Miroslav je napisao/la:
Ignisardent je napisao/la:
Ajme velika stvar... U SAD ima 40.000 takvih sestara, organiziranih u asocijaciju zvanu LCWR
http://ncronline.org/news/vatican/head- ... ooperation.
Znam za dotične drugarice. A mogu im jedino poručiti, ako ih negdje dolje svrbi, neka se lijepo povuku iz redovništva i nađu dobra pastuha.
Ovakvi vulgarni komentari nisu zbilja dostojni nikoga tko se smatra katolikom i, uz ostalo, samo idu na ruku onima kojima se upućuju. Da ne kažem da pojednostavljuju cijeli problem, jer stvar je zapravo puno gora od toga svrbi li nekoga negdje ili ne.
Vjernici bi morali vjerovati da povlačenje nije moguće, zavjet je doživotan. Ne bih mogao ni smio poručiti nekome da si navuče takav grijeh na dušu. Jedino moguće rješenje je da PRIHVATE CJELOVIT CRKVENI NAUK, bez oduzimanja, bez dodavanja, i da nastoje živjeti prema tome, koliko god mogu, s molitvom i vjerom. Naravno, kad su nečije ideje o vjeri izobličene, tu ne možeš zapravo ništa, osim moliti za dotične osobe. Svi smo grešni ljudi, ali sasvim je nešto drugo kad netko misli da grijeh nije grijeh.
Osim toga, najmanji je problem kod ovih sestara, kao i kod Terese, nekakav biološki instinkt. Pa dodijelile su nekakvo svoje priznanje sestri Elisabeth Johnson
http://www.usccb.org/about/doctrine/pub ... -03-24.pdfRadi se o knjizi Quest for the Living God, koju je 2011. Kongregacija za nauk vjere okarakterizirala kao nekatoličku u službenom dokumentu (u linku). Ona, ukratko, odbacuje vjeru kao proizašlu iz Objave, umjesto toga, za nju je sadržaj vjere formuliran sociopolitičkim okolnostima. Vjerske istine su metafore (čini mi se da tu već pomalo vuče prema Hansu Kungu), a ne doslovna Istina, feministička terminologija je time legitimna, kršćanstvo je jednako drugim religijama (Kung definitivno, ali i kardinal Suenens, koji je na nekom skupu karizmatika pozvao prisutne da budu "apostoli kao Muhamed), biblijski događaji su transponirani u "opresivnu trinitarističku teologiju" itd. Iz njene teologije nije zapravo jasno je li biblijska priča o Kristu išta više od prikazivanja Božje naravi kroz biblijski ljudski lik, tj. nije zapravo ni bitno je li Krist uopće postojao.
Uostalom, i Kasperova knjiga Jesus der Christus je puna tvrdnji koje navode na mogućnost prihvaćanja metaforičkog shvaćanja evanđelja i Isusova lika, npr. inzistiranje da se opisi Isusovih čuda, pa i samog Uskrsnuća ne odnose na "povijesne događaje", što bi se već moglo smatrati modernističkim polazištem, npr. biblijske kritike. U navedenoj knjizi na str. 233. kaže da je prva kršćanska zajednica, nazivajući Isusa Sinom Božjim, željela prvenstveno izraziti ideju da se Bog objavio i manifestirao konačno i definitivno u priči o Isusu. I tako, svugdje nejasnoće oko toga je li predmet naše vjere priča o Isusu ili stvarna, povijesna osoba Isusa. Pa tako i prazan grob "predstavlja dvosmisleni fenomen, otvoren prema različitim mogućnostima i interpretacijama" (strana 173).