Forum TT je forum na kojem sam ja dugo pisala. (Da, Belive). Forum TT je forum koji me pratio na jednom velikom putu obraćenja i to je "ono dobro".
Isto tako, forum TT je forum koji mi je indirektno od života lani "napravio pakao". Točnije, napravila sam ga i ja sama sebi, ali isto tako zaboljele su me tamo neke stvari. Zaboljelo me uspoređivanje s "ubojicom Pavlom", "bludnicom", "psihopatom", likom iz filma "Psiho", zaboljelo me puno toga, moja intima se tu provlačila, svašta se spekuliralo, mnogima sam vjerovala i mislim da nekada ljudi uistinu nisu svjesni kako njihove riječi mogu utjecati na druge.
Danas sam (nakon što me jedna forumašica s kojom sam postala prijateljica upozorila) nakon xy vremena tamo došla kao gost i vidim da mnogi "pogađaju" nisam li to ja ili ne uspoređujući me s forumašicom tratinčicom.
Zato, molim vas, svi vi (a pretpostavljam da neki od vas dolazite ovdje i čitate postove) - nemojte jer to nisam ja. Znam da su neki od vas kompjutrski maheri i da se lako može ip adresa pronaći pa jednostavno ako vas to toliko dira - provjerite. Ali, vjerujete nisam. Ja svoje greške u životu sve sam skupo platila, i isto tako se dugo "sastavljala" (psihički i fizički) nakon količine stresa i emocionalnog raspada za pravedne i nepravedne optužbe i uvrede.
Jednostavno, ne mogu čitat to, ne mogu više imat ikakve veze s time.
Da, ja sam lajava inače i plašljiva i cmizdrava, ali ne mogu se stavit na off i pravit se da me sve to ne dira i ne pitat se zašto.
Stvarno sam nekada guštala u tipkanjima i komentiranjima i tamo mi je bilo lipo.
Fran, pa i mali El Scorpio, nekoliko cura/žena su mi i prirasli srcu, a s nekima se privatno čujem i vidim. Žao mi je što je tako završilo, ali jednostavno (da me u RL poznajete iti malo) ustvari bi shvatili da sam puno, puno njonjavija nego na forumu izgledam.
Pokušavam živit najbolje što znam, sigurno je da radim sranja i da ljude do kojih mi je stalo nekada povrijedim, često imam osjećaj da me On ne čuje, često tj. redovito uopće ne osjećam tu Njegovu ljubav, dugo se već osjećam da me ostavio, stalno sam kao na rubu propasti i jednostavno osjećam jednu tupu bol koju ni ne znam objasniti. Neke stvari trebam riješiti, a ne mogu. Ne jer ne želim, nego ne mogu protiv sebe.
I nisam ispunjena. Nisam sretna. Sve je tako kratkotrajno i u mojim očima ništa nema tu neku vrijednost, a ono što bih željela - to nije moguće.
Kažu da Bog stvara čežnje u naša srca i da najčešće ono što nam on stavi u srce, to i želimo (ako pokušavamo živjeti s Njim) i da nam On daje tu neku snagu da ustrajemo i onda kada se ništa ne čini dobro. Ali, što ako to nije tako? Čemu ovaj život, posao, diplome? Čemu ujutro ustajanje?
To su pitanja koja se ja pitam i vjerujte daleko sam ja od ikakvih teoloških knjiga, tradicionalista i tko zna čega.
On koji je znao moje srce, On koji me mjesecima, godinama gledao kako klečim, plačem, molim, koji je znao koliko sam puta pogazila svoj ponos, koji je znao sve, ama baš sve je znao - tu smo bili On i ja, On koji je znao istinu, On koji je pravedan, On Svemogući koji ništa nije učinio kad je trebao i kad sam Ga trebala. Je li vi shvaćate da imate u svojim glavima svi neku zamišljenu priču koja nije ni približna istina? I da, danas, ja Njemu ne vjerujem. Vjerujem u Njega, ali ne i Njemu. Zato, ponavljam još jednom - daleko sam ja od ikakvih teoloških knjiga, tradicionalista i tko zna čega.
Također, dati nekome riječ, nešto obečati - meni je uvijek značilo, ne mogu ništa nego još jednom kazati - ja se na tt stvarno ne spajam, nisam registrirana, ni ne pišem - časna riječ.
Hoćete li vjerovati, ili ne... na vama je.
P.S. g. kopitar, pretpostavljam da ćete vi na ovo naletjeti - pa eto, mogu li vas i zamolit da kopirate na TT? Hvala.
Dobro srčeko ako tako želiš ali ko ti brani da pišeš i tamo.
Meni su isto super elškorpio , Duje i Fran ali ima puno i bolesnika tamo.
Login
Registracija
FAQ
Traži
Mislim,imamo mi problema... 