Katolički odgovori

EDIT: Prebačeno sa teme "Papa Franjo"
Admin



To je moto Trećeg vatikanskog koncila, pretpostavljam?

Jedina sretna okolnost u svem tom ludilu je da se crkva urušava takvom brzinom da prijepori oko Franje, modernizma, kontinuiteta, diskontinuiteta više uopće nisu bitni. Nikog to više zapravo ne zanima. Katolička crkva će postati nalik anglikanskoj, ritualni servis s ogromnom stečajnom masom. I nikakav aggiornamento tu ne može ništa promijeniti.

Postoji doduše još jedna opcija, povratak povjerenju u Boga, no sadašnje crkveno vodstvo više voli jahati konje, i zato, "brži će biti njihovi progonitelji". Da, rečeno im je davno da ne idu u Egipat, da se ne oslanjaju na faraone, ali eto, naši pastiri odlučili drugačije.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Današnji crkveni vrh, s Franjom ili bez njega, nastoji prilagoditi vjeru današnjem mentalitetu, i pri tom se obraćaju ljudima koje vjera ne zanima, jer to jest današnji mentalitet. Ti će ljudi, doduše, pozdraviti sve te promjene, one koje su već na vidiku i one koje slijede u budućnosti, ali neće oni popuniti klupice u praznim ckrvama. Njih vjera jednostavno ne interesira, i točka.

Te promjene ne odnose se samo na pitanje homoseksualaca, abortusa, kontracepcije, isl. nego i vjerovanja u sve ono što nadilazi iskustvo i prirodu, i što je mnogima danas teško vjerovati. Poricanje Isusovog Božanstva je ona krajnja prilagodba, aggiornamento, koji bi vjeru trebao približiti suvremenom čovjeku. Dakle, za kršćansku poruku nebitno je je li Isus uopće postojao, kako to sažima jedan naš pater.

Ne mislim da je to namjera sadašnjeg pape, ali pape ionako imaju sve manju ulogu. Idući bi mogao biti samo šef sale u Vatikanu. Možda ni to neće biti potrebno ako uvedu aparate za pričest, neće trebati ni papa-svizac.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Ne otpisuj Crkvu prerano! To su činili primjerice Voltaire, a još ranije i neki protestantski čelnici, pa je Crkva ipak još uvijek tu.

U tome i je stvar, i anlikanska "crkva" je još uvijek tu.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Znači, već si je otpisao. Kao i Voltaire u 18. stoljeću ("Za 25 godina Bog i Crkva odigrat će svoje").

Ja vjerujem (za razliku od Voltairea) da je Crkva misterij Božjeg života i Božje žrtve za ljude, misterij koji je prisutan u svijetu i u ljudskom iskustvu kroz Magisterij i liturgiju, dakle kroz djelovanje od Boga ovlaštenog svećenstva u činu Sakramenata. Prema tome, ja ne mogu otpisati Crkvu, ali, barem teoretski, svećenici mogu, ako prestanu djelovati unutar poretka kojeg je Bog dao. U tom slučaju svećenici postaju kao ljudska tvorevina, što se dogodilo s anlikancima - oni su sačuvali strukturu klera, ali ne i misterij, tj. sačuvali su "vanjski oblik vjere, ali su se odrekli njezine sile".

Što se tiče Katoličke crkve, mislim da idemo prema razdoblju u kojem će izgledati baš tako, kao da je Crkva samo vanjska ljuštura lišena Duha, ali znam da Bog neće dopustiti da vrata paklena nadvladaju.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Da, Bog ne da Crkvi da potone (čak i kad bi htjela).

Ako Papa imenuje Piera Marinija za prefekta Kongregacije za Bogoštovlje, a izgleda da hoće, bit će to jedan veliki korak u bezdan. U tom slučaju, raskol u Crkvi je najbolja moguća opcija. Sspx više neće biti dovoljan. Treba se polako pripremati na povratak u katakombe.

Iako, još uvijek se nadam da će nas Franjo iznenaditi, da je nekako sav taj njegov liberalizam, nedogmatičnosti, prisnost s protestantima, itd. dio neke taktike, da bar...

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

joj

_________________
Vade retro modernista, ipse veneno bibas!

Povratak u katakombe, je gotova stvar, dragi prijatelju !!

_________________

Kao prvo, nisam sedesvakantist, kao što i većina tradicionalista nisu, pa te molim da ubuduće ne ponavljaš to izjednačavanje, ne toliko zbog mene, nego zato što je većini "tradicionalista" jako važno to što NISU sedesvakantisti (čak i sspx). To je jednostavno integralni dio njihovog "tradicionalizma".

Isto tako nije fer izjednačavati sspx i apostatu Kunga, koji nema veze ni sa kakvim kršćanstvom, zaboravi katolicizam.

Što se tiče enigme - pa, tu bih uvrstio Papinu podršku, implicitnu doduše, kardinalu Kasperu i njegovom projektu milosrdne Crkve, koja bi trebala pastoralnu praksu prema određenim skupinama (uglavnom se govori o vjernicima u drugom braku) prilagoditi njihovoj situaciji, neovisno o Nauku, bez nominalnog mijenjanja nauka samog. Znači, brak je i dalje nerazrješiv, ali razvedeni-ponovo vjenčani ipak mogu na pričest.

Jednako tako, enigmatsko je i njegovo prisno prijateljevanje s protestantskim vođama, npr. Copelandom, anglikanskim biskupom Palmerom itd. dok istodobno nastupa izrazito grubo prema određenim pripadnicima svoje Crkve - najbolji primjer Franjevci od Bezgrešne, zbog afiniteta prema misi Ad Orientem.

Na youtubeu se može naći video poruka Pape Franje za američkog protestanta Copelanda, koju je snimio (sada pokojni) anglikanski biskup Palmer; u toj poruci Papa kaže za Palmera da je on njegov "brat, brat- biskup", dakle ne samo prijatelj i u tom smislu brat, nego brat u biskupstvu. To je ujedno i još jedna podeblja jota za Saru. Jota se sastoji u tome što je Leon XIII. proglasio anglikanska ređenja neregularnim, tako da Franjo ne može Palmera smatrati svojim bratom-biskupom a da ne mijenja Nauk, pa makar i preko ipoda, ili na šta ga je već snimao Palmer. U usporedbi s postupanjem prema Franjevcima od Bezgrešne, koji su stavljeni pod izvanrednu upravu, dosadašnji poglavar je suspendiran i poslan u nekakav samostan u Njemačku, i to sve zbog preferiranja pretkoncilske Mise, vidimo javno intimiziranje s ljudima kao što su Copeland i Palmer, koji se od Pape razlikuju ne u tome što preferiraju ovaj ili onaj obred, nego u tome što ne vjeruju u stvarnu prisutnost Kristovu u euharistiji, u Ispovijed kao sakrament, u zagovor svetaca, Mariju kao Bogorodicu itd. itd. - jota kolko hoćeš. Enigma, naravno.
Papina video-poruka Copelandu https://www.youtube.com/watch?v=b5TwrG8B3ME - "brat, brat biskup" je na 9:45.

Predmnijevam da je ovaj neobičan Papin potez također odraz primata pastorala nad dogmama. Kako vidimo, daleko smo otišli od Yvesa Congara, koji nije, čini mi se, anticipirao takvu vrstu ekumenizma.

Enigmatsko mi je i imenovanje biskupa Nunzija Galantina za tajnika biskupske konferencije Italije - dotični se biskup javno u medijima distancirao od ljudi koji mole pred klinikama gdje se vrše abortusi, s uvredljivim komentarima upućenim tim vjernicima. Isto je tako izjavio da bi se Crkva trebala potruditi da se "nekonvencionalni parovi" ugodnije osjećaju u Crkvi, a da pritom nije mislio na ponovo oženjene. Slične "nekonvencionalne" izjave je dao i o abortusu.

Galantinu je, u svemu navedenom, vrlo sličan novi nadbiskup Chicaga, Blase Cupich, kojeg je Papa nedavno imenovao.

Ja ne mogu znati pod kakvim je sve pritiscima sadašnji Papa (znamo što se dogodilo njegovom prethodniku) i zato ne mogu procjenjivati njegove motive, zato se i nadam, i nadat ću se tome dok god bude moguće, da Papa ne misli ono što govori, barem ne sve, ali i u najboljem slučaju, tragedija se ne događa Papi, nego čitavoj Crkvi. Pod pritiscima pod kakvima je danas Crkva nije bila od 4. stoljeća, i još je strašnije da su ti pritisci ne samo iz vana nego i iz nutra.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

A zašto bi protivnici Crkve osuđivali Papin način komuniciranja? Pa dosad su upravo liberalno-homofilni mediji koristili nedorečenosti u Papinim izjavama da promoviraju svoja uvjerenja. Zašto bi neprijatelji Crkve osuđivali one iste Papine izjave koje su koristili za svoje konstrukcije? I kakve veze ima Papino imenovanje biskupa kao što je Galantino za tajnika bk Italije s prijateljstvom ili neprijateljstvom prema Crkvi, kad je to činjenica. Biskup je iznio u javnosti više puta stavove koji veze nemaju s Naukom Crkve, pa ako je netko neprijatelj Crkve, onda je to biskup Nunzio Galantino sa svojim odvratnim izjavama. Uostalom, Galantino se fino uklapa u profil Pape kako su ga ocrtali mediji, i ako netko daje materijala i povoda za takve medijske konstrukcije, to sigurno nisu oni kojima se gadi ono što Galantino govori.

A što se tiče odnosa savjesti i "naleta oholosti prema Papi", zar je to jedno drugo isključuje? Zar ljudi izvan Crkve nemaju savjest? Smije li to itko tvrditi, ako ništa drugo, nakon 2. vatikanskog sabora ili "Nostra Aetate"? Znači, od V2 Crkva vrednuje i prepoznaje dobro i istinito u nekatoličkim vjerama (i puno više nego što bi smjela), iako se tu radi o ljudima kojima, prema Barnabi, savjest samo što nije odumrla zbog odbacivanja Papinskog autoriteta (kojeg oni odbacuju a priori, ne zato jer je rekao ovo ili ono). Pa zar nije čak i Papa rekao da ne želi obraćati pentakostalce idr. na Katolicizam, nego želi da pronađu Krista u svojim crkvama - nevjerovatna izjava iz usta jednog Pape. Znači, prema Papi, oni nisu ljudi bez savjesti (i stvarno, zašto ne bi imali savjest), ali ja, prema papi Barnabi, jesam. Hoću reći, netko tko tvrdi da je u jedinstvu s Crkvom i to na osnovu vjernosti 2. vatikanskom saboru, koji je Crkvu širom otvorio onima koji odbacuju Papin autoritet (i neke još važnije elemente Katoličke vjere), pripisuje nekom da nema savjesti zbog, ni manje ni više, nego "naleta oholosti prema Papi". Uostalom, kod mene se ne radi ni o kakvom naletu nego o već dulje vremena prisutnoj sumnji, i sve više, uvjerenju, da je pontifikat Pape Franje katastrofa. Ja ne kažem da on nije Papa, ali je Papa koji uništava Crkvu. Kakve su njegove namjere, u to ne mogu proniknuti, ali nije me ni briga. Siguran sam doduše da ne želi uništiti Crkvu, ali dobrim namjerama je popločan put u pakao, kažu u Kini. A Sv. Ivan Hrizostom rekao bi "Put u pakao je popločan kostima biskupa".

Interesantno je kako su neokonzervativci poput Barnabe spremni previdjeti svaku doktrinarnu pogrešku, pa čak i otvorenu herezu i apostaziju, ali kad se radi o odnosu prema Papi, postaju ultramontanisti, pa im je tako jedini kriterij istine ono što trenutno kaže vladajući Pontifex, nema veze u kakve paradokse zapadaju u toj svojoj ad hoc sklepanoj vjeri.

A tajnik talijanske biskupske konferencije, koja broji 300-injak biskupa, mons. Nunzio Galantino je zapravo podjednako važan kao neka čistačica ili sekretar. Zbilja, Barnaba, trebao bi ti postati glavni urednik Yutarnjeg.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Vjerujem da ste svi Vi, Giovi, Barnaba, Sara i svi koji dijele Vaša mišljenja, iskreni vjernici i da jednostavno ne možete vjerovati da nas Crkva može voditi krivim putem, ali ja više nemam na osnovu čega vjerovati da je to tako. Potpuno sam siguran da je vizija Crkve koju ima Papa Franjo tragično pogrešna. Ali se slažem s Vama da je on zakonito izabrani poglavar.

Međutim nije točno da ga treba slijediti u svemu, i ako je u krivu, i da treba šutjeti. Izjave kardinala Mullera, Burkea, Napiera, nadbiskupa Gadeckog idr. u ime svih onih koji su šokirani tzv. "Izvještajem" sigurno nisu kraj protesta među samom hijerarhijom, ali oni sigurno ne mogu spasiti Crkvu. A možda nas zapravo ni Bog ne želi poštedjeti brodoloma.

U svakom slučaju, "vrata paklena neće nadvladati", makar će možda jedno vrijeme izgledati kao da se baš to dogodilo.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Djelim tvoje mišljenje "Ingisardent" u potunosti, tako je !

_________________

Benedikt XVI. je bio najveći Papa od Pija XII. do danas, ponižavan i vrijeđan od medija i javnosti od početka do kraja svog raspetog pontifikata. Njegova je veličina u tome što nije ni za korak odstupio od Nauka, nego je ostao njegovim čuvarem i braniocem, što i jest uloga Pape. Ali nije se "znao" prilagoditi vremenu u kojem živimo, kao ni njegov Učitelj prije 2000 godina.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."