Katolički odgovori

Nedavno sam bio na predavanju don Damira Stojića di je spomenuo kako grijeh ostavlja posljedice u nama i dao primjer da za 20 sekundi gledanja pornografije treba 20 godina da izađe iz čovjeka.Moram priznati malo sam se iznenadio da je to tako dugo ali nedavno sam molio za milost kajanja za svoje grijehe i dogodilo mi se da su mi se počele vraćati slike nekih grijeha iz rane mladosti.Naravno radi se o ispovjeđenim grijesima ali kad sam se ispovijedao moram priznati da sam to činio bez nekog velikog kajanja u srcu jer se radilo o životnoj ispovijedi tj.kad sam trebao primiti sakramente 20 godna nakon tog događaja.

Dao je zanimljivi primjer sv.Pavla i sv.Ivana evanđelista,rekao je da je Pavao dosta trpio od posljedica grijeha a Ivan je od malih nogu bio uz Isusa pa nije uspio puno griješiti i zato stalno piše o ljubavi.

Zna li neko di bi mogao malo više o ovome pročitati?

Meni se također to događa, vjerojatno i ostalima.
Kao da nismo u početku svjesni težine i posljedica grijeha. Naravno, u početku je najlakše, ali kako se s vremena na vrijeme preispitujemo i počinjemo dublje shvaćati Kristov moralni zakon i naše slabosti, nove i nove spoznaje grijeha kao da izviru, a stare se vraćaju…
Mislim da smo inače kao ljudi skloni svašta racionalizirati i opravdavati (i što treba i što ne treba), a bez prave spoznaje grijeha nema ni pravog kajanja…
I ovo društvo i većina oko nas vuku na svoju stranu, da živimo kao da Božjeg zakona uopće nema – pa nema ni grijeha.
Don Stojić je dobro rekao, posljedice ostaju, pogotovo ako se čovjek ne moli i ne ispovijeda pa tako i ne mijenja svoje srce. Ali ako se čini to troje, posljedice ne moraju trajati.
Što se primjera tiče, pornografija je vjerojatno kao i droga; dok joj jedanput ili dvaput popustiš, ne pušta te lako.

Ali da ne zaboravimo da po jednom oproštenom grijehu ne treba prekapati, niti dozvoljavati da nam vlastita psiha vrti jedan te isti film do besvijesti. Iz toga se vrlo lako razviju devijacije.
Bilo bi normalno da savjest s godinama odgoja postane profiliranija i osjetljivija.

Čovjek je ovisno o osobinama koje mu je Bog dao, kao zemlja, upija sve.
Posljedice ostaju dugo. Sigurno nam je drago što nam posljedice nekih lijepih događaja ostaju dugo.
Zašto bi s grijehom bilo drugačije?
Kad je već spomenuta pornografija, mogu samo spomenuti da sam negdje pročitao kako zlo napada čovjeka upravo tamo gdje je najranjiviji, a to je upravo područje seksualnosti. Zato su i posljedice sigurno puno dugotrajnije.
No da odgovorim na vlastito pitanje, opet preko zemlje.
Ako zemlju zatrujemo s vremenom ćemo ju očistiti, treba puno vode, ali se može.
A mi vodu za naš grijeh imamo...

danas je nedjelja Božanskog milosrđa, u Dnevniku sv.Faustine piše da ko se danas ispovjedi i pričesti da će mu se oprostiti kazne za sve grijehe pa eto jednog od načina kako ublažiti posljedice grijeha.

Sad jesu li time sve posljedice svih grijeha izbrisane ili će Bog biti milosrdan pa nas neće kazniti ali ćemo na neki drugi način te posljedice ispraviti (pokora,dobra djela,milostinja,...) ne bi znao ali svakako smatram da je bolje to poslušati nego zatvarati oči i negirati da grijeh ostavlja posljedice (kako to čine mnogi vjernici u crkvi).To je barem moje mišljenje jer moram priznati da ako već moram trpjeti onda bi radije trpio nešto kao mučeništvo nego kao posljedicu mojih grijeha

Zapravo, ne kužim što želiš reći.
Posljedice svakog djela su naravna stvar i tražit od Boga da ih oduzme znači tražit čudo. Štogod čovjek čini, treba spremno prihvaćat posljedice i svjestan da se ne može sve ispravit, ali da Bog "krivudavim crtama ravno piše", odnosno da sve može poslužiti Božjim planovima. A prihvaćat pisanja nekog sveca kao Sveto pismo nije baš razborito, sveci su isto samo ljudi.

ok ako ti to ne smatraš vjerodostojnim.Šta je s djelomičnim i potpunim oprostima? http://hrcak.srce.hr/index.php?show=cla ... ezik=62644
Ili kajanjem za svoje grijehe?Od više svećenika sam čuo da kajanje čisti srce.Koliko sam razumio i ovi oprosti također(ili samo brišu kaznu?)

Ako npr.svaki dan zadobijem potpuni oprost hoće li to umanjiti posljedice grijeha u meni?I koliko sam čuo(tada sam još bio ateist)godine 2000.Papa je pod određenim uvjetima podijelio i nekakav jubilarni oprost kojim su se izbrisale sve nadoknade za grijehe koje je neko do tada počinio.Jel to znači da osoba koja je dobila taj jubilarni oprost više nije trpjela zbog posljedica svojih grijeha nego od tog trenutka je sve bilo za kraljevstvo nebesko?

Potpuni oprost na današnji blagdan dodjeljuje se službeno od 2002. g. I za njeg važe uobičajeni uvjeti kao i za druge potpune oproste: treba se pripremiti s ispovijedi, primiti sv. pričest, izmoliti Očenaš, Vjerovanje i molitvu na nakanu Svetog Oca... Važe i djelomični oprosti za one koji samo sudjeluju u pobožnostima Božanskom milosrđu.

Slažem se s Gutaperkom da i ti oprosti mogu biti velika milost za duhovni rast. Osobno sam počela malo više pratiti upute Crkve u tom smjeru i uvjerenja sam da su oprosti veliko blago Crkve i dar svima za sazrijevanje u vjeri i obraćenju.

Jedino, nije tako lako zadobiti oprost jer se ljudi ne pripremaju srcem. Mala digresija: ima jedna priča, mislim da se radi o sv. Filipu Neriju. Jednom je taj svetac služio misu u prošteništu kada je primio objavu da su od njih stotine prisutnih u crkvi, samo on i još jedna osoba, neka postarija gospođa, na taj blagdan primili potpuni oprost. Tada je shvatio da je potrebna istinska duhovna priprema za to i potpuno predanje Bogu...

I s tobom se slažem, oko posljedica... Istina je da one mogu biti vrlo različite, i tjelesne i psihičke, mogu biti i neke deformacije osobnosti, ali najčešće su duhovne, a tu sakramenti i molitva jedino pomažu.


Mislim da je to realno gledajući nemoguće.



Evo što Katekizam kaže o oprostima i posljedicama grijeha:

1471 Nauk i praksa oprosta u Crkvi usko su povezani s učincima sakramenta Pokore.

ŠTO JE OPROST?

"Oprost je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana; to otpuštenje vjernik, pravo raspoložen i uz određene uvjete, dobiva posredovanjem Crkve koja, kao poslužiteljica otkupljenja, svojom vlašću dijeli i primjenjuje blago zasluga Krista i svetaca".

1472 Da bi se shvatili ovaj nauk i praksa Crkve, treba imati u vidu da grijeh ima dvostruku posljedicu. Teški grijeh nas lišava zajedništva s Bogom čineći nas time nesposobnima da postignemo vječni život; to se lišavanje zove "vječna kazna" za grijeh. S druge strane svaki grijeh, pa i laki, povlači sa sobom nezdravu privrženost uz stvorenja, koju treba čistiti bilo na ovoj zemlji bilo poslije smrti u stanju zvanom čistilištem. To čišćenje oslobađa od takozvane "vremenite kazne" za grijeh. Ove dvije kazne ne smiju se shvaćati kao vrsta osvete koju Bog dosuđuje izvana, već kao posljedice same naravi grijeha. Obraćenje koje proizlazi iz goruće ljubavi može postići potpuno očišćenje grešnika, tako da ne ostane više nikakve kazne.

1473 Oproštenje grijeha i obnova zajednistva s Bogom donose oproštenje vječnih kazni za grijeh. Vremenite kazne za grijeh ipak ostaju. Strpljivo podnoseći patnje i svakovrsna iskušenja te, kada dođe taj dan, sučeljavajući se vedro sa smrću, kršćanin treba da ove vremenite kazne za grijeh nastoji primiti kao milost; mora se truditi da djelima milosrđa i ljubavi, te molitvom i raznim pokorničkim činima potpuno odloži "starog čovjeka" i obuče "novog covjeka".

http://www.katolici.org/katekizam.php?a ... di&id=1068

Zanima me što je s onim grijesima koje smo ispovjedili i stvarno se kajemo za njih, a opet nas nekako progone? Kako se otarasiti takvih grijeha koji i dalje upiru prstom u nas i muče našu savjest? Da li je takav grijeh oprošten,ali nam je kazna nemirna savjest ili sama ispovjed nije dovoljna,već se povodom toga mora nešto učiniti?

To treba odbaciti, naravno ako smo učinili sve što možemo da bismo popravili posljedice koje su nastale. Takvo "kopanje" može biti đavolska napast ili vlastita oholost kojom ne prihvaćamo činjenicu da smo grješni.

A sto ako si ovisan o pornografiji i seksu?
Ispovjed i pokora ne pomaže, jer pošto si ovisan ponoviš to.
U grijehu si stalno. Kako to riješiti?

_________________
Daredevil - guardian devil.

I te kako pomažu i uz to još ponešto drugog duhovnog rada, a po potrebi i psihijatrijskog liječenja. Samo je najprije potrebno pravo obraćenje, onda možda psihijatar bude i nepotreban.

Upravo to i kažem..čovjek je svjestan da je grešan, ali i dalje se opterećuje sa time. Iskoristit ću grijeh pornografije u prethodnom postu...što ako se pr. pedofil kaje za svoje grije i ispovjedi ih,ali svejedno razbija glavu time i govori si - što sam to učinio, zašto, tj. i dalje ga muče te posljedice grijeha

Zgražanje nad sobom je uglavnom plod oholosti. A pedofili su i mentalno bolesne osobe pa im treba i psihijatar.

Malo sam se iznenadila na malom broju postova ove teme ,milo mi da kako upitna rečenica postoji.Moje je mišljenje i iskustvo da posljedice mogu trajati dugo ili kratko što uvelike ovisi o nama tj koliko smo se doista promijenili. Dakle stavimo čovjek je griješio nakon nekog vremena shvatio osjetio da je sagriješio pa se ispovijedio tražio oprost grijeha,dobio oprost grijeha.E sad je moment pokajanje zavjet s Bogom da nećemo više griješiti .Rijeć pokajanje za mene je istovjetna sa riječju molitva .Kad se spoji odluka da se neće više griješiti sa molitvom iz dubine srca (iz dubine srca tj osjećaji dolazi nakon razumno, intelektualno moljenje) izbriše se grijeh (na misi možete čut izraz "izbrisali vam se svi grijesi ) tada nema više razmišljanja o posljedicama, razmišljam o posljedicama ako od prve stavke tj kad sam shvatila da sam griješila ostanem na shvaćanju tj svjest me tjera na daljnje radnje na ispovijed a nakon oprosta svijest nezna što bi i kako bi dalje dali da stane razmišljati itd nešto slično kao malo ludilo . ali kad mi proradi--- savjest---- da sam sagriješila da sam uvrijedila moje največe i najmilije dobro =Boga ,tada savješću molim pokajanje tj mijenjanje sebe i tada osjetim u pravom smislu da sam se promijenila što se tiće tog grijeha. Kako smo mi ljudi gršnici molim se stalno kako bi kroz molitvu, osjetila --savjest-- što će reći dovela se u priliku da što manje griješim, da grijeh što prije prepoznam prije nego mi grijeh obmane savijest.