Onaj tko dolazi u Medjugoje "nabrijan" da će vidjeti neka čuda i ukazanja, lako će ostati razočaran.
Onaj drugi koji isto ide "nabrijan" da utvrdi dokaze da se ondje vjera profanira i zgrču pusti milijuni, od zasljepljenosti tom idejom, neće stići primiti ništa sveto. I njemu je badava ići.
Tamo treba otići čista srca, otvoren za Gospodnju milost, a na okoliš i popratne stvari treba gledati onoliko koliko hodočasniku treba za lakši boravak u svetištu. na to kritičari lako zaboravljaju.
Opako oko će dokaze za trgovanje vjerom naći svugdje gdje zalaze hodočasnici pa i u najveći i nedvojbenim svetištima. To nikako nije dokaz da to neko svetište nije močno ni Boguugodno.Od svega ljudi načiniše ruglo, pa i od najboljih Božjih nakana. Nećemo zato Božje djelo ocjenjivati loše što ga ljudi ogadiše!
U Međugorje dođite bilo kada, bilo kojega dana u godini i imate sve. Imate i sveti vjernički program za duhovnu okrjepu, ali i sve popratno što hodočasniku treba za ljudske potrebe. Uistinu sve. Ponavljam: bilo kojega dana u godini!
Treba li spomenuti klanjanje? Pa to je postalo svjetski "brand"!
A znao sam dolaziti i u druga naša Marijanska svetišta. Običnim danom zna biti da mi Bog oprosti, otužno. Jednog proljetnog dana preko tjedna, prošle godine navratili nas četvorica poslije nekog sastanka na većernju svetu misu kad tamo ukupno 11 vjernika. Skupa sa nama. Sveta misa od kojih dvadesetak minuta, propovjedi ni slova... Što bi rekli u onoj seriji, u odnosu na Međugorje - "razlika d-rastična!"
Gledam i pratim kako se Međugorje razvija kao mjesto i kao svetište. Gledam pa mi je drago. Vidim da oci franjevci tako zavidno mudro gospodare crkvenim prihodom da mogu poslužiti kao uzor mnogima u crkvenom svijetu. Uređuje se dom Gospodnji i svi ostali prateći sadržaji. Prati se i tehnologija, a sa simultanim prijevodima za strane hodočasnike putem radio-prijemnika su mnoge iznenadili. No, to je sada već standard. Uredili su fantastično okoliš gdje se vjernik besplatno može odmoriti tijekom lijepih dana. Moguće je da se vjernici i nahrane besplatno. Ima izuzetan sanitarni čvor po higijeni i tehnici kao da je iz onoga superluksuznog hotela u Dubaiju. I to je badava. Primaju samo dobrovoljn i prilog, ako tko želi ostaviti. Ako ne, opet dobro.
Opća organizacija je uzorna, zna se kada su ispovjedi, zna se koji ispovjednik govori koje jezike... Dakle, ocima franjevcima treba dati neku crkvenu "Nobelovu nagradu" za promicanje Slave Gospodnje. Možda da se nazove AMDG?
Dakle, ako zlo oko ostavimo negdje "na Tromeđi", ako ne i prije (to je ono križanje na ulazu u Međugorje) i ako istinski želimo Božji dah na sebi, onda se nakon sakramenta pomirenja (kod legende - fra Viktora) slobodno prepustimo vjerskom programu. Samo tako možemo osjetiti Božju milost i upliv Duha Svetoga na sebi. Dakako da moramo biti ponizni jer Gospodin s lakoćom primjeti da nismo dušu dovoljno provjetrili od ljudskoga da bi primili Božje!
Neki se nisu tako postavili pa onda odjednom neargumentirano donesu sud i kažu da su
doživjeli pun promašaj. Možda je i Gospodin isto utvrdio "promašaj" u tom istom slučaju? Vidjet ćemo jednom...
Posebno su blaženi svećenici koji ondje mogu otići i privatno pa pokušati pomoći pri sakramentu pokore. Mora da imaju predivna iskustva koja bi ih samo učvsrtila u vjeri. Tu nema sumnje. No, mnogi to odbijaju, valjda se boje da ih Gospodin razuvjeri?
A svaditi se oko toga jesu li ukazanja istinita ili nisu, nema smisla. Ja ću se svakako potpuno podvrgnuti konačnoj ocjeni Svete Crkve Katoličke bez obzira kakva bila. Mislim da neće još dosta dugo pravorjek biti donešen, a vrlo vjerovatno ni za naših života. Zato je blenatvo da se i ovdje neki upinju i umore od nabacivanja blatom na fenomen Mađugorja. Nemojte to činiti! Nije lijepo ni vjernički.
Odite radije ondje i uživajte u takvim divnim vjerničkim slobodama kakvih nema nigdje drugdje. Tamo možete obući majicu sa najvjerničkijim natpisom i porukom zbog kakve bi vas drugdje gledali barem kao pacijenta. Možete hodati ulicom i držati krunicu u ruci, možete kleknuti, moliti se na mnogo izuzetno uređenih mjesta i sve to 24 sata na dan. Toga uistinu nema nigdje. Nekako bi pravi vjernik volio da takvo ozračje bude i u drugim mjestima. Ali nije, čak ni u službenim svetištima. Dakle, da je vjernik na ulici sa svojim obilježjem dobrodošao. I to ne samo na dan proštenja već 365 dana u godini 24 sata na dan! Čast svima, ali to nigdje nisam vidio. Sveta misa navećer običnog dana u tjednu, a slavi ju npr. 63 svećenika (što sam doživio). Gdje toga još ima, recite molim vas? I svi oni i njihovi vjernici su ludi? E pa nisu!
Ja sam iskusio duh svetosti koji ondje vlada i čvrsto vjerujem da ukazanja jesu istinita. Imao sam predivnih trenutaka dubokog prosvjetljenja apsolutno onda kad uopće nisam očekivao. Meni drugih dokaza ne treba. Toliko ljudi koje osobno poznajem koji su se iz temelja promijenili, mnogi koji su postali pravi istinski vjernici dodirnuti od Duha, pa to je zapanjujuće. A od njih su mnogi išli sa skepsom. Da, ondje definitvno ima nešto sveto i mudro je svakom vjerniku to koristiti što više jer je našim ljudima nadohvat ruke.
Samo dođite otvorena srca za Božji dodir. Naše je da mu očistimo i otvorimo svoje srce, ali znajmo - ne izabrasmo mi Njega nego On nas. Iskrena molitva sa toga mjesta izgleda da lakše dolazi na pravo mjesto

!