TomaD kako ti tumačiš tolike izljeve nacionalizma u Srpskoj Prvoslavnoj Crkvi?
Za vrijeme rata u Hrvatskoj 90-ih godina prošlog stoljeća, brojni svećenici SPC-a su potpirivali sukob Srba i Hrvata i zagovarali stvaranje velike Srbije.
Slčno je i u Crnoj Gori, gdje SPC ne dopušta uspostavu crnogorske autokefalne pravoslavne crkve, premda ona ima svoje povijesno uporište.
Dojam je kao da je svećenicima SPC važnije ovo "srpska" od pravoslavna.
Čini se kako i Ruska Pravoslavna Crkva ima s tim problema, s obzirom na to kako se odnosi prema ratu u Ukrajini.
Nije mi cilj sada ovdje na katoličkom forumu umanjivati vrijednosti pravoslavnih crkava, jer njih ima jako puno, već ukazati na jednu devijaciju koju nikako ne mogu povezati sa temeljnim poslanjem Crkve.
Isto tako, ne tvrdim da je nacionalizam isključivo boljka pravoslavlja, jer je na žalost prisutan i u Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj, ali u puno manjoj mjeri nego u SPC.
Kako ti to tumačiš, zašto je u SPC nacionalno ispred pravoslavnog, odnosno kršćanskog?
Voleo bih da ti nisi u pravu sa ovim što pišeš, ali bojim se da jesi.
Pojava (bolest) o kojoj pišeš se zove etnofiletizam. Ne boluju svi pravoslavni Bogoljubitelji
od te boljke (neki imamo durgačije "dijagnoze") ali ... ima nas i takvih.
S obzirom da je Crkva Pravoslavna "bolnica" u kojoj se lečimo uz Hristovu pomoć,
u sili Duha Svetoga a na slavu Boga Oca, onda - "dobro nam je ovde biti".
(Neko je rekao da Rimokatolici svoju versku zajednicu ne doživljavaju
kao "bolnicu" već kao "sveučilište" ali ja ne znam da li je to tako.)
Patrijarh (premda grešan čovek) lepo propoveda "o protiv" etnofiletizma,
i time ume biti "trun u oku" onima koji ne shvataju univerzalnu sabornost
i uključivost Crkve Pravoslavne, onima koji "nemaju uši da čuju".
S obzirom da mi je od Boga dato da gorenapisano primetim, smatram za svoju
obavezu služenje: molitvama Bogu Svemogućem za te moje sunarodnike, razgovorima sa
njima na temu "odnos prema i sa Romima" (oni su nam svakodnevica) i Hrvatima
(kada se dotakne ta tema) ili ostalim narodima.