Katolički odgovori

Jeste li čuli za priču o jednom dječačiću koji je u punini dječije radosti isčekivao svoj rođendan? Radovao se mnogim uzvanicima, naravno da se radovao i poklonima koji uz to idu. Sve je bilo bezprijekorno isplanirano, svi se uzvanici skupa pojaviše sa vrijednim poklonima. Ti mnogi gosti, na zaprepaštenje slavljenika, stadoše se međusobno grliti, jedni drugima čestitaju dječakov rođendan. Gle čuda, i poklone međusobno razdjeljuju, i sve to pred očima dječačića kojeg uopće ne primjećuju!!

Mnogi će od vas kazati da ovakva priča ne postoji i da ovakav komentar nadilazi svaki sadizam i bezosjećajnost. Ali na žalost nije tako, to je naša stvarnost, to isto činimo malom Isusu za svaki Božić. Ako smo već sa čudnim običajima, raskošnim trpezama i skupim međusobnim poklonima izmjenili smisao Božića, onda nije niti čudo što često znamo reći kako Božić više nije onakav kakav je bio nekad. Obično za to krivimo vrijeme u kojem živimo, krivimo i ljude koji nas okružuju, ali nikada baš nikada ne tražimo problem u samim sebi.

Ako napokon progledamo i ako se napokon oslobodimo tih nametnutih običajnih okova; mogla bi nam se pružiti prilika da ovaj Božić opet doživimo kao nekada!

Nemojmo dozvoliti da i ovaj Božić jedan Dječačić na svoj rođendan, tamo negdje u kutu bude usamljen i zatrpan praznim paketima i omotima od silnih darova koji uopće nisu namijenjeni njemu. Da li ćemo se napokon zapitati; kakvi smo to mi ljudi, čiji rođendan proslavljamo, koga trebamo darivati, - je li pošteno da pred njim otvaramo poklone koji uopće nisu namijenjeni njemu?

Pitate se otkud mi ideja za ovakvu temu i zašto želim kritizirati običaje koje su naslijedile mnoge generacije prije mene? O svemu ovome nisam niti ja prije razmišljao dok se nije pojavila jedna međugorska Poruka, koja je upućena preko Vidjelice Marije Pavlović - Luneti. U njoj Gospa poziva vjernike da svaka obitelj na Božić pored jaslica ostavi onoliko cvjetova koliko imamo svojih članova obitelji.
Poruka, 20. prosinac 1984;

"Draga djeco! Danas vas pozivam da nešto stvarno učinite za Isusa Krista. Želim da svaka obitelj župe donese, kao znak predanja Isusu, po jedan cvijet do dana radosti. Želim da svaki član obitelji ima po jedan cvijet kraj jaslica da Isus može doći i vidjeti vaše predanje njemu! Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!"

Postoji zapisano svjedočenje kako su neki župljani tih pred Božićnih dana doslovno prihvatili Gospinu poruku i dali se u potragu za cvijećem. U to vrijeme nije bilo cvjećarnica u Međugorju, no oni su se ipak dosjetili i donijeli određen broj cvjetova:

"U to vrijeme nije bilo nimalo lako naći cvijet - riječ je o prosincu - a u Međugorju nije bilo nijedne cvjećarnice. Pronašli smo neke cvjetiće u lončanicama koje smo sklonile da ne promrznu, a nešto smo pronašli i na brdu. Nije bilo tako bogato kao u proljeće. Cvjetove smo donijeli u crkvu i stavili pokraj jaslica. Marija nam je rekla da je Gospa zbog toga čina bila tako radosna i da su je rijetko vidjeli takvu kao na taj Božić."

Gospa je tih dana u svojoj Božićnoj radosti uputila još jednu Poruku:

"Želim da budete cvijet koji će cvjetati na Božić za Isusa. i cvijet koji neće prestati cvjetati kad završi Božić. Želim da vaša srca budu pastiri Isusu!"

Poštovatelji međugorskih Poruka složit će se kako ove Poruke u svojoj jednostavnosti kriju velike odgovore na pitanja koja se nikada nismo sjetili postaviti sami sebi! Svi smo mi pozvani na rođendan malom Isusu. On od nas ne traži mnogo, biti će mu dovoljan jedan mali cvijet i naše otvoreno srce, srce u koje će On posaditi sjeme mira i ljubavi.

Mislim da poklanjanje darova za Božić nije ni u kakvoj suprotnosti sa smislom Božića. Ljudi mogu doživjeti Božić iskreno kao vjernici potpuno neovisno o tome koliko ima poklona pod borom.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Je, u veliko je suprotnosti dragi prijatelju, "nečastivi" je svojim djelovanjem natjerao cijeli ljudski rod da za Božić međusobno izmjenjujemo skupocjene darove kako bi nas što dalje udaljio od biti Kristova rođendana. Zar ne vidimo smisao u gesti ona tri Kralja, kako bi izgledalo da su oni došli sa onim darovima i razdjelili ih pastirima ispred štalice i nakon toga se vratili odakle su došli???? Moja obitelj,moji mnogi prijatelji slažu se sa mnom. Sigurno će se složiti i mnogi od vas, ali čekam da o svemu promislite!
Mi se ljepše osjećamo od kada na Božić u crkvu pored jaslica nosimo onoliko cvjetova koliko imamo članova obitelji. Međusobne poklone odavno ne djelimo, samo maloj djeci stavljamo poklone pod bor i kažemo im da im je to donio mali Isus.

Stvarno, ima ljudi kojima se sve oko Božića svodi na poklone, i na hranu i piće. Ali to ipak ne znači da ako imaš darove pod borom da si nužno izgubio bit blagdana, ne treba to gledati tako manihejski. Doduše, ja nikad nisam dobivao ni davao skupocjene poklone.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Slažemse ja s tobom oko Božićnih darivanja, površno gledano to je lijepo, ali kad vidim gdje je to odvelo mnoge ljude,-bude mi ih žao jer sam se nekada i ja ponašao kao oni. To samo udaljava od istinske Božićne radosti.
Puno toga se može otkriti u onoj jednostavnosti Gospinih poruka,samo treba malo poniznosti,molitve,posta.....

Ovo je prava predbožićna tema. Zbog opće pomame za darivanjem u današnje vrijeme moram se složiti kako je pravi smisao Božića (rođenje Boga) potisnut pod udarom konzumerizma koji se očituje u darivanju svega i svačega. U toj buci koja se stvara kroz raznorazna prikrivena oglašavanje mislim kako je teško je doći do biti Božića kroz nekakvu afirmaciju od strane Crkve još nepriznatih navodnih ukazanja iako je generalna ideja stvarno dobra. Bez tog povratka biti Božića i koncentriranja na Milosti koje nam Bog daje, teško da će imati smisla i akcije koje su usmjerene na novo-vremenski ili engleski naziv ovog vremena u godini „Xmas“ itd.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Pokraj špilje Isusova rođenja u Betlehemu u jednoj pećini učeni je časni starac Jeronim izabrao svoje posljednje obitavalište na zemlji. Onaj koga Crkva štuje kao naučitelja u svojim je staračkim danima često doteturao do jaslica te u svetom razgovoru s Isusom govorio:

"Dijete moje, kako dršćeš! Radi našeg spasenja na kako ti to tvrdom ležaju ležiš? Što ti mogu učiniti?"
A Isus će na to Jeronimu: "Jeronime, ništa ne želim od tebe! Samo pjevaj: Slava Bogu na visini! Na Maslinskoj gori i na Kalvariji bit ću još mnogo više bijedan."
Tada opet progovori Jeronim: "Dijete, darovat ću ti nešto, dat ću ti sav svoj novac!"
Sa smiješkom na usnama odvraća mu dijete Isus: "Nebo i zemlja su ipak ponajprije moji. Neću tvoj novac! Daj ga siromasima! Tako ću ga primiti kao da je meni darovan."
No Jeronim govori dalje: "Ali ja bih ipak za tebe samoga htio nešto učiniti i darovati, inače ću od muke umrijeti."
Tada odgovori Božansko Dijete: "Dobro, kad bi mi nešto tako rado darovao, onda ću ti reći što mi možeš dati. Daj mi sve svoje grijehe, daj mi sve nemire svoga srca!"
"A što ćeš s tim učiniti", uzvrati mu Jeronim sav smeten.
Dijete Isus odgovori: "Tvoje grijehe, nemire tvoga srca želim staviti na svoja ramena i odnijeti ih."
Na to Jeronim proplaka: "Dobri Isuse, uzmi onda moje grijehe, uzmi što je moje, i daj mi što je tvoje!"
Jeronim je iz najdubljeg uvjerenja svoga srca rekao: "Tko se predaje Kristu, može umrijeti; no pobijeđen, ne može biti."

Jedina nam je obveza i o Božiću, ali i kroz cijelu godinu da sebe nesebično dajemo bližnjima ne gledajući svoje interese.
To nam poručuje Isus koji je kao mali čovjek došao na svijet i na našem svijetu prošau trpljenje, muku i smrt na križu.
Tako je i nama nositi svoje križeve.
Zato svakome poručujem da je najveći dar vrijeme provedeno s bližnjim, razgovor, pomoć i suosjećanje.
Nisam u dobrim materijalnim prilikama, no možda me to relativno siromaštvo navelo da dođem dublje do istine...
Neka Vam porođenje Isusovo bilo na radost i veselje!
I daj Vam Bog zdravlje, a Majka Božja penez!

Božićno vrijeme je za Crkvu svakako vrijeme Milosti zato tada intenzivnije potiče vjernike na sakramente koje je Gospodin ustanovio da bi nam oprostio grijehe, udijelio svoju Milost te ulio i povećao u nama kreposti vjere, nade i ljubavi. Ujedno ne treba izgubiti iz uma kako treba pomagati izopćenicima i svima ostalima koji lutaju te su iz bilo kojeg razloga izvan prave Crkve dajući im dobre savjete kao i činjenjem dobrih djela prema njima, te moleći Boga da im dade milost obraćenja na pravu vjeru, kako bi i oni ušli u puno jedinstvo s Crkvom. Ne bi trebalo niti zapostaviti molitvu za veće vlastito prihvaćanja nadnaravnog dara koji prosvjetljuje naš um, pokreće i jača našu volju da bismo činili dobro i uzdržavali se od zla. Pouzdanje u uslišanje takvih molitvi dolazi od obećanja samog Isusa Krista.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.