Katolički odgovori

Zaintrigiralo me pitanje nečega što je vječno vs. nečega što je oduvjek bilo.

Ja sam shvatio da je vječno nešto što ima svoj početak u prošlosti (bilo bližoj ili daljnjoj), ali vjerujemo da neće imati nikad kraja u budućnosti.

Dok je oduvjek nešto što nema svog početka u prošlosti i vjerujemo da neće niti imati kraja u budućnosti.

Analogija su kao prirodni brojevi vs. cijeli brojevi. Prirodni brojevi počinju sa brojkom 1, a nemaju kraja dok cijeli brojevi nemaju niti početka niti kraja.



Znamo da Zemlja nije oduvjek bila, nego se formirala daleko u prošlosti i procjenjujemo da niti neće biti vječna nego će biti uništena u dalekoj budućnosti od svemirskih sila.
Dakle niti planet Zemlja ne spada u kategoriju vječnosti, a još manje u kategoriju "oduvjek".

Čak i svemir znanstvenici kažu da ima svoj početak u jednoj točki jednom singularitetu i da će u konačnici kolabrirat ponovno u jedan singularitet.
Dakle niti svemir neće biti vječan, i nije oduvjek.

Dali postoji nešto što je oduvjek? Nešto onda nema početka i nema kraja?
Dali je to Bog?
Je li on oduvjek?

Ili je shvaćanje vječnosti i oduvjek ispravno?

Vječno i oduvijek je isto. Pretpostavljam da misliš na razliku vječno i besmrtno.

Dobro onda sam ja krivo shvatio.

Ali kako se kaže za nešto što nema svog početka i nema svog kraja?

Vječno bi po nekoj logici bilo da nema svog kraja u budućnosti, ali je ima svoj početak u prošlosti.
Pošto je smrtnost karakteristika živih bića onda bi besmrtnost bila zapravo karakteristika živih bića. Dakle besmrtno je vječnost primjenjena na živa bića. Posebna kategorija vječnosti.

Dali Bog ima karakteristiku vječnoga - da je nastao u prošlosti, ali da neće imati kraja u budućnosti?
Ako je Bog vječan, znači da je nastao u jednom trenutku davno u prošlosti, a što je onda bilo prije toga? Boga nije bilo...


Ili Bog nije imao svoj vremenski početak niti će imati kraja - svevremenski?

Vječnost znači neprestano "sada", bez prošlosti i budućnosti.
Nama je to teško shvatljivo, jer svo naše ljudsko iskustvo počiva na protoku vremena, izmjenjivanju godišnjih doba, doba dana, i slično.

Ok. Moje razmišljanje je samo razmišljanje laika. Sigurno školovani teolozi i svećenici o tome puno više znaju.

Ne znam zašto sam se zainteresirao za te stvari tek sada. Na vjeronauku u školi imali smo super svećenika koji je pokušavao potaknuti raspravu o tim stvarima u razredu.
Ali mi smo bili uglavnom nezainteresirani i gađali se papirićima dok je on govorio.

Možda je ovaj papa nešto probudio u meni da počnem razmišljati.

Želim ti u tome puno blagoslova.

Ima još nešto u tome što može na prvi pogled zbuniti, ali i zadiviti.
Promatrajući nebesku liturgiju opisanu u knjizi Otkrivenja vidimo slijed događaja: nešto se događa prije, nešto poslije. Unatoč tomu se to sve događa u vječnosti. To bi značilo kao da postoji slijed stvari koje se ne događaju odjednom, nego susljedno, a to navodi na postojanje protoka vremena. Unatoč tomu vrijeme u vječnosti ne teče. To je kao da gledamo misu koja započinje u 11 sati, traje 45 minuta, a nakon njenoga završetka je i dalje 11 sati, a mi nismo niti sekunde stariji nego kad je misa započela.
Fascinantno.