Katolički odgovori

Znamo kako ide prispodoba o talentima. I znamo kako završava. Dvojica su udvostručila, treći zakopao. Dvojica ušla u radost, treći izbačen van.
Ipak, ima li tu mjesta za još jednoga - dobio je recimo tri talenta, s njima radio, ali bio neuspješan, ništa nije stekao ili je čak izgubio, u naporu da ih poveća, oplodi, i ta tri koja je dobio.
A što s njime?

Mislim da tu nije stvar samo o materijalnome, nego o duhovnosti. Možda i o "duhovnim darovima"... Možda o karizmama.

Netko tko svoje duhovne darove, kad ih prepozna, ne koristi u službi zajednice, nego ih upotrebljava za svoju promociju i odvlačenje ljudi iz zajednice (Crkve) taj sigurno "zakopava svoje talente"...

To mi je prvo palo na pamet, a možda sam i skrenula s teme. Nenamjerno...

Uopće nije važna vrsta talenta, nego rad i neuspjeh.

Hm, da nije to upravo onaj koji je zakopao
Nekako mi se nameće misao da je poanta u tome da ne može čovjek uspjeti ako se osloni samo na svoje snage. Bog nas daruje obilato, ali sa svime što primamo od Boga, moramo Njemu i služiti. Svaki drugačiji trud je besplodan.

Zanimljivo kako u ovoj prispodobi nema uopće neuspješnog sluge... To bi moglo značiti da spasenje (tj. uspjeh našeg života) ovisi o našoj volji i zalaganju, a ne o nekoj predodređenoj sudbini... Ili ulažeš, pa zaradiš još, ili ne želiš ulagati, pa sve izgubiš...

Neuspjeh u ljudskom smislu prije bi se odnosio na progonjene starozavjetne proroke, na mučenike Crkve ili čak i na sam Isusov križ... Kakav je to samo u ljudskim očima neuspjeh... Ali eto, nije u Božjim...

Od svih mnogih mučenika sjetila sam se Nikole Tavelića, zar bi njega prozvali neuspješnim evangelizatorom, jer je krenuo obraćati nevjernike, a ovi ga ubili?!

Moje mišljenje je , ako bi se ovaj odlomak htio protumačiti pravilno treba shvatiti pravo značenje riječi "talenat" i naravno o čemu govori ova prispodoba.
Dakle trebamo ipak pogledati što to doslovno piše u Mt 25,14-30 te shvatiti preneseno značenje pojedinih likova iz ove prispodobe.

14"Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak.
15Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan - svakomu po njegovoj sposobnosti.
16I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. 17Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva.
18Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov."
19"Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun.
20Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: 'Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!'
21Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!'"
22"Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: 'Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!'
23Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.'"
24"A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: 'Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao.
25Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!'
26A gospodar mu reče: 'Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao!
27Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.'"
28"'Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset.
29Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.
30A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi."

Kako sam naširoko pisao o ovom odlomku na temi "Je li katolički konzervativizam rješenje" ne bih sada ponavljao sve samo bih dao natuknice.
Čovjek koji odlazi na put = Isus; Imetak = nauk; talenti = dijelovi nauka koji praktično živimo (tj vjerujemo i djelujemo po njemu), zli i lijeni sluga = konzervativni vjernik koji se brine samo za očuvanje onoga što mu je dano bez praktičkog življenja po vjeri.

Dakle s razlogom u ovoj prispodobi nije spomenut onaj koji se trudi ali ne uspijeva jer o tome nije niti riječ. Da bi to opisao Isus se poslužio drugom usporedbom i to onom o sijaču iz Mt 13, 4-8

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Zar može netko takav biti.... čuvati nauk a bez praktične vjere... u čemu bi on griješio u praksi: jel možda ne odlazi na misu jer mu se ne sviđa nova liturgija, ili možda zanemaruje djela milosrđa i društveni angažman, jer je previše orijentiran u sebe (pijetizam), ili je previše "staromodan" u shvaćanju moralnog nauka Crkve...?...?

Jer kad bi onako banalno podijelili kršćane (kako se to danas najčešće radi) na konzervativne i napredne, ja, koja poštujem i pokušavam slijediti sve naputke i pravila naše vjere, prije bih bila prozvana konzervativnom, iako nisam tradicionalist, niti sedevakantist...

Molim pojašnjenje

Iskreno vjerujem da bi i ja bio prozvan konzervativnim ali to je stvar percepcije. Što se pojašnjenja tiče pročitaj temu viewtopic.php?f=3&t=339&st=0&sk=t&sd=a&hilit=konzervativizam tamo ima 9 stranica teksta o tom konkretnom problemu pa da ne otvaramo ovdje raspravu iz početka.
Ako ti imaš bolje sveobuhvatno objašnjenje i tumačenje prispodobe Mt 25,14-30 s obzirom na ono što je Sara pitala molim te podjeli to s nama jer ovo što si ponudila u predprošlom postu je parcijalno mišljenje koje se ne uklapa u ovu prispodobu, u druge prispodobe da ali u ovu ne.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Barnaba, ok

ali ta prispodoba na toj temi čini mi se kao parcijalan odgovor. Previše su obilježeni drugi, drugačiji od nas.... kao da se prispodoba ne tiče i nas samih, mi ispadamo uvijek oni "dobri sluge".

Nekako mi je prihvatljivije objašnjenje o talentima kao "duhovnim darovima" koje mnogi zanemaruju i ne koriste...

Usput, slična je prispodoba u Lukinom evanđelju o deset mina:

12 Reče dakle: "Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati.
13 Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reče: `Trgujte dok ne dođem.`
14 A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: `Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.`"
15 "Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili."

Zli i lijeni sluga je od svijeta pokupio tu mržnju prema Gospodaru, pa mu odgovara:

20 Treći, opet dođe govoreći: `Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu.
21 Bojao sam te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.`"

Ono što pitam jest kako se ta prispodoba odnosi na nas u današnjem svijetu?

Nisam pristalica ovakvog parcijalnog pristupa u kojem imamo prvo tri redka pa preskok 5 i onda opet dva. Promotrimo sve pa onda vidimo možemo li to objasniti.
Citati su iz Lk 19 ali čitava prispodoba je opisana u redcima 11-28

11Kako su oni to slušali, dometnu on prispodobu - zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da će se umah pojaviti kraljevstvo Božje.
12Reče dakle: "Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati.
13Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reče: 'Trgujte dok ne dođem.'
14A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: 'Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.'"
15"Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili." 16"Pristupi prvi i reče: 'Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.'
17Reče mu: 'Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!'
18Dođe i drugi govoreći: 'Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.'
19I tomu reče: 'I ti budi nad pet gradova!'"
20"Treći, opet dođe govoreći: 'Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu.
21Bojao sam te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.'"
22"Kaže mu: 'Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao?
23Zašto onda nisi uložio moj novac u novčarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.'
24Nato reče nazočnima: 'Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.'
25Rekoše mu: 'Gospodaru, ta već ima deset mna!'
26Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.
27A moje neprijatelje - one koji me ne htjedoše za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!'"
28Rekavši to, nastavi put uzlazeći u Jeruzalem.

Sad bi imala puno više pojmova za objasniti ali niti jedan ne dokazuje da se prispodoba odnosi na ono što je Sara pitala tj skratio bih to pitanje na "Što s onima koji se trude a ne uspijevaju?"

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

To sam i ja primijetila kad sam napisala kako je zanimljivo da nijedan sluga koji se trudi umnožiti talente nije na kraju (pred licem Gospodara) neuspješan u tome, slažem se da to i nije glavna tema prispodobe... Možda bi mogli pitanje preokrenuti u "Jesu li plodovi našeg truda uvijek vidljivi nama i drugima, ili to samo Bog može prosuditi?"...

Trebali bismo pitati Saru na kakav neuspjeh je pritom mislila...

Evo upravo na to što si ti na kraju posta napomenula.

Bog loše prosuđuje ako se nakon te prispodobe čita ona o izgubljenom sinu

Koja "kobasica" od teme... Pa kako nije odmah jasno? Isus svoju prispodobu završava s jednim talentom, jer tom sluzi bilo najlakše umnožiti dobit, "oploditi" bogatsvo, jer je iziskivalo najmanji trud nego kod one dvojice s 3 ili 5 talenata.
Svi smo stavljeni u neko njegovo, recimo SVOJE vrijeme, U OVAKVU (svoju) sredinu, baš s OVAKVIM SVOJIM TALENTIMA, ne (samo) zbog nas,(sebe, mislim na bilo kojeg pojedinca), nego i zbog drugih.
Bog nema drugih ruku do naših.
Nema svatko talente da bude propovjednik (kao, npr. obraćeni Savao), niti iscjelitelj. Pa to su već posebni darovi! Pa nije ni svatko imućan, niti sposoban da od svoje imovine daje velike svote sirotinji...
Ali SVATKO od nas bratu pored sebe može odvojiti mrvicu razumijevanja, zrmce strpljivost, kapljicu znoja za pomoć, djelić vremena, jedno "Amen" na kraju motitve za bolesne ili potrebite obraćenja.…
Svašta mi možemo sa svojim talentima...Ali TREBA PRIZNATI da ih posjedujemo. Da su nam darovani. U prvom redu sebe upoznati...Ako još nismo (mislim na talente).
Pitanje: Zašto me je uopće Bog postavio u ono gore nabrojano "U svoju..."! - dat će svakomu odgovor
Mislim da je ova tema čisto "ispipavanje" forumaša.
...
Adrijana: " čuvati nauk a bez praktične vjere... u čemu bi on griješio u praksi"...
Misliš vjere u Boga, u Isusa, biti prethodno i kršten?
A kolika je bila vjera onog Rimljanina? "Nisam dostojan da uđeš pod krov moj..." - bio je POGANIN!
Ali je iskoristio svoj "talent" - ZNAO JE da ga ima u srcu - briga za bolesnoga slugu.
...
NEMA čovjeka koji ne zna da ima nešto što nije "korisno" samo njenu, da to može (treba?) podijeliti i (s) drugima. Ne učini li to, sebičan je. Zakopao je svoj talent, jer ne može svatko biti čitač ili pjevač u crkvi pod Misom, zato može toliko toga što ni čitač ne može.
Tko li ovo reče?: Ti ne možeš, ali Štrosmajer jeste mogao sagraditi kadetralu, no nije mogao posjetiti svakog bolesnika! Za malo kojeg je i znao.
Ali - ako nismo zakopali talente, tada SVAKAKO osjetimo potrebu svoje okoline. I tada smo među onim slugama s 3, 5...Ili 10 talenata.
Biti neuspješan s ta tri "sporna" talenta znači da si i njih zakopao - točnije POBJEGAO si od prvoga zakona, zakona ljubavi (brige za druge) kao prve "stvari".

Što više talenata više i ljubavi po zakonu "oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo".Ovdje treba postaviti pitanje koji to gospodar uzima što nije pohranio i ženje što nije posijao?.