Slozit ces se da se ne moze usporedjivati sestrinsku krscansku zajednicu (namjerno ne govorim Crkva, jer je samo jedna Crkva u kristu, a katolicka i pravoslave crkve su zajednice koje sluze toj jednoj Crkvi) sa muslimanima i budistima i ne znam vec s kime.
Papa Franjo nije rekao da blazeni Stepinac nece biti proglasen svetim, stovise ja vjerujem da ga je u srcu vec proglasio svecem, a kada ce to biti objelodanjeno, ostaje za vidjeti. Jedinstvo krscana se ne moze graditi dodvoravanjima kako ti kazes, ali kompromisi su jedini put do jedinstva. Tko nije spreman na kompromise, sa koje god strane, nije dobronamjeran.
Izuzetno mi je škakljivo raditi kompromise sa istinom, pretvarati istinu u polulaž samo da bi se stvorio dobar odnos s nekime tko se ni u prošlosti nije pokazao vjerodostojnim. Radi se o tome da je u slučaju Stepinca otpočetka paralelno sa istinom postojala i laž (propaganda, politički montiran proces, zataškavanje progona Crkve) i nije Stepinac kriv što je s druge strane bila baš, kako kažeš, sestrinska crkva, a ne neki daleki inovjerci (muslimani, budisti).
Pokušat ću ispričati priču: bio otac koji je imao dva sina. Prvi sin je davno otišao od njega i nije ga više niti priznavao ocem, mada je zadržao vjeru u istoga Boga i ljepotu liturgije, a drugi je sin oduvijek bio s ocem. Dogodilo se da je taj drugi sin čak bio na velikoj kušnji da se odrekne oca, ali je izdržao i pokazao ocu takvu vjernost kao malo koji sin svome ocu. U vremenima teškoća i progona ostao je na njegovoj strani, čak uz velike žrtve i dugogodišnji gubitak slobode. Međutim, iz nekih svojih motiva prvi sin želi prekinuti dobar i skladan odnos drugog sina s ocem, pa optužuje tog svog brata ne bi li ga otac "pozvao na red". A otac, zapravo iznenađujuće, želi pod svaku cijenu umiliti se prvome sinu, iako ovome ne pada na pamet i dalje priznati ga ocem, i to na štetu i preko leđa drugoga sina koji mu je čitavo vrijeme bio vjeran.
Koji su očevi motivi u svemu tome, još uvijek nije posve jasno...
Login
Registracija
FAQ
Traži
