Katolički odgovori

zanima me dali ukoliko smo bolesni npr. imamo kožne bolesti, imamo prehlade s upalom grla ima i drugih bolesti ali navodim ove nesmrtonosne...dali je to znak prokletstva...da na nama nije blagoslov i da se Bog nije smilovao? Dali su kršćani vjernici koji idu redovito ako ne i svaki dan na misu, ispovjedaju se redovito-mjesečno, primaju pričest i čine što je dobro...dali takvi kršćani mogu biti bolesni il nezaposleni?ja sam nezaposlena i sklona onim bolestima..posao i kad dobijem-brzo me nakon mjesec dana otpuste..najviše sam negdje radila godinu dana i smatram da to ima veze s nekim prokletstvom..ali ja se nikad ne ispovjedam, ne primam pričest, idem na misu i vjerujem u evanđelje..dali ipak mogu biti u stanju nemilosti..iako smatram da mi se Bog smilovao ali ipak zbog svih tih ''nesreča'' nisam baš sigurna..što vi mislite?

Prvo, prokletstvo je jako teška riječ i ne mislim da je to u pitanju.
Svi smo mi u Kristu blagoslovljeni, samo je pitanje koliko mi prihvaćamo taj blagoslov i živimo li evanđelje. Jesmo li prihvatili njegovo milosrđe?
Konkretno, u tvom slučaju vidimo jedan problem na kojem trebaš poraditi. To je neodlazak na ispovijed. Trebala bi odlaziti redovito na ispovijed (barem mjesečno), pa onda primati i euharistiju. Središte mise je euharistija. Euharistija je misna žrtva. Dakle žrtva označava Isusovu žrtvu za naše spasenje, ali treba uključiti i našu žrtvu. Naša žrtva se treba sastojati u življenju evanđelja. A to se ne može bez redovite euharistije i ispovijedi. Euharistija je nešto bez čega kršćanin ne opstaje. Neka ti Bog podari snage da se odlučiš na odlazak na ispovijed jer ispovijed je nešto pred čim Sotona drhti (on ne može biti ponizan). Ispovijed nekad jest teška stvar jer se treba poniziti pred Bogom i priznati svoje propuste. Ali Isus je dao apostolima vlast da na ovom svijetu otpuštaju grijehe, a ta vlast je danas prenešena na svakog od svećenika. Samo zamisli kolika je ljepota ispovijedi. Bog ti oprašta i iznova te čisti i daje priliku da postaneš sveta. Ne odbijaj taj dar ispovijedi jer je to nešto prelijepo. Nadam se da ćeš krenuti tim putem i vidjet ćeš svu ljepotu toga.

A trebaš uz to shvatiti da nas Bog kuša. Tebe kuša bolestima, besposlicom, dok nekoga drugoga kuša nekim drugim patnjama. Treba ustrajati i vjerovati usprkos svemu. Evo jedan citat iz Knjige o Jobu koji će ti nadam se pomoći da shvatiš i prihvatiš te kušnje. Neka te Gospa čuva! Bog te blagoslovio!

Jednoga dana dođu opet sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan. Jahve tad upita Satana: “Odakle dolaziš?” - “Evo prođoh zemljom i obiđoh je”, odgovori on. Nato će Jahve: “Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan: boji se Boga i kloni zla! On je još postojan u neporočnosti, pa si me uzalud izazvao da ga upropastim.” A Satan odvrati: “Koža za kožu! Sve što čovjek ima dat će za život. Ali pruži ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice će te prokleti!” “Neka ti bude! - reče Jahve Satanu. - U tvojoj je ruci; život mu samo sačuvaj!” I Satan ode ispred lica Jahvina. On udari Joba zlim prištem od tabana do tjemena. Job uze crijep da se struže njime i sjede u pepeo. Tada mu njegova žena reče: “Zar si još postojan u neporočnosti? Prokuni Boga i umri!” Job joj odgovori: “Brbljaš kao luđakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?” U svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama. (Job 2,1-10)

Bolest ne treba odmah povezivati sa manjkom blagoslova.
"Bolest može čovjeka dovesti do tjeskobe, do zatvaranja u sebe (...) Ali može ga dovesti i do veće zrelosti, pomoći mu da u svom životu razluči ono što nije bitno te se okrene k onome što jest bitno. Bolest čovjeka vrlo često izazove da Boga traži i da mu se vrati." (KKC 1501)

Međutim, bolest može i nestati, možemo moliti za ozdravljenje (i duše i tijela). Osim toga neke kožne bolesti (kao psorijaza) su povezane sa stanjem psihe (stres i sl.). Treba se sjetiti da je čovjek povezanost duha, duše i tijela i da te stvari ne možemo odvajati. A kad si postavimo pitanje duha, polako dolazimo do ispovijedi, iskrene ispovijedi i odluke da neću više griješiti. To je ujedno olakšanje i vraćenje slobodi iz ropstva grijeha. Zatim dolazimo do primanja pričesti, koja nam je "na ozdravljenje duše i tijela".

"Crkva vjeruje u oživljujuću prisutnost Krista, koji je liječnik duše i tijela. Ta je prisutnost posebno djelotvorna u sakramenatima, a najosobitije u euharistiji, kruhu koji daje život vječni; na povezanost ovoga kruha s tjelesnim zdravljem upućuje sveti Pavao"(KKC 1509)

i ja mislim da to ima veze sa time što izgjegavam sakramente ispovjed, pričest i sl. da bih trebala se očistit..valda vrijedi ona u zdravom tjelu zdrav duh..jučer mi je bio loš dan..tema mi je pomalo glupa pa..molila bih admina da ju izbrišee.hvala

Prebačeno u Arhiv.