrlo jasan i dosljedan ton, te se smatra jednim od najutjecajnijih katoličkih intelektualaca u državi. Volio bih da nanovo dobije katedru. Mislim da ima mnogo za pružiti mladim umovima.

Što se Mesića tiče, ne podržavam njegove vic-maherske ispade. Ali doživljavati ga kao krvnika i ubojicu koji podržava rijeke krvi zajedno s Grubišićem izjave su koje daju problematičan predznak "strahopoštovanju". Mesiću iz tog kuta ne možemo mnogo- za ovo se pobrinuo Thompson.