ček malo znači sinoda je pokrenuta da bi se čulo mišljenje svih vjernika a ne samo ciljanih skupina pa i onih koji ne dolaze više u crkvu i onih koji se ne smatraju dijelom crkve zbog nečega i sada je kao taj dio gdje se nas i njih nešto pita prošao???a te upitnike koliko ja znam nitko od poznatih nije dobio niti su bili ikakvi sastanci tako da mi nije jasno otkud će oni dati odgovore i mišljenja vjernika o sinodi ako većinu nisu pitali.neće valjda lagati da nas sinoda ne zanima ili izmišljati lažne odgovore??nisu li župnici obavezni podijeliti te upitnike i pozvati vjernike na sastanke da kažu svoje mišljenje?
Koliko znam, župnici jesu bili obavezni jer se to tiče cijele Crkve. Odgovornost je sad na biskupima napisati Izvješća ako većina vjernika nije sudjelovala - moraju to nekako obrazložiti.
Gdje je točno zapinjalo mogu reći nešto iz svog iskustva (mada su moja i okolne župe sve to provodile, ali ne sasvim glatko). Isprva - nisu svi župnici bili za to (osobito stariji). Zatim kod nekih pastoralna vijeća nisu bila spremna za uključenje (da daju svoj doprinos u organizaciji susreta). Je li to bilo zbog straha, zbog loših vijesti iz inozemstva koje nisu bile motivirajuće, zbog "izazova" ili pak komocije - možda sve pomalo... Mislim da je ona župna vijeća koja su odbijala sudjelovati trebalo ili bolje poučiti (motivirati) ili raspustiti - a neki župnici su ih i dalje potvrđivali. Neki, zaista, možda uživaju u svom "povlaštenom statusu" župnih savjetnika i ne bi da ih itko dira, a župnici se pored takvih osjećaju "komotni" i rade po svom - a bila je to tako lijepa prilika za evangelizaciju župe. Šteta što se takvo nešto ne nastavlja, onako kako je i Ivan Merz pisao i zamišljao u svoje doba: okupiti zainteresiranu skupinu vjernika (možda jednom mjesečno) oko neke teme važne za Crkvu ili društvo ili zajednički život.. Merz je o tome pisao prije 100 godina, a nekima je i danas teško u takvo nešto se upuštati.. Da, treba i hrabrosti.
Osobno, zadovoljna sam kakvi su susreti bili u mojoj župi, dosta se ljudi odazvalo, bila su jako lijepa svjedočanstva i mišljenja, nikakvi disonantni tonovi. Bolje smo se upoznali, a jedino šteta što župnik nije to prepoznao kao neku kvalitetu (jer je kasnije nakon misa pozivao samo na "jesti i piti"). A to nije susret (oko neke teme) kako smo imali u korizmi. Vidim da sam na forumu napisala u to vrijeme da niti katolički mediji ne pozivaju na sinodu niti daju upute što je to ni iznose primjere iz župa (propust?)...
Sjetila sam se one Pavlove: "Kraljevstvo Božje nije u jelu i piću, nego pravda, mir i radost u Duhu Svetome."
Kakva će tek ostala biskupijska izvješća biti, pitam se...?
