Katolički odgovori

Događaji oko krštenja djeteta u Argentini, čija majka živi u homoseksualnoj zajednici, me potiču na razmišljanje o milosti i licemjerju. Ta dva pojma, su u normalnim ili recimo redovnim okolnostima na suprotnim stranama, a ovih dana imam osjećaj kao da su se izmiješali.
Papa Franjo je tumačeći događaj oživljavanja Lazara, izrekao istinu govoreći kako „Božje milosrđe, ponuđeno svima, ne poznaje granica“. Međutim, ako ostanemo samo na ovoj činjenici i primijenimo ju na sve moguće situacije pa i slučaj krštenja djeteta čija majka otvoreno prakticira grijeh, u opasnosti smo pogriješiti i postati licemjeri koji pod krinkom milosrđa žele opravdavati svoju ili tuđu grešnost. U najmanju ruku, smo u opasnosti ne reći potpunu istinu.
Za potpunu istinu je potrebno čuti kako je Papa naglasio i poziv u obliku „Izađi“. Dakle Krist ne odustaje zbog ljudskog izbora zla, smrti i grijeha te poziva na izlazak. No, ima li spasenja bez odricanja od onoga što ljude čini sebičnim robovima? Da je Lazar ostao u grobu ne bi oživio. Ne treba zaboraviti kako je i ljudski odgovor na Božje milosrđe bitan dio Božjeg spasenja, bez kojeg je spasenje nemoguće.
Ako imamo na umu gore napisano, lako možemo prosuditi tko je pogriješio u slučaju prije spomenutog krštenja. Neosporno je kako je dijete trebalo krstiti jer se zbog grešnosti roditelja ne smije uskraćivati Božja milost prema djetetu. No, prije svega tu je odgovornost biskupa i svećenika koji su dozvolili krštenje na takav način. Kako može biti prikladna kuma osoba koja niti ne dođe na vjenčanje jer je prezauzeta? Kako će ona imati vremena odgajati dijete u vjeri Katoličke crkve? Biskup i svećenik se nisu potrudili spriječiti očitu promociju grešnog ponašanja, a to su itekako mogli jer krstiti se nije moralo u katedrali.
Kao zaključak ponudio bih rečenice iz članka sa http://www.bitno.net/vijesti/dijete-iz- ... 0JLmKKPMrk
iako mi se u njemu ne sviđa što autor barata s pojmom „homoseksualni brak“ jer takvo što ne postoji i nedavno smo se trudili baš da definicija braka bude vezana uz muškarca i ženu, a ne uz istospolne zajednice. Dakle nema razloga za krivu terminologiju. Uglavnom zaključujem:
„Ono što je sigurno jest da će gay aktivisti iskoristiti ovo krštenje za promicanje svojih interesa i sigurno bi bilo dobro da Sveta Stolica što prije ponudi jasne i precizne naputke što činiti u ovakvim slučajevima koji smišljenim promoviranjem homoseksualnosti u kontekstu Katoličke Crkve izazivaju konsternaciju vjernika.“

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Slažem se s tobom u mnogome, no pitam se je li to dijete trebalo krstiti? Ako je vjera neophodna za krštenje, u čiju je vjeru to dijete kršteno i kako je majka mogla dati obećanje da će ga odgajati u vjeri Crkve kad jasno pokazuje da neće? Kako uopće može kumovati netko tko se javno deklarira protivnikom Crkvenog naučavanja? Iskreno, ovakav me postupak sablažnjava.
Znam da se mnogo puta krstilo i krsti uz minimalne garancije odgoja, npr. baka, ili netko od šire rodbine, ali je ipak to makar neka naznaka. Ovdje se radi o borcima protiv morala Crkve i mislim da je situacija potpuno drugačija. Što se samog djeteta tiče ništa mu neće vrijedit krsna milost ako je ne "iskoristi".