Evo, nekako sam zatečen nekim Isusovim izjavama koje baš ne mogu dokučiti kako treba, ili sam dokučio, ali ne dovoljno.
Konkretno zanima me što mislite zašto Isus daje sljedeće izjave?

"Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?" Isus mu reče: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini!" (Mk 10 17-18)
"A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac." (Mt 24, 36)

Krenimo s prvim citatom. Zašto se Isus ne da nazvati dobrim? Pa zar On nije Kralj slave i dio Trojstva?
Pokazuje li nam tom rečenicom pravi primjer poniznosti? Ali, opet koliko god ponizan bio On je ipak naš Spasitelj.

A drugi citat je još teži. Kako Isus ne zna kad će biti svršetak svijeta? Zar trojstveni Bog nije nerazdjeljen? Ili je ovo opet znak poniznosti ili što?

Da bi se Pismo razumjelo, rečenice se ne smiju vaditi iz njihovog konteksta. Isus jest Sin, ali je i čovjek. U oba primjera Isus govori iz konteksta svoje ljudske naravi u kojoj je on posve okrenut i poslušan Ocu. U prvoj situaciji upućuje osobu na okretanje Bogu pokazujući da je Otac onaj kojemu sve treba težiti.
U drugoj situaciji nam mora biti jasno pravo i potpuno Isusovo čovještvo koje nije pomiješano s njegovim božanstvom, nego je prava i potpuna ljudska narav.

U drugoj situaciji nam mora biti jasno pravo i potpuno Isusovo čovještvo koje nije pomiješano s njegovim božanstvom, nego je prava i potpuna ljudska narav.

Zar je Isusovo božanstvo odvojeno od njegova čovještva? Zbunjen sam pomalo.

Konkretno zanima me što mislite zašto Isus daje sljedeće izjave?

"Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?" Isus mu reče: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini!" (Mk 10 17-18)

Zašto se Isus ne da nazvati dobrim? Pa zar On nije Kralj slave i dio Trojstva?

Hvala vam na odgovorima.
Doista, neke stvari su nama ljudima nedokučive.

http://www.katolici.org/katekizam.php?a ... idi&id=653

Na ovom stranici sam čitao o tome i baš sam bio zbunjen, pa sam htio vidjeti vaša mišljenja.
Veliko je to otajstvo, očito.

Hvala vam na odgovorima.
Doista, neke stvari su nama ljudima nedokučive.

http://www.katolici.org/katekizam.php?a ... idi&id=653

Na ovom stranici sam čitao o tome i baš sam bio zbunjen, pa sam htio vidjeti vaša mišljenja.
Veliko je to otajstvo, očito.

Evo, nekako sam zatečen nekim Isusovim izjavama koje baš ne mogu dokučiti kako treba, ili sam dokučio, ali ne dovoljno.
Konkretno zanima me što mislite zašto Isus daje sljedeće izjave?

"Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?" Isus mu reče: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini!" (Mk 10 17-18)
"A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac." (Mt 24, 36)

Krenimo s prvim citatom. Zašto se Isus ne da nazvati dobrim? Pa zar On nije Kralj slave i dio Trojstva?
Pokazuje li nam tom rečenicom pravi primjer poniznosti? Ali, opet koliko god ponizan bio On je ipak naš Spasitelj.

A drugi citat je još teži. Kako Isus ne zna kad će biti svršetak svijeta? Zar trojstveni Bog nije nerazdjeljen? Ili je ovo opet znak poniznosti ili što?

Mene je isto malo zbunio ovaj drugi citat. Je li se to moze shvatiti ovako, da Isus govori da Otac odlucuje o trenutku u vremenu kad ce biti kraj svijeta?

Istina, on je pravi Bog i "dio" Trojstva, no objavio se kao konkretna ljudska osoba, Isus iz Nazareta. Moramo imati na umu da je trebalo u to vrijeme ukazati ljudima da on nije "neki" Bog, već Sin onog istog Jahve sa Sinaja u kojega su oni vjerovali. Otuda te izjave, koje kod nas, kršćana stoljećima odgajanih na katekizamskim definicijama o vječnom Trojstvu mogu izazvati nedoumice i sumnje. Zato neprekidno upućivanje na Oca-ne samo što je on "izvor" Trojstva, već da se naglasi kako iza kršćanske Objave stoji isti starozavjetni Bog, Bog Mojsija i proroka, "moj Otac, za kojeg vi kažete da je vaš Bog".

Na tom tragu, je li ispravno posložiti stvari ovako:

„Crkva koju je Isus posvojio jedna je Crkva, jer je Isus jedan.“
eng. The Church that Jesus adopted is One Church, because Jesus is One.
To je citat iz jednog Marijinog ukazanja u Damasku. (http://www.soufanieh.com/ENGLISH/eemess.htm)

Bilo bi jednostavnije „adopted“ prevesti sa „ustanovio“ ili „uspostavio“, ali izraz „posvojenje“ znači nešto drugo – da je Isus svoju Crkvu primio od nekoga, od svog Oca, da se ona direktno nadovezuje na Očev izabrani narod.

??

I jedan i drugi naziv (odnosno tumačenje) stoje. Isus jest ustanovio Crkvu, ali to ne znači da je Crkva pala s neba, ili da je stvorena "ex nihilo". Crkva je novi život u Kristu, ona nastaje posvajanjem, ponovnim uvođenjem u zajednicu sa Bogom, preko Krista, čovječanstva i svakog pojedinca. Ona je prirodni nastavak starog Božjeg naroda-Izraela. Mi kršćani često puta mislimo da je u kršćanstvu baš sve "novo", ali nije. Isusov Otac nebeski je isti onaj Jahve sa Sinaja.
Ili, kako mnogi tumače oni poznatu dilemu, naime, u prvim kršćanskim zajednicama imamo paralelna svjedočanstva o krštavanju "u ime Isusovo" i u "ime Oca i Sina i Duha Svetoga". Trojstvena formula je bila formula za krštenje pogana-neznabožaca. Dok je prva bila za židove obraćenike, koji su već pripadali Savezu i obećanjima, koji su poznavali jednoga pravoga Boga-ovim ih se samo označilo da pripadaju Kristu, odnosno, posvojilo ih se za Krista.
Naposljetku, koja je razlika između nas i Krista? Jer, i mi i on smo sinovi Božji.Samo, On je to po naravi, a mi po posinjenju, posvojenju.