|
Giovi, napisao si: Najbitnije je biti u milosti Božjoj, imati taj mir u svom srcu.
Ali upravo to jest kušnja: što ne možeš imati mir u srcu i ne osjećaš uopće milost Božju, već strahove i grč u želucu... Psihološki, to se zove: opsesivno-kompulzivni poremećaj (prisilne misli) koji se već somatizira u tijelu kao gastritis, a vjerojatno je sve počelo kao dugotrajan podmukli stres (borba sa ovisnosti!) koji je najprije rezultirao anksio-depresivnim sindromom (koji je možda ostao neprepoznat) i muči čovjeka i dalje. Vjernički gledano, moguće je tu vidjeti i utjecaj đavla (ali tek kao uznemiravanje, a ne kao opsjednuće!). Bog od njega sigurno traži sad više vjere, više meditacije u molitvi, zahvalnosti za sve dobro, molitve također i sv. Mihaelu, kao zaštitniku od Zloga. To je jedna kušnja koja će vjerojatno trajati još danima i tjednima, ali u kojoj će Bog pobijediti i pokazati svoju slavu.
Naravno, treba i sa zdravo-razumske strane i psihološke sve učiniti da čovjeku bude bolje: npr. vježbe disanja, vježbe opuštanja tijela, ništa ne psiho-analizirati, osvjestiti i lagano odbacivati sve negativne misli, a um napuniti psalmima i zahvalnosti Bogu, pripaziti na prehranu i na dobar san i sl.
|