Katolički odgovori

Poštovani, je li moguće da je mene kao muslimana pozvao Isus Krist da povjerujem u njega kako to nalaze kršćanstvo, a ne kako to nalaže islam? Mislim to je nešto zadnje što sam mogao očekivati u svom životu. Odgojen sam u religioznoj porodici, sa saznanjem da je islam jedini pravi put. Uvijek sam se pitao zašto sam morao neke stvari proći, a s Kristom sve mi nekako polako dobiva smisao. Molim vas da obratite pažnju kako sam bio na samom izvoru islama, a nikakav smisao nisam našao u svemu što se događalo. Ne bih vas opterećivao sada ali događale su mi se grozne stvari. Nesto se čudno događa sa mnom, počeo sam mnogo čitati o Isusu Kristu, ne mogu da se oduprem tom pozivu, nešto je jače od mene. Ne smijem se nikome obratiti niti reći što se sa mnom događa, jer jedinu nagradu koju u islamu mogu dobiti za sve ovo što Vam pišem je odbacivanje. Prijezir, mržnju.Moja jedina zelja je da budem krsten da primim krscanstvo i da mogu da idem na svetu misu da se molim kao vjernik,ovako osjecam da ne pripadam nigdje. Molim Vas da odvojite malo Vašeg cijenjenog vremena,potreban mi je savjet ili mišljenje. S punim povjerenjem i poštovanjem čekam vaš odgovor.

+!
PRIVLAČENJE

Hoš 11,4
Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi; bijah im k'o onaj koji u čeljustima njihovim žvale opušta; nad njega se saginjah i davah mu jesti.

Ljubav (OtacSinDuhSveti) uvijek privlači čovjeka, a čovjek jedino može svojom slobodnom voljom dopustiti (potpuno ili djelomično),
da bude uhvaćen.
Ljubav nikoga ne prisiljava ljubiti niti može prisiliti:
- ni Biblijom i zakonom (tako piše, da se moramo voljeti)
- ni poklonima (zdravo i dugo življenje u izobilju)
- ni kaznom (pakao).

Ljubav svakodnevno privlači, pa i one, koji su kršteni.
Privlači i one 'katolike', koji su na sablazan drugima, a osobito, ako su biskupi ili svećenici.

Svaki razumni pojedinac na to Privlačenje reagira (prihvaća, odbija, zanemaruje, odgađa,...) na svoj način.

Jedina istinska motivacija čovjeku jest ljubiti (drugome željeti dobro),
a istinsko ljubljenje dolazi od Ljubavi.

O strahu ne bih mnogo pisao osim kako strah nije plod Ljubavi kao ni računica.

_________________
Tko se smiješi umjesto da bjesni, uvijek je onaj jači. - japanska

Dan bez osmijeha i čuđenja je bezlično siromašan dan.

Danas je velika svetkovina Srca Isusova, jutros sam prije posla bila na misi i bilo je ovo gore citirano Čitanje koje možda prvi puta doživjela jutros, a kad sam ga ovdje upisala, vidim da ste ga i vi, utopija, nedavno (djelomično) citirali :

„Dok Izrael dijete bijaše, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga.
Efrajima ja sam hodati učio, držeći ga za ruke njegove;
al oni ne spoznaše da sam se za njih brinuo.
Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi;
bijah im ko onaj koji u čeljustima njihovim žvale opušta;
nad njega se saginjah i davah mu jesti.“



I kako bi bilo jednostavno da je lako, a? No postoji mnoštvo definicija ljubavi i Ljubavi, a ona biblijska je jedina prava.
Ne čini li vam se da svijet (kao što video kaže) nju i ne pozna?

https://www.facebook.com/mladimisionari ... 016832806/

Slično govori i ovaj članak: https://zenavrsna.com/ljubav-je-odluka- ... -lea/11081

„Nemojte misliti da nećete pasti. Ovakva je ljubav teška. Krvava.“


S ovim se slažem. Ja mogu priznati da sam najčešće padala i padam kada sam u strahu, u nedostatku pouzdanja… moja kronična dijagnoza je pouzdanje u svoje snage i nedostatak povjerenja u Njega. Strah je najveći znak čovjekove slabosti i uzrok mnogih duhovnih patnji. Don Ramos je to u mene odmah detektirao pripisavši mi najbolji lijek – meditaciju „Isuse, misli ti!“