Katolički odgovori

Glede besmrtnosti duše:

http://haim.blog.hr/2008/11/index.html#dan20

..i Samuelova duha:

http://haim.blog.hr/2008/11/index.html#dan22

Glede besmrtnosti duše i Samuelovog duha....

http://www.svetlostistine.com/Knjige/Be ... adrzaj.htm

http://www.svetlostistine.com/Knjige/Be ... cchi/5.htm

odgovori mi haime na ovo pitanje....izvještaj kaže kako je navodni Samuel rekao ovo: "Sutra ćeš sa svojim sinovima biti sa mnom.", misleći pritom kako će Samuel sa svojim sinovima sutradan poginuti na bojištu ...sada ti meni reci kad bi to bilo istina, to bi značilo da Božji proroci i otpali kraljevi poslije smrti dijele isto prebivalište...nelogično...

Što se tiče mjesta na kojem ćemo završiti poslije smrti priklonio bih se anegdotskom razmišljanju o tri iznenađenja koja su vrlo slikovita:
Prvo ću se iznenaditi jer su u raju oni za koje nisam mislio da će tamo završiti.
Drugo ću se iznenaditi jer u raju nisu oni za koje sam bio siguran da će tamo završiti.
Treće ću se iznenaditi što sam u raju sam završio.

Ne znam jesam li anegdotom uspio reći da Božji putovi nisu naši putovi pa i shvaćanje Njegovog Milosrđa. Prema tome sigurno će nas iznenaditi Njegovo savršenstvo pravde i ljubavi.


Što se pak ove Krizostomove tvrdnje tiče


ako bih se ja mogao uključiti, i reći kako ne vidim zašto ti Krizostome ova izjava izgleda nelogična. No treba uvažiti nekoliko činjenica:
Prvo radi se o Starom Zavjetu kad Krist još nije bio uskrsnuo prema tome jasno je da su sve duše odlazile na jedno mjesto.
Drugo Bog je apsolutni gospodar Milosrđa to je dosta puta zapisano u Bibliji i onom lijevom razbojniku sa Golgote je bilo mjesto dano u raju, zar ne?
Treće zapravo je jasno da upadaš u nelogičnosti s principom sola skriptura ali ovo što tvrdiš kao objašnjenje za Samuelov glas je van tog principa jer nadahnuti pisac Biblije nigdje ne spominje mogućnost da se radi o demonu. Nemoguće je da pisac ne bi razotkrio prijevaru i ukazao na skrivenog demona. No, pisac u r. 12 jasno kaže da je žena vidjela Samuela, i cijeli razgovor prikazuje kao razgovor između Samuela i Šaula.
Četvrto jasno je da se radi o dokazu zagrobnog života odnosno dokazu besmrtnosti duše bez obzira na mjesto gdje bi se Šaul i Samuel našli.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Evo, Barnaba je dao odgovor, nego sada ti meni odgovori na sve dokaze koje sam iznio.

Ja smatram da mrtvi doista spavaju u razdoblju izmedju smrti i uskrsnuca. Za mene bi Samuelov duh bio primjer probudjne duse koja spava i zeli spavati do uskrsnuca. No ako molim naprimjer sv. Petra da se moli za mene ne molim to dusu koja spava vec sv. Petra koji u vjecnosti zivi u Bogu. Covjeku koji umre i koji nije svijestan protjecanja vremena budjenje na posljednjem sudu stvarno izgleda kao da je prosla sekunda. Tada osoba odlazi u raj ili pakao. No raj i pakao su stanja vjecnosti, a vjecnost sadrzi sva vremena kao sto ravnina sadrzi pravac. Tako kada molimo zagovor svetaca ne molimo duse koje u miru cekaju sud vec duse koje su u vjecnosti, pa tako i u svakom trenutku vremena s Bogom.
Tako da se moze reci da su pomirena dva stajalista
1) Dusa u razdoblju od smrti do uskrsnuca spava
2) Dusa je poslje smrti odmah u raju ili paklu

Lijepo, ali poanta je u tome da nas Biblija uči drukčije, a i tradicija i iskustvo-duša je svjesna nakon smrti.

Dobro ne tvrdim da sam u pravu nego mi se cinilo da se mogu pomiriti ona dva stajalista.

Da bi se nešto moglo pomiriti treba biti ravnopravno, ne može se staviti u istu razinu, nauk Crkve nadahnut Duhom Svetim i ljudsko razmišljanje (tipa sam svoj majstor bibličar).
Na smrtnosti duše (kao kršćanskom principu iako to on nije) inzistiraju neke sljedbe (Jehovini svjedoci, Adventisti...) osnovane u 19 stoljeću kojima se ljudskim promišljanjem učinilo da Katolička Crkva a i druge crkve imaju iskrivljen nauk a da one znaju najbolje.
Pripadnici tih sljedbi su svoje teze formirali na temelju kritike ponajprije Katoličkog nauka a ne proučavanja Biblije pa su im se potkrale mnoge greške.
Kad su se našli u škripcu počeli su te probleme u tumačenju koje se očito kosilo s stvarnošću i Riječi Božjom "rješavati" uvođenjem nekih do tada neviđenih stvari pa su problem pogreške u proračunu datuma kraja svijeta riješili tako da je Krist tada ušao u "nebesku svetinju" a ovaj slučaj Samuela pripisali demonskom glasu. Time su dobili neki odgovor ali odstupili od proklamacije da vjeruju samo u Bibliju jer u njoj ne piše da se demon pretvarao u Samuela a niti da će u 19 stoljeću Krist ući u Nebesku Svetinju..

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

krizostom:



Što se ovoga tiče, duga priča, dalo bi se komentirati. Prevodi starozavjetne izraze tehnički doslovno, što je za sveti spis poput Biblije neprihvatljivo-tom logikom, rušiš Bibliju, ne vodi računa niti o povijesti nastanka, niti o okolnostima, niti o cjelini tradicije. Možda je dobro za opravdati tvrdnje nekih zajednica iz 19.st. i prilagoditi Bibliju njima, no u cjelini bezvrijedno.