Pozdrav vam dragi ljudi,ovako tu sam prvi put i prvi put opcenito na nekom forumu,pokusat cu pisati sto čitkije i razgovjetnije kako bi bolje upoznali moju pricu.
Moja prica seže u nazad 5 godina od kada je krenulo sve nizbrdo,po zlu i opcoj nezadovoljstvini i nesreci,moja obitelj i ja nikad bas nikome nismo ucinili nesto loseg,nismo bili zli tako reci (iako nismo ni nesto pretjerano dobri al ugl nismo od zlih namjera),ja sam se uvijek kao zivo ljudsko bice sazaljavao nad ljudima koji imaju patnju i bol u srcu,do tada se nisam pitao za ovo pitanje dok nas nisu ajmo reci nasi najblizi i ljudi od kojih se nikada nisi nadao,ponizili,zlo govorili,opeljesili nas do zadnje lipe,krivo i zlonamjerno govorili.
Puno smo propatili sto zbog uvreda sto zbog griznje savjesti,nekako smo zapeli u tocki iz koje nije bilo izlaza (a nema ni danas),nikad se nisam pitao za neka bitnija zivotna pitanja dok nisam uvidjeo sta je zivot i kakvi nas ljudi okrzuju.
Prije sam kao mali isao u crkvu i sa strahopostovanjem sve slusao citao iz katekizama primio sve sakramete,ni u najludjim snovima nisam mogao zamisliti da cu nakon 10-tak godina ozbiljno preispitivati svoju vjeru opcenito vjeru u Boga,pitanja o Bogu,religiji,i da cu biti na korak do ateizma i to ne svojom voljom,vec jednostavno voljom ovoga svijeta,nepravdom koja je nacinjena,i pokusajem preispitivanja patnje i boli.
Razlog ove teme i naslova sta sam je stavio je patnja,nisam je mogao shvatiti dok je nisam iskusio na vlastioj kozi,kasnije u kasnim sitnim nocnim satima kada se nista ne cuje u mraku pocmes preispitivati stvari za koje nisi mogao vjerovati da ces ih ispitivati prije par godina,a to je dali opce postoji Bog.
Kako objasniti postojanje Boga,Boga krscana o kojem je Isus govorio kao o dobrom ocu koji je sveznajuci (Bog koji zna buducnost sadasnjost odnosno nema predodžbe o vremenu i prostoru svaki trenutak kao i ovaj i onaj prije 14 milijardi godina i unaprijed 100 godina zna) svemoguci,svemilostivi Bog.
Onaj Bog koji nas je stvorio,a znao je da cemo "pasti u grijeh" i tako zadobiti vjecnu kaznu patnju i smrt,nemogu predociti da bi neko bice koje je tako dobro zna unaprijed stvarajuc svemir i covijeka da cemo pasti u grijeh i da ce postati patnja na kugli zemaljskoj i smrt,patnja nevine djecice,djece koja oboljevaju od leukemije,da ce jedana samohrana majka oboljeti od raka ili ce je pogaziti auto i tako da ce dijeca ostati sirocad,Bog koji moze predociti znaci buducnost i znao je da ce biti patnje i grijeha i smrti u svijetu,plakanja jaukanja ratova kuge smrtonosnih zemljotresa patnje i da ne nabrajamm sve dalje,ukratko zasto nas je stvorio ako je znao unaprijed da ce biti patnje (a znao je ako je sveznajuc) a ja ne mogu i necu predociti sebi da bi tako jedno bice zvano Bog moglo gledati patnju drugih i uzivati gledajuc to odnosno biti sadistican.
Gledati i ne poduzimat nista kada jedno bice njegovo pati od ruke drugoga,gledati kako nevino djete stradava od ostrice noza razbojnika koji se sprema ubiti ga,gledati streljanje nevinog naroda i ne pokusati barem svemocno ne znam zakociti puske ili obarace barem da ljudi nevini pobjegnu.
Ako mu se prepisuje da je svemocan zasto to nije nikada i nece da napravi.
Sve milostivi Bog koji gleda kako nevini pate,nevina djeca oboljevaju od raka,i nece/nemoze/ (nepostoji?) pomoci toj djeci da se rijese patnje,ako nece onda nije dobar ako ne moze onda nije svemoguc.Ne mogu vjerovati da bi postojalo jedno bice koje je tako mocno napraviti svemir koji se sastoji od toliklo i toliko galaksija i stvoriti sve oko nas da nemoze odagnati patnje nevinih,ili pomoci onome sta je u nevolji.
Isus kaze u evanđelju da ne trebamo biti zabrinuti za zivot:Kako Bog hrani ptice nebeske i da ce nam Bog dati sve sta zelimo,a svejedno gledamo svaki dan kako tisuce i tisuce djece umire od gladi.
I onda dolazi prica o vjecnom zivotu,sto se meni sada (trenutno) cini kao neka bajka izmisljenja zbog zivotnih poteskoca ljudi tako da se utjese.
Jer jedan biznismen kojem je krenulo u zivotu vjerovatno vjeruje u zivot poslje smrti i taj posljednji sud govoreci kako ono sta je stekao za zivota i sta je unio truda i dusu u rad nemoze biti protraceno ugibanjem i propadanjem u zemlji da mora biti nesto poslije ovog zemaljskog zivota .
U siromaha i nevinih koji nastradaju onih beznacajnih je obrnuto posto nista nisu dobiili za ovoga zivota dobit ce izvan ovoga znaci u vjecnosti.
Odnosno to meni zvuci nategnuto i kao tjesenje,jednostavno kako da u to vjerujem.
Kako da vjerujem u pravdu poslije smrti ako je to bice zvano Bog nemoze barem malo olaksati za vrijeme ovoga koji je budimo realni jako kratak i svatko ima pravo na srecu,nazalost je malo tko dobije.
Imamo taj jedan zivot i umjesto da ga prozivimo u sreci blagostanju,drugi ljudi ili patnja ti ga zagorcaju.
U mom slucaju su to drugi ljudi koji su nas ponizili i kako sam rekao uzeli sve sto su mogli,na kraju je dosao i slag na tortu,osoba koja je bila moj oslonac moja desna ruka moja utjeha je tesko i maligno oboljela nakon svih nepravdi a to je majka.Majka koja nikom nepravde nije nanjela zla nacinila,i uvijek ucila da se pravda mora vratiti,ovako se i vratilo uzasno tesko i mucno uz tesku financijsku situaciju,psiholosku napacenost i sve ostale nedace,die tu bio Bog iz Evanđelja die tu bio Isus.Ne mogu pojmiti da se ovako moze vratiti:radi dobro dobijes zlo.
Kako vjerovati nakon svih molitvi i pokusaja stupanja sa Bogom u kontakt kada sjednes i vidis osobu da se previja u bolovima a ti necujes nista osim tisine,tisine koja je tako ne mogu reci sadisticna nego cu reci lakse,ravnodusna,ravnodusna tisina nakon sati proplakanih suza,propasti,gledanja u prazno.Zar bi ijedno bice svemocno moglo gledati to,ne samo mene uzmite prijem djeteta koje ima leukemiju djete koje nije nista sagrijesilo,isto ono dijete koje kaze Isus u evan. da moze gledati lice Boga,zar to dijete zasluzuje da pati.
Tisina svemirska koja je tako tiha i ravnodusna da to nisu istine.
I nakon svega oprost kako oprostiti tim ljudima koji su nanjeli nepravdu nasoj obitelji i dok mi se ubijamo pisihicki i dok bolest radi svoje u kuci,oni uzivaju u blagostanju,sa zdravljem kao u bebe,sa svojim novim mercedesom.
Mrznja se rodila u mom srcu mrznja koja mozda nikad nece izaci iz mene,kako da gledam te ljude koji su tako napakostili mojoj majci i toliko stresa napravili koji je rezultirao mozda na kraju i oboljenjem i na kraju da im jos oprostim.
Ponekad moram priznati pozelim da im odrezem noge koliko god zvucalo ruzno,da mogu samo sjest i gledat i plakat pored svog novog automobila.
Da im odrezem ruke a da vide sve stanje na racunu a nemognu potrositi.Jako ruzno ali i to sam zamisljao,zamisljao sam na osvetu.
Onu osvetu koja je majka rekla da se nesmije ciniti u ime ljubavi prema Bogu,istome Bogu gleda kako nam je zivot vratio,zlo za dobrim.
Prije sam uvijek se pitao kako neke stvari mogu ciniti ljudi da li se boje Boga,nakon sto te zivot nauci nekim stvarima,ljudi koji ne placaju radnike,svecenici koji se kunu u Krsista od novaca iz zupe uzimaju iphone i mercove,uzivaju,oni svecenici koji siluju djecu,zar se itko boji Boga,onda skuzis da svi ljudi uzimaju Boga sa rezervom jer nitko ne zna da li postoji,u mom slucaju sada iz ove situacije mislim da je svemir jedna velika slucajnost,a covijek jos veca i koliko god ljepote bilo u svemiru i govorili ljudi da je to inteligenta ljepota da je to netko smislio kao i covjeka,ne znam,jedna polovica mene vjeruje,jer mi je nemoguce zamisliti da bi sve ovo moglo nastati slucajno al ova druga i jos veca polovica nekako kao da se pomiruje kao sto covijek stari da Boga nema,da uzmem u obzir da je ovo jako jedna velika slucajnost jer je tako tako ocito da je sve ravnodusno ne vjerujem da bi dobri Bog mogao gledati patnje drugih.
Ja vas molim bez glupih komentara tipa Eva dodala Adamu jabuku,zbog grijeha moramo da patimo jer sam sve poucio i odgovora nisam dobio.Na kraju se ona teorija evolucije cini kao dokazana istina sto i je u znanstvenim krugovima i to mi se cini da je najbolje objasnjenje za patnju,netko dobije,netko ne u zivotu tako ravnodusno,ne mogu vjerovati da bi nas netko gledao da ovako patimo i nista poduzeo.
Najradije bi da mogu vjerovati cvrsto u Boga al ne mogu ne mogu bar ne cvrsto al opet tinja neka nada povratka u vjerovanje iako mi se sada cini sa ove tocke malovjerovatno,molim vas da barem malo promislite moju pricu i da odogovirte smisleno i bez uvreda jer sam ja jedan jako povredjen covjek,koji je upao u mrznju,sumnju,zelim najradije da se ovo sve zavrsi kako god ruzno zvucalo,jer moj je zivot ionako unisten.
Login
Registracija
FAQ
Traži
strasno pao je i sirio slo kada mu je trebalo pomoc isto kao i Pol Potu kada je ubio 2 miliona svojih,Staljinu za gladomor,Mengelu kada je rezao djecu....da pali su,mos mislit.