Katolički odgovori

... ili "Živimo li zaista u vremenima Apokalipse?"

https://biblija.ks.hr/otkrivenje/13

Donedavno su još mnogi svećenici i teolozi, osobito tijekom Adventa kad sama misna čitanja potiču na razmišljanja o eshatologiji i Kristovom drugom dolasku, često spominjali da su baš ova vremena "posljednja", a ako i nisu - da je ponekad dobro da tako razmišljamo.
Malo tko bi se usudio s nekim autoritetom tumačiti ova tajnovita poglavlja Knjige otkrivenja koja Zlu pridaju toliku moć, ali usprkos svega ipak bude nadu i pouzdanje u Kristovu posljednju, konačnu pobjedu.
Da ne ostavimo isključivo fundamentalistima da se bave nazovi-tumačenjem tih redaka, pozivam vas na jedno glasno razmišljanje o ovom proročanskom tekstu s osvrtom na sadašnje (žalosno) društveno stanje sve veće odvojenosti od Boga...

Ja se držim učenja svog/našeg Učitelja, pa su mi ove njegove riječi jako bitne:

Mt 6, 19-34
"Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu.
Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu.
Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce."
"Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo.
Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi - tamna, koliko će istom tama biti?"
"Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu."
"Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?"
"Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih?
A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat?
I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu.
Kažem vam: ni Salomon se u svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih.
Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?"
"Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što ćemo jesti?' ili: 'Što ćemo piti?' ili: 'U što ćemo se obući?'
Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno.
Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.
Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za sebe. Dosta je svakom danu njegova zla."

Ja ne vjerujem u eshatologiju u smislu kako to neki teolozi govore da će doći Krist što znači da sada nije.
Ja vjerujem u život vječni.
Vječno nije prije, sada i u buduće. Vječno je bezvremeno, neprolazno, sveprisutno = apsolutno.
Krist je vječno sa nama.

No sve ovisi o vjeri. Vjera nas spašava.
Kako vjerujemo, tako nam je.
Ako vjerujemo u prolaznost, tako nam je.
Ako vjerujemo u vječnost, tako nam je.
Gdje nam je blago, tako nam je

Ne može se služiti zaradi i probitku na račun drugoga i zarađivati blago na siromašenju drugoga i vjerovati u naše Jedinstvo (savez sa Bogom).
Ili smatram da sam/smo odvojeni od Boga tj. odvojeni i jedni od drugoga ili smatram i vjerujem da smo apsolutno svi jedno u ljubavi savršeni u Savezu!

Isus je više puta naglasio snagu vjere.
Nije rekao ja sam te ili moj Otac te je spasio.
Vjera je ta koja spašava.

A vjera je naša odluka u slobodi u istini u srcu u svijesti.
Vjerom u Boga proslavljamo NAS

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Ja ne vjerujem u tu spiku o"posljednjim vremenima" koju naročito promiču neki protestanti.
U svakom vremenu bilo ih je što su govorili o "posljednjem vremenu" te da je baš njihovo to.
Nema posljednjeg vremena i svako je vrijeme posljednje svakom na zemlji, kratko smo tu...

Posljednja vremena, pa što to nije od Isusovog odlaska sa zemlje.. Ovo jesu posljednja vremena za svakog čovjeka, drugog vremena nemamo, osim ovog..

Za mene je posljednje vrijeme počelo od mog rođenja Kad dolazi kraj, to samo Gospodin zna..

Slažem se što je viz napisao, Mt 6, 19-34

Nekad sam razmišljao o posljednim vremenima, ali, razmišljajući o tome, onda sam shvatio da mi nema spasa, ali, polako mjenjajući se, shvaćajući da je ovo šansa i prilika za svakog čovjeka, ovo je idealno vrijeme za napravit velike stvari.

Ali, nije na nama da proričemo, nego u skladu s datim (ma kakvo god bilo) vremenom, trebamo djelovati na način oplemenjivanja kako sebe tako i drugih ljudi oko sebe, ulijevajući Božju nadu koja će biti spasonosna za svakog čovjeka ukoliko prihvati poziv.
Da se grozim situacije i naziva "posljednja vremena" grozim se, tj zastrašujuće je, ali, dok imamo Božje alate u rukama, onda ne smije biti straha, doduše, nije mi baš svejedno, ipak, ja sam običan smrtnih, grešnik, koji se bori s grijesima, a odozgora Bog gleda na nas.

"Radije ću stajati uz Boga i biti osuđen od svijeta, nego stajati uz svijet i biti osuđen od Boga".

Da, vrijeme u kojem živimo samo je trenutak, minuta, čas i brzo prolazi, a prije našeg rođenja bila je čitava vječnost, i poslije naše smrti slijedit će čitava vječnost...

"Posljednja vremena" nisu protestantska izmišljotina, oni samo malo više čitaju Sveto pismo od nas, pa su svakom retku dodijelili svoje posebno tumačenje.

Ta vremena, kao i čitava Knjiga otkrivenja, kao da na posredan način govore o smislu čitave povijesti, o smislu Božjeg stvaranja i kako će Bog jednom sve to privesti kraju, uništiti zlo i smrt, a stvoriti nova nebesa i novu zemlju. Isus će doći kao sudac (čekamo li ga budno? - kao što to u svakoj misi molimo) i to će biti Njegov drugi dolazak - u slavi i sili.

Znači, povijest se ne vrti u krug, nema reinkarnacije, neće se na kraju spasiti samo "bogata elita" (kao u filmu "2012.") koja točno zna što slijedi dalje i kojim moćnim (tehničkim, znanstvenim) sredstvima može osigurati sebi besmrtnost.
To je samo u filmovima.

Knjiga otkrivenja nažalost zaista govori da će zlo u svijetu u određenom trenutku prevladati, ali da će Bog po iskrenoj, istinskoj pobožnosti i klanjanju razlučiti one koji su na Njegovoj strani od onih koji se klanjaju kipu Zvijeri (tj. koji vrše prastari smrtni grijeh - idolatriju). Viz je dobro napisao komentar na tekst evanđelja "Ne budite zabrinuti...". Zaista, ne može se služiti Bogu i bogatstvu. Oni koji su odbili doći na svadbu / gozbu Jaganjčevu, prema prispodobi, bili su previše zaokupljeni svojim poslovima, njivama, trgovinama, prolaznim užicima ili svjetovnim brigama - i tako su odbacili Božji poziv, a u Knjizi otkrivenja takvi su zapravo sluge Zvijeri koja ih očarava svojom trenutnom vlašću, čudesima koja čini, privilegijama koje im daje (oni kupuju i prodaju) i lažnom sigurnošću koju im pruža...

Tri adventske propovijedi iz 1964. godine pape emeritusa Benedikta skupili su u jednu knjigu i dali joj naslov "O smislu kršćanskog života". Ovo je jako važno razdoblje crkvene godine, ne bismo ga trebali utrošiti samo na rasprave o cjepivu i covidu...

Ja sam spoznao, a to može i svatko od nas, da vrijeme nije osnova.
Tj, ovaj prolazni prostorno-vremenski svijet nije osnova. Iako nas se tako uči...

Isto tako ne vrti se sve oko Zemlje, oko Sunca, oko naše galaksije, ... , oko moćnika, oko politike, oko znanosti, oko kulture, oko sporta, oko zdravlja, oko mene i mojih ...
Sve se vrti oko vjere, a vjera je odluka u slobodi svakoga od nas u našoj svjesnosti u našoj slobodi koja nam je dana iz ljubavi.
A ljubav služi. Bog nama služi. Bog nam se daje. Vječno nam se daje.
A ljubav i prima. Bog nas prima i prihvaća. Bog nas vječno prihvaća i ljubi

Dakle možemo biti u ljubavi, a možemo imati i privid da nismo u ljubavi, tj. da nam nešto nedostaje, da nam nešto treba, da nismo potpuni, da nismo ispunjeni, da trebamo prosuditi i osuditi, ...
Možemo imati privid da je Bog odvojen od nas u ovom stanu prostorno-vremenskom.
Pozvani smo prihvatiti taj privid jer vječno nije izvan prostorno-vremenskog stana. Vječno je osnova!
Vječan je Bog, vječna je ljubav, vječna je sloboda, vječan je život

Predivno je živjeti očaran ovim životom u ljubavi slaveći zahvalni Bogu = ljubavi = slobodi = životu = Savezu jedinstvenih
Prihvatimo drugačije različito jedinstveno dajući sebe čime primamo u izobilju vjerom u vječno, vjerom u nas, vjerom u Boga koji je vječno = sada sa nama svima

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Slažem se, Viz!
Bog je izvor života.
U njemu je i izvor ljubavi.

Mi smo rođeni u vremenu, tog i tog časa, ali živjeti s Bogom znači živjeti u njegovoj stvarnosti - u vječnosti.
To znači prekoračiti preko praga smrti u onostranost gdje ćemo ga upoznati - kao što On jest!
Uzalud su svi pokušaji ljudi (davna čežnja!) da pronađu lijek besmrtnosti - on se ne može naći izvan Boga.

Netko je lijepo zapisao: "Jedina i prava stvarnost u kojoj smo pozvani živjeti - ona je stvarnost u kojoj su živjeli sveci."
Znači: povezanost s Bogom.

Bl. Julijana iz Norwicha je zapisala (prema svojim objavama) da je jedini pravi grijeh: odvojenost od Boga.
Najveći grijeh je bio Adamov. Nijedan drugi grijeh nije veći od onoga prvoga.
Sve drugo Bog može lako oprostiti - ako mu se približimo i molimo za milosrđe...

Ja nisam rođen samo u vremenu.
To je velika razlika.
Meni vrijeme nije osnova.
Tako vjerujem.

Tom vjerom sam besmrtan, pobjeđujem smrt
Krist je vječno sa nama. Krist je pobijedio smrt vjerom u Život

Boga upoznajemo svojim životom. Svojim stvaranjem donošenjem odluka.
Boga upoznajemo mislima, riječima i djelima ljubavi i mira preko slobode izražavanja svih nas.

Možemo se i opirati, biti u patnji i muci zato jer je... , sve dok je... i slično se zapetljati da bi spoznali da kroz prihvaćanje i davanje slobode drugačijem mi proslavljamo Boga

Odvojenost od Boga nije po meni grijeh, već je to privid nastao ovim i relativnim svijetom.
Mi smo apsolutno u odnosu sa Bogom, sa svima jer smo apsolutno svi Jedno.
Privid je samo alat da proslavimo Boga.

Hvala i slava Bogu!

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Odgovor na ovo pitanje nitko ne može znati. Iako neki znakovi vremena upućuju na to da je društvo u ozbiljnoj krizi ipak kada gledamo povijest, osobito Crkve, bilo je i puno gorih vremena.
Da sada ne nabrajam sve kritične točke povijesti Crkve dovoljno je prisjetiti se 14. stoljeća i Zapadnog raskola kada ne samo da papa nije stolovao u Rimu već se nije upoće znalo tko je papa; zatim raznih preverzija klera tog vremena, indulgencije, simonije itd. što je u konačnici i dovelo do pojave protestantizma.
Nasuprot tome u zadnjih 100 godina na Petrovoj stolici imamo redom svete ljude, vizionare sa različitim karizmama pa bi se u tom smislu moglo reći da gotovo i nije bilo boljeg vremena za Crkvu od ovog u kojem sada živimo, a posebno za Crkvu u Hrvata (zamislimo da je prije 30-ak godina netko rekao kako će se u Hrvatskoj vjeronauk predavati u školi, a država će financirati Crkvu - vjerojatno bi ga proglasili ludim). Naravno da i danas u Crkvi postoje problemi koji su vezani uz činjenicu da je u Crkvi pored Duha Svetoga prisutan i ljudski faktor preko kojeg se očituje pala ljudska narav. Ali tih problema je bilo uvijek, samo što danas za njih znamo zahvaljujući modernoj tehnologiji prijenosa informacija, dok prije to nije bilo poznato osim ako je to netko negdje zapisao.
Osim toga, u evanđelju možemo vidjeti kako Krist govori o trenutku svoga ponovnog dolaska pitajući se hoće li naći vjere na zemlji. U tom retoričkom pitanju kao da naglašava kako će to vrijeme biti obilježeno nepostojanjem vjere. Ako gledamo današnje vrijeme, vjere itekako ima, samo što kao i ostale kreposti ostaje u sjeni onog lošeg što se agresivno reklamira kroz sve medije i društvene mreže.
Prema tome, mislim da kao vjernici se ne trebamo zamarati pitanjem Apokalipse, već se fokusirati na radost i nadu koju nam je Krist ostavio i često si u pamet prizvati riječi sv. padre Pija koji je jednom rekao: "Boga trebaš samo jedno moliti - a to je da ga što više ljubiš, za sve ostalo - trebaš mu zahvaljivati".
Dakle, pokušajmo gledati ono lijepo što nas okružuje, zahvalni na tome što živimo baš u ovom vremenu koje ima svoje bremenitosti ali i ljepote.

Hvala ti za lijepe riječi

Sada je odlično vrijeme. Za vjernike najljepše
Radosni budimo

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Slažem se!

Odvojenost koju spominje bl. Julijana nije njegova nevidljivost (Bog je duh!), ona je mislila na odvojenost duše od Boga - kad duša ne misli na Njegove zapovijedi, ne moli, ne traži Njegovu prisutnost u svom životu... pa Ga stoga niti ne ljubi.

Taj izostanak ljubavi (=ravnodušnost) prema onome što je duša spoznala kao svog Stvoritelja (jer se On sam objavio), bio bi grijeh.
Sve drugo bio bi manji grijeh.

To odgovara i Isusovim riječima: "Tko mnogo ljubi, mnogo mu se oprašta..."

Mislim da je svaka rečenica i riječ iz Svetog pisma vrijedna da se s njom zamaramo (i da ju razmatramo). Da, bilo je loših vremena za Crkvu, a bilo je i raznih Antikrista dosad (...Herod... Dioklecijan... razarači unutar same Crkve...), tako da se gotovo svaki ulomak iz Knjige otkrivenja može tumačiti kao da se već dogodio (npr. u progonstvu kršćana u prvim stoljećima), kao da se događa sada (npr. suvremene idolatrije, otpadi od vjere, progoni kršćana, otvoreni protu-kršćanski stavovi u politici, odobravanje pobačaja...) ili kao da će se u budućnosti dogoditi.
Zahvalnost prema Bogu i fokusiranje na radost ne sprječava nikoga da posluša Isusa u onome: "Budni budite..."
I u razlučivanju stvari.

Drugo pitanje, hoće li Isus naći vjere na zemlji ili će naći - strah?
Koliko ljudi je prestalo polaziti nedjeljnu misu - iz straha, koliko njih propušta blagoslov kuće, koliko odgađa ispovijed, bolesničko pomazanje...

Ovdje kod nas nema toga. Nitko skoro ne nosi masku, tko je išao prije, ide i sada.
Iako ih nikad nije bilo puno.
Drugo mjesto, "vjerničko", druga priča...Crkva uvijek puna.
Inače, slušajući radio Mariju, vidim da ima puno starih ljudi, kojima je crkva daleko i nema tko da ih odvede, a voljeli bi doći.
Blagoslov kuće- draže mi je ovako. Svih nas blagoslovio, dobili smo paketiće s tamjanom, blagoslovljenom vodom, naljepnicom i kalendarom. A ako neko želi, on će doći osobno u tu kuću.
Uzgred, takav je običaj jedan od svećenika u našim župama "uveo" još davno prije pojave korone.
Dojadilo mu dolaziti nepozvan, kucati na zatvorena vrata.
Meni bi poremetilo dan čekajuć dolazak, nekad cijelo popodne, a ako sam bila na poslu,a muž ima druga posla, ne bi bilo nikog i ništa od toga. Djeca koja zaviruju u svaki kutak, ljudi koji se takmiče kućama i prilogom, draže mi je ovako