Katolički odgovori

Pozdrav svim vjernicima. Ja sam Rade iz Ovrlje (to je mjesto u Dalmaciji). Rodom sam iz Sinja, ali smo se preselili u našu staru kuču u Ovrlju zbog problema s vodom. Priključio sam se na ovaj forum prije par dana i već imam nešto za upitati vas.
Nek se nitko ne uvrijedi zbog ovog mog pisma, stvar je ozbiljna koliko smo i mi ozbiljni vjernici.

Dakle radi se o psovanju Boga.
Neki dan sam prao svoj automobil i kada sam se poskliznuo i pao na koljeno koje sam slomio prije par godina, a jos me uvijek boli, doslo mi je da psujem Krista. Znate ono, ne izgovorite to doslovno, samo vam prođe kroz glavu. Sasvim slučajno, ali opet sasvim prirodno. Svatko ima potrebu psovati zbog živciranja, samo to ne rade svi. Neki se mogu suzdržati, a neki ne.
Ja se mogu suzdržati, ali opet mi dođe da nečista misao. Kako pobjeći ili kako pobijediti te misli i najvažnije od svega, kako pomoći drugima ...

Tko god želi može pripomoći ili nešto reći na ovu temu.

Hvala vam unaprijed društvo.

Psovka je samo ružna navika i treba se strpljivo oslobađati onoga što nam je prešlo u naviku.
Videći odakle si, jasno je kakve su tamo psovke uobićajene. Svijet kao pobožan, a psovati Krista, Boga... gotovo je navika.
Ne mislim time reči da se drugdje ne psuje. Kod nas u Zagorju i sjevernijim krajevima su psovke više prostačke nego ''teološke'', kao u Dalmaciji i kod Talijana npr.
Prostačke psovke ne spadaju u teške grijehe, ali su nekulturne. One sada među mlade dolaze iz američkih filmova u kojima je svaka druga riječ ili psovka ili neko prostačenje.
Sjećam se naših starih koji su kao dobri vjernici imali također svoje psovke. Nama djeci zvučale su strašno jer bi pogledali prema nebu namršteni i onda; kad se lupio čekićem po prstu ili mu je konj ili krava stala na nogu rekao bi: ''Sveta gora!'' ili ''strela Božja''. Lijepo njemački rečeno: Katolischeersatzschinpfen.

Psovka je ružna navika ali mislim da ako osoba nije psovač i nevoli psovku a bogosovka se vrti u glavi i ulazi u misli da se tu radi o napastima da sami zli želi poremetiti mir u srcu i duši te osobe koje napastuje.Inače bogopsovači na sebe i svoje obitelji navlače prokletstvo jer bokopsovka i Božji blagoslov neidu zajedno.Znam jednog velikog bogopsovača koji je svakodnevno dolazio s nesrećama na posao i događo mu se peh za pehom.Mislim da bi se trebali moliti da se Hrvatski narod oslobodi od bogopsovke tada ćemo se osloboditi i od krize i recesije kao i od svih zala koje naš narod cjelo vrjeme prati zato jer je psovački narod.

Dobro nam dosao dragi brate...!
Nitko nikada nije postigao nesto,a da nije ulozio barem koliko -toliko...ili dopro do neke velicine bez velika napora i znoja.Tako i "psovka" je napast..koje se covjek moze osloboditi ako zeli. Bog je u covjekov rad ugradio znoj ,to znaci ni psovke,ako se covjek zeli osloboditi nece ici lako,ali isplati se i (proliti znoj) U znoju lica svoga zaradjivat ces kruh svoj, zar to nije recenica s prve stranice Biblije?Psovka je ruzna navika i sto covjek manje razmislja o tome da se oslobodi toga ,on ne shvaca ozbiljnost te navike,tako s vremena na vreme ,ona se i povecava...i tako postaje ovisnost...koje se tesko oslobadja...
Nema nijednoga ljudskog djela da ista vrijedi a da iza njega ne stoji ozbiljan napor, danonocni trud, ustrajno ponavljanje,i rad na sebi: Bez muke nema nauke.
Ne izusti imena Boga svoga uzalud!
Sv. Pavao nabraja neka teska zla koja ne vode covjeka na uska vrata u Kraljevstvo Bozje: „Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega“ (1 Kor 6, 9-10).

Teski grijeg , psovka Boga. To je protiv Druge zapovijedi: Ne izusti imena Boga svoga uzalud! Svakom covjeku mora Bog biti na prvom mjestu,ako ti Bog nije na prvom mjestu, u tvojoj nutrini u sredistu pameti i srca, onda se lako upustis i u pogrdu imena Bozjega, u bogohulnu psovku.

Sjede pred kućom dvojica nazovi-katolika i mirno pričaju, nisu čak ni uzrujani ni srditi, ni pijani, ali nakon svake druge ili treće riječi opsuju Boga, Isusa, ili neku Božju svetinju, Gospu, Crkvu i slično. I kažu da toga nisu svjesni; da im je ta paklena psovka postala svakodnevna poštapalica, bez koje oni ne mogu. Pa ne samo da su oni time otrovani, nego truju i svoju djecu i druge oko sebe. Psovka je ne samo bezbožnost i nekultura, nego i zaraza drugih. Kako je u toj ljudskoj sramotnoj ljagi - psovci prostran put i široka vrata!

Bez muke nema nauke

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Pozdrav, Rudolfe!

Ja sam jedan prilično iskusan psovač. Bog ili sveci mi nisu tema, ali valjda sve drugo jest.

U praksi, psovke djeluju kao "poštapalice", ali imaju i jedan psihološki efekt. Mogu u govoru naznačiti kontekst. Ima ljudi koji svojim psovkama ostavljaju dojam uvjerenosti u stvari koje govore ili pridonjeti humoru. U svakom slučaju, kao vjernici ne smijemo ništa od toga koristiti- naša riječ mora biti čista.

Odreći se psovanja nije lako. Ali ima načina. Prvi korak je naći volju za taj čin. Drugi je jednostavan: odredi si vrijeme, recimo dva tjedna, u kojima ćeš imati "judo-um". "Judo" je borilačka vještina koju je njen osnivač osmislio tako što je gledao kako granje drveća, nit pod najvećim vjetrom, ne pucaju već se savijaju.

Tako i ti. Odredi da se nećeš niti ljutiti, niti gnjeviti na išta što se desi u iduća dva tjedna. Ako se desi nešto što će te razljutiti, budi poput granja- smiren, i lagano se, bez suvišnih emocija, prilagodi situaciji. Nakon nekog vremena, dva tjedna će se jako produžiti .

Ako čovjek redovito moli onda i psovke i uvrede teže prelaze preko usta. Rudolf Red Nosed, probaj uvijek kad se nađeš u teškoj situaciji, iznerviran ili ojađen, reći: "Bože pomozi!"

Potpisujem rutu i dodajem da sam i ja imala proste (ali fakat proste) "postapalice" dobar dio svog zivota,
dok nisam zabrazdila u zivot u vjeri i Crkvi.
Sad u "kriznim" situacijama ispustim: mamma mia! ili ooo-ššššipak!

_________________
Ljubi i kaži to životom. (sv. Augustin)

Imam pitanje . Neki dan sam u tramvaju cula kako je netko na glas opsovao Boga,ta psovka mi je usla u glavu,iako nikad nisam opsovala ni Boga niti bilo sto . Je li to moj grijeh i smijem li primati pričest ?

To bi prije bila kušnja, koju jednostavno treba otkloniti.

Nije to tvoj grijeh ako ne želiš psovati, već kušnja, kako je sara napisala. Pomoli se za tog čovjeka koji psuje, a ako je netko poznat ili je takva prilika, dobro je i upozoriti ga da te to smeta.

Moj savjet ti je da svaki put kad čuješ od nekoga bogopsovku ti u mislima izreci protupsovku npr.: Neka je blagoslovljeno ime Tvoje Gospodine!