Danas je velika svetkovina Srca Isusova, jutros sam prije posla bila na misi i bilo je ovo gore citirano Čitanje koje možda prvi puta doživjela jutros, a kad sam ga ovdje upisala, vidim da ste ga i vi, utopija, nedavno (djelomično) citirali
: „Dok Izrael dijete bijaše, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga.
Efrajima ja sam hodati učio, držeći ga za ruke njegove;
al oni ne spoznaše da sam se za njih brinuo.
Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi;
bijah im ko onaj koji u čeljustima njihovim žvale opušta;
nad njega se saginjah i davah mu jesti.“
utopija je napisao/la:
Jedina istinska motivacija čovjeku jest ljubiti (drugome željeti dobro),
a istinsko ljubljenje dolazi od Ljubavi.
a istinsko ljubljenje dolazi od Ljubavi.
I kako bi bilo jednostavno da je lako, a? No postoji mnoštvo definicija ljubavi i Ljubavi, a ona biblijska je jedina prava.
Ne čini li vam se da svijet (kao što video kaže) nju i ne pozna?
https://www.facebook.com/mladimisionari ... 016832806/
Slično govori i ovaj članak: https://zenavrsna.com/ljubav-je-odluka- ... -lea/11081
„Nemojte misliti da nećete pasti. Ovakva je ljubav teška. Krvava.“
utopija je napisao/la:
O strahu ne bih mnogo pisao osim kako strah nije plod Ljubavi kao ni računica.
S ovim se slažem. Ja mogu priznati da sam najčešće padala i padam kada sam u strahu, u nedostatku pouzdanja… moja kronična dijagnoza je pouzdanje u svoje snage i nedostatak povjerenja u Njega. Strah je najveći znak čovjekove slabosti i uzrok mnogih duhovnih patnji. Don Ramos je to u mene odmah detektirao pripisavši mi najbolji lijek – meditaciju „Isuse, misli ti!“