Katolički odgovori

Jednom prilikom sam se našao u situaciji da mi se sve činilo besmisleno.I tako sam počeo razmišljat zašto ja uopće živim.Ono imam sve što mi je potrebno za normalan život,krov nad glavom,posao,zdravlje i drugo.Teološki i filozofski znam šta je smisao života ali ne mogu reć da sam ga našao u sebi.I tako sam počeo razgovarat s ljudima šta je njihov smisao života ne bi li i ja u nečijem odgovoru pronašao odgovor za sebe.

I na koga god naišao pitao bi ga da mi kaže zašto on živi a paralelno s time sam intezivno molio na tu nakanu.A svakoga bi zamolio da mi ne objašnjava šta je smisao života ni teološki ni filozofski jer me nisu zanimale nikakve definicije ni objašnjenja nego da mi kaže zašto upravo on živi,kao da stane sam pred sebe i sa sobom razgovara.Pitao sam i vjernike i nevjernike i sve ostale.Moram priznat najzanimljiviji su mi bili odgovori ateista a vjernici su obično ko iz topa izgovarali teološke definicije ali malo ko je djelovao uvjerljivo tj.da mi govori iz srca nego više naučeno.I nakon mjesec dana sam se prepoznao u odgovoru jednog brata iz zajednice.Dakle posvijestio sam u sebi smisao svog života,ono zašto ja uopće živim.

E pa sad bi zamolio cijenjene forumaše da iznesu zašto ko zapravo živi.Ali bi zamolio da to bude zapravo njegov razlog,ono što u njegovom srcu stoji kao smisao njegovog života

Najprije lijepi pozdrav Gutaperka,
pa ti onda moram reći, dragi brate u Kristu, kako si trebao za početak ti reći što je za tebe smisao života i u čemu si se konkretno prepoznao. Ovako postavljena tema traži od drugih duboko izlijevanje duše i ogoljenje pred javnosti a da ti to prvi, nisi napravio.
Što se tiče smisla života, u ovom trenutku i fazi života, nastojim svojoj ženi i djeci biti dobar muž i otac. Kroz to nastojim dušu spasiti za život vječni.
Eto rekao sam ja, da ne bi ispalo, kako i ja tražim nešto što nisam spreman dati.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Pozdrav i tebi Barnaba,

Ok razumijem da se neko može osjećat ogoljen pred javnosti i da pitanje izgleda malo osobno ali kad se zapravo pogleda odgovor kod svakog čovjeka je u konačnici isti pa onda i ne ispada više tako osoban.Ono do čega sam ja došao rekao je i jedan profesor na KBF-u pa zato tako sa sigurnošću pišem da je u svakog čovjeka smisao života isti bez obzira bio on Katolik,Pravoslavac,Musliman,Budist,ateist ili bilo šta drugo.

Nisam napisao šta je meni smisao života da ne bi poticao slične odgovore ali ću ga svakako iznijeti kasnije jer sam zapravo kroz ovo htio s ostalima podijeliti nešto zaista veliko za moj život što mi je Bog rasvijetlio,po mom mišljenju temeljno pitanje moje egzistencije

Smisao života nje nešto gotovo, već unaprijed programski određeno, premda naš dobri stari katekizam i razni molitvenici na to pitanje odgovaraju: Smisao života je Boga ljubiti, njemu služiti i tako u nebo doći. Nema ništa sporno u toj definiciji, ali Bog ima sa svakim od nas poseban plan koji trebamo izvrštiti. Tako recimo Barnaba kao otac na svoj način i u svim uvjetima u kojima živi, ja kao svećenik opet na svoj način i u uvjetima koji su drugačiji od nekog drugog svećenika.....
Da bismo to mogli trebamo kroz molitvu i razmišljanje otkrivati taj Božji plan i s Bogom surađivati. Dakle, to je nešto dinamično kao i sam život. U jednoj fazi svoga života možemo biti na samom dnu u kaljuži i grijehu, ali milošću Božjom i prihvaćanjem njegove pomoći možemo se uzdići i ostvariti sve što Bog od nas očekuje.
Pravi Božji plan otkriva se u najintimnijem fokusu našeg bića i tajna je koja se čuva u ''krhkim posudama''. Stoga neko ''razgoličavanje'', kako je Branaba primjetio, više je u duhu suvremene boleti koja ima neodoljivu potrebu otkriti baš sve što je u ljudskom biću, a na vidjelo izlazi uglavnom jad i bijeda.....

a šta je npr.s onima koji nisu došli do Boga kao ateisti,agnostici,antiteisti i slični?

Tu ne treba puno razmišljati, moj smisao života je ljubav.
Ispunjen sam ako s ljubavlju prožimam sve što mi je dano, s ljubavlju radim svoj posao,
imam ljubavi prema ženi i s ljubavlju čuvam djecu.
Ništa ne znači ako ja "imam" posao, ženu, djecu, krov nad glavom..., ako nemam ljubavi.
Ta ljubav je isto dar, jer Bog je Ljubav.

Na to sam ti u daljnjem tekstu pokušao dati odgovor.

..da bi moj zivot imao smisao,u prvom redu moram biti zadovoljna s njim..
Znaci moram pronaci nesto sto me ispunjava i ustanoviti sta je cilj u mojem zivotu.sta je to sto me ispunjava .To zavisi gdje sam rodjena,od koga sam odgovena i u kakvoj sredini zivim..Sigurno da igra ulogu i zivotni poziv..za cega se odlucimo...Jer covjek mora da stvara ,da planira i da uziva...
I tako moramo usavrsavati sebe i sve moje. Moj smisao zivota je bila obitelj,djeca ,raditi i zaraditi penziju ,imati osigurano za zivot.Uciniti svejt i sebe samog boljim, ljepsim, sjajnijim,i imati otvoreno srce za drugoga. Cesto u zivotu nije lako nam ostvariti nase planovo,jer nije sve jednostavno kao sto se cini ,jer nam poneki puta drugi kvare plan.i tako nije uvek moguce. Treba znati sta je ono sto me ispunjava kako bi bilo moguce ostvariti da bi zivot ima smisao.Za to trebamo imati volju i ambicija. Biti siguran u sebe i uvjeren u sebe da ja to mogu ostvariti i svoje odluke sprovesti u djelo. Najvaznija je motivacija ona mi daje volju i snagu.Covjek uvjek pocinje s malim,a kroz zivot stvara da bi postalo veliko,jer upravo tako se odlucujemo na sve vece odluke i vece podhvate.Kada znamo da mozemo tada nam je potrebno dovoljno vremena, strpljenja,materijalne stvari ,te mnogo truda i rada. Kada ostvarimo uspjesno ono sto smo isplanirali ,on vuce da ides dalje i da ostvaris niz uspjeha, ustvari dobro obavljen posao.To me ispunjava,i uglavnom uzivam u tome jer to je moje djelo,cesto puta i unikat, sto sam ja sama stvorila ,to uzivanja je nagrada za dobro obavljeni plan i rad.

A kako sam katolkinja,znase da s vjem zivot ima skroz drugaciji smisao..

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Zivim
- kao pojedinac
da dozivim zajednistvo u Bogu
- kao clan ljudske zajednice (uze ili sire)
da pruzim svoje vrijednosti ka sveopcem prihvacanju Boga.

Od onih sam kojima je Bog i sve vezano uz duhovno medju ljudima, u svijetu i u sebi prioritet u zivotu.
Sve ostalo stoji kao sredstvo ili suputnistvo u tom smislu mog zivota.

... stoga imam vremena i strpljenja i zara da razgovaram s vama na forumu.

Ja sam došao do toga da mi je smisao života da budem sretan.

A i jedan svećenik inače profesor KBF-a koji se bavi tom tematikom je rekao kako svaki čovjek na zemlji ima objektivni i subjektivni smisao života.Objektivni je Bog - od Boga je došao i Bogu se vraća a subjektivni smisao života je da je sretan.

E sad se postavlja pitanje šta koga čini sretnim.Ja bi se pridružio Gioviju i rekao bi da me sretnim čini kad ljubim i činim dobro.To je ono što me ispunjava i čini sretnim.

Sreću ateisti i vjernici ipak shvaćaju na drugačiji način, da ne govorim o shvaćanju i načinu dolaženja do nje.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Nama ljudima je to nemoguće razriješiti, ''ali Bogu, njemu je sve moguće''. Postoji razni putevi i vrludanja - na konci svih puteca je On, vječna Ljubav. Ljubav je največa snaga u svemiru. Ako je iz ljubavi Bog sišao među nas i umro na križu pitanje spasenja ateista i inih drugih prava je sitnica. Zbilja Bogu je sve moguće. A mi umjesto da zapitkujemo i tražimo rješenja po mjeri svoga uma; bolje je pokloniti se Božjoj veličini i reči: Gospodine kako si velik! Puna su nebesa slave tvoje. Smiluj se meni grješnom stvoru i daj da i ja nađem spasenje ''u sjeni krila tvojih''.

Ja bi istaknuo jedno razmatranje o smislu zivota iz duhovnih vjezbi sv. Ignacija, koje je napisao p. Slavko Pavin...

LJUBAV PREMA BOGU I BLIŽNJEMU


Cilj Božjeg stvaranja jest da se Bog kao Ljubav objavi svemu stvorenom. Cilj stvaranja čovjeka jest da ga Bog usreći samim sobom.

Cilj i smisao svakog ljudskog života jest da upozna Boga kao Onoga koji ga voli i da Mu vrati ljubav za Ljubav, da sebe dadne Bogu.

«Ljudski život se živi u tri etape: prva traje 9 mjeseci; druga traje 99 godina; a treća 999999... godina. U prvoj čovjek se mora tjelesno razviti, da bi neovisno o majčinu tijelu odživio zemaljski život; u drugoj etapi čovjek se mora duhovno razviti, steći osobine djeteta Božjeg, osloboditi se navezanosti na "majku zemlju" da bi mogao živjeti u trećoj etapi - u Vječnom životu.

Čovjek je po svojoj naravi tražitelj, mnogostruko je aktivan, muči se oko mnogo čega, i najčešće ne pronalazi ono bitno i ostaje nezadovoljan, nemiran, nesretan.

Jesam li ovog časa našao ono bitno i s njim mir, zadovoljstvo, sreću? Vjerujem li da mi je ono bitno na dohvat ruke?

Bog me je stvorio za sreću. Isus je rekao da je "došao da ljudi imaju život i da ga imaju u izobilju". Vjerujem li Božjoj Riječi: da je moguće biti smiren, radostan, sretan – i da ja to mogu biti ako ostvarim ono bitno?

Ne ću gubiti vrijeme! Trošiti sile uzalud! Neću tražiti ono bitno u sporednome!

Potražit ću ga u srži svog bića! Ono bitno nije u pojmovima, riječima, djelovanju, uspjesima, u bilo kojoj vanjskoj stvarnosti. Ono se nalazi u svemu, a mogu ga otkriti, ako gledam Božjim očima; kroz prizmu smisla i cilja Božjeg stvaranja, uzdržavanja, i upravljanja.

Ono bitno, ono najvažnije, najsudbonosinije može se u Božjem Svjetlu ovako izreći:

POKLONJENA MI JE SLOBODA DA DANAS, SADA, ODGOVORIM NA LJUBAV KOJA MI SE DAJE - DA VRATIM LJUBAV ZA LJUBAV!

Bog i čovjek dva su bića koja se stalno traže: Bog ne želi biti bez čovjeka, a čovjek ne može bez Boga. Bog svakog čovjeka voli i svatko mora osobno odgovoriti na tu ljubav. Bog me sada pita: "Šimune, Andrija, Stjepane, Franjo, Josipe, Krešimire, Marijo, Ano, Ivano..., ljubiš li me?" «Ljubiš li me svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom? – A sve druge ljubiš li kao sebe samog?»

Ono što je za čovjeka najvažnije, nije: zdravlje, sposobnosti, bogatstvo, uspjeh, ugled pred ljudima, slavno djelo..., nego: poklonjena sloboda da se danas, sada otvorim Ljubavi, da sada živim i djelujem u ljubavi, za ljubav. Veliko djelo učinjeno s malo ljubavi malo je djelo! Malo djelo, učinjeno s velikom ljubavlju veliko je djelo! Siromašna udovica je sa svoja dva novčića dala više od svih, jer je dala sve s ljubavlju.

Isus je sebe i cijeli svijet predao, izručio Bogu. I ja po Isusovu primjeru, uz pomoć Duha Svetoga moram sebe i sve oko sebe predati Ocu. Isus je ustvrdio: "Tko izgubi svoj život radi mene, taj će ga sačuvati za vječnost!" Jedino Bog me može sačuvati za vječnost. Isus mi je od Oca poslao svoga Duha Svetoga da mogu ostvariti ovo predanje. Ono nije nikakvo osiromašenje, nego cijena da bih dobio Sve.

Da bih se mogao dati moram biti slobodan. Zato moram izborit slobodu. Neprijatelji slobode su bezbrojni: sebičnost, strah pred teškoćama, srdžba na neprilike, kukavičluk. Trebam imati snage vidjeti sebe u istini. Ne bježati, ne htjeti biti netko drugi. Već to je savršenost u klici. Otac nebeski dat će sunca, kiše, toplinu. Klica će se razrasti do punine.

Sveti Augustin reče: "Za sebe si nas stvorio, Bože, i nemirno je naše srce dok se ne smiri u Tebi!"

Kardinal Newman: "Bože, od Tebe dolazim, u Tebi živim. Daj da se Tebi vratim i ostanem s Tobom kroza svu vječnost!"

Novalis: "Ljubav je zadnji cilj svjetske povijesti i Amen svemira!"

http://www.skac.hr/pavin/18-SMISAO%20ZIVOTA-LJUBAV.htm

_________________
IN nomine Patris, et Filii, et Spiritus Sancti. Amen.

Vjezbe sv. Ignacija su definitivno dobar put da se nađe smisao života. Lijepo i nadasve korisno je opisan proces biranja.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

E pa sad bi zamolio cijenjene forumaše da iznesu zašto ko zapravo živi.Ali bi zamolio da to bude zapravo njegov razlog,ono što u njegovom srcu stoji kao smisao njegovog života[/quote]

ja nemam smisao zivota i ne mogu odgovriti....
ali drago mi je kada cujem da ljudi znaju svoj smisao i da teze ispunjenju...
moj zivot nije moj jer nemam slobodu zivljenja i nemam potrebe da zivim,ali ne mogu nista uciniti da to zavrsim, osim da cekam kada se to samo dogodi...