Tržišni princip sigurno nije vezan uz sakramente, a osim toga smatram da naviještanje nije posao da bi radnik zaslužio nekakvu plaću svojim radom, već poziv od Boga. To je ono besplatno primiste, besplatno dajte. Jedno je plaća, a drugo darovi za uzdržavanje koji se baziraju na milostinji.
Moram reći da ja nisam ništa platio kod nijednog sakramenta od vjenčanja do krštenja djece, a taksovnik nisam nikada vidio. Još sam i više puta koristio crkvene prostore za druženje poslije krštenja, a samo jednom sam ponudio mali dar za troškove održavanja dvorane, ali svećenik nije htio ništa primiti.
Uostalom, i po važećim odredbama Crkva je jasno odredila da se onome tko nije imućan ne naplaćuje ništa unatoč taksama.
Slažem se sa biskupom Uzinićem kada kaže: "Osobno sam bliže tome da vjernici dobrovoljnim prilozima brinu za potrebe svoje župne zajednice i uzdržavanje svoga svećenika", a gdje je takva praksa "vjernici su oslobođeni plaćanja svih taksi".

Da, ali što ćemo kada osobe x, y, z ne pridonose nikada i ničim svojoj župi, no traže i sakramente i sprovode i orgulje i zvonjavu. Trebaju li tada oni pretvarati Crkvu u svoj besplatni servis.

Adrijana, nisam razumio što si htjela reći, možda da trebamo stalno uzdržavati Crkvu pa onda ne bi bile potrebne takse, ili?

Moj post se nadovezuje na Sarin, jer neki vjernici uistinu ne doprinose ništa unatoč luksuznom životu, a to je grijeh pred Bogom.
Takvi niti nemaju grižnju savjesti nego se često bestidno primaju u kolo s onima koji govore da su davanja za Crkvu "harač".

Kako smo daleko od evanđelja i života prvih kršćana koji su u zajednici dijelili sve, kako smo daleko od Isusovih riječi bogatom mladiću koji je rekao "sve sam zapovijedi vršio, što mi je činiti" - "prodaj sve što imaš i pođi za mnom" - "kako je teško bogatašima ući u kraljevstvo nebesko"... Ili ona Isusova pohvala udovice koja je za hramski dar dala najmanje, ali SVE što je imala, pa je zapravo u Božjim očima dala najviše.

Vjerujem da je zabunu kod mnogih izazvala ona Papina izjava, dovoljno je bilo samo gledati TV ili čitati novine pa biti izmanipuliran. 24sata su npr. 25. 11. na naslovnicu stavili tekst "Naši župnici protiv Pape - I dalje ćemo naplaćivati mise i krštenja" (!!). Don Anđelku Kaćunku su dopustili da kaže da "dar na misi ima simboliku žrtve", ali dalje nisu išli u teološko opravdanje niti misnog dara niti doprinosa Crkvi, već su samo Papi u usta stavili da je to "sablazan".

Taksa zapravo nije taksa, već žrtveni dar - prinos Bogu za molitve i nakane, a uzdržavanje Crkve zapravo nije uzdržavanje Crkve, nego dio naše plaće (zarade) koji pripada Bogu i siromasima...

Upravo to, Hrki...
Jer u ono vrijeme kad su vjernici prestali donositi kruh i vino kao darove za prikazanje, umjesto toga počeli su donositi novac za dar (svoju žrtvu Bogu) na određenu nakanu. Tako i sada još važi, ako svećenik služi misu na više nakana (smije dvaput tjedno), on može zadržati samo jedan dar. Nije ispravno reći da je to plaća svećeniku, a niti cijena mise, jer misa je neprocjenjiva i plodovi mise daruju se besplatno kome Bog hoće - nekome tko u misne nakane uključi molitvu koju nosi u srcu, Bog uslišava i ne traži od njega novca za to. Ipak, misna nakana koju svećenik izgovori i koja je nekome žrtva, u mislima bi trebala biti molitva cijele zajednice okupljene oko oltara - osobno kao sudionik tako shvaćam - da nas međusobno sve više povezuje i da molimo jedni za druge.

Danas neki teolozi ipak ozbiljno osporavaju misni dar kao uvjet služenja svete mise, ne znam je li na njihovom tragu i papa Franjo kada kaže da su neke crkve nalik trgovinama u kojima sve ima svoj cjenik.

Kod nas je uobičajeni iznos dara 50 kn, ne plaća se unaprijed, a svećenik služi besplatno za one koji novaca nemaju - kako je i propisano, a isto tako i prima na krštenje i krizmu one siromašnije bez ikakve naknade.

"Dati odslužiti misu za pokojne" za neke je nažalost samo tradicija, za neke tek obveza vjernosti, za neke čak egzorcizam i čuvanje od napasti Sotone, a zapravo vjera u duše u čistilištu stvarnost je naše kršćanske vjere i postoji ono što se naziva - izmjena duhovnih dobara.

evo i mišljenja jednog župnika http://blog.dnevnik.hr/zupnik/2014/11/index.html