Katolički odgovori

O različitim očevima ima se dosta toga teškog reći, ali poslušni smo im i kada ne postupamo kad loše savjetuju npr da se skače s 20tog kata.
Takve modernističke smicalice su intelektualno besmislene, a najgora od njih je ova

Jer nikoga takav pristup nije spasio pogotovo heretičke protestante koji su odavno uveli takve "nužne promjene" i nije ih to spasilo.

Ne, ako su oci neposlušni Ocu.

treba li biti poslušan njemačkome biskupu koji širi hereze ( zagovara I PROVODI stvari suprotne dogmama i nauku KC..U kontekstu njihovih novih zahtjeva za nenormalnim promjenama)?

Ne znam iz koje države pišeš, iz Njemačke ili iz Hrvatske?
Što tvoj biskup konkretno kaže o sinodi (papinskoj, ne njemačkoj)?

Papa ih je više puta upozorio na stranputice i nejedinstvo.. Svaki biskup ima svoju biskupiju, tako da suditi drugome biskupu da je on ovakav i onakav i time opravdavati neposlušnost tradicionalista i njihove napade na Papu nije u redu. Naše nije suditi, niti opterećivati se situacijama u pojedinim zemljama (i time gubiti mir i smisao što je sinoda uopće), naše je biti poslušan savjesti, Duhu Svetom, Papi i svom biskupu.

Sinodalna duhovnost govori o razlučivanju (na tom tragu su i papine kateheze), o karizmama (darovima Duha za služenje u zajednici) i o našem poslanju (širenju Radosne vijesti, a ne negativnosti...)

Slažem se

Moj nadbiskup Dražen konkretno šuti, o obje sinode, i onoj papinskoj, i onoj navodno nepapinskoj tj njemačkoj.

Papa Franjo pokazao je više puta da mu nije problem puno oštrije sankcionirati opoziciona mišljenja među biskupima nego što su obične opomene. Ni jedan njemački biskup nije do sada bio smijenjen ili prije vremena umirovljen. Niti će biti, barem ne za ovog pape.

Na sinodi nije bilo poštenog pristupa pa samim tim niti objektivne prosudbe pastorala poslije 2VK. Dovoljno je vremena prošlo pa se to može napraviti ako se hoće, ali neće. Umjesto toga nude se promašene ideje koje su heretici (evangelici i anglikanci) odavno pokušali primijeniti i doživjeli neuspjeh. Eto sada se uz termin „duh 2vk“ nudi i „sinodalna duhovnost“

No moderni ljudi danas puno vremena provode u pričanju i pisanju o razmišljanju, a to je prvi znak da zalaska u slijepu ulicu i odabira pogrešnog puta. Nema kod njih slušanja dogmi i ispravne vjere pa time niti poslušnosti prema vjeri. Kako će onda razlučivati vjeru od nevjere bez dogmi? Prije će služiti nevjeri nego vjeri, a najbitnije je da bude veselo i radosno?!

Bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere, kardinal Gerhard Müller, u intervjuu za portal LifeSite News prozvao je čelnike njemačkog Sinodalnog puta i dio sudionika Sinode o sinodalnosti zbog promicanja protunaravne ideologije kojom se želi promijeniti crkveni nauk.
Njemački Sinodalni put službeno je započeo 2019., a Sinoda o sinodalnosti započela je u listopadu 2021. Međutim, kako je kardinal Joseph Tobin otkrio ovom novinaru prošle jeseni, Sinoda o sinodalnosti bila je u pripremi od 2018.
Govoreći kao biskup, mons. Müller je naveo kako predstavnici hijerarhije jesu „predstavnici Isusa Krista, ali nisu gospodari i vlasnici Crkve”. Stoga, „ako govore i preuzimaju ovaj rječnik reforme i modernizacije, moraju znati da se trebaju promijeniti u razmišljanju i ponašanju prema Isusu Kristu“.
https://www.quovadisecclesia.com/kardin ... anizaciju/

Odličan tekst si iznjela
Kada to kaže bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere ( bivši Sveti oficij, još ranije Inkvizicija) onda to ima naravno svoju težinu i za zabrinuti se je
Ovo što pokušava njemačka sinoda i dio njemačkih biskupa je na razini protestantizma u 16. stoljeću!

Kada bi papa i Vatican kojim slučajem popustio zahtjevima njemačkih biskupa to bi bila katastrofa, jer bi to slijedile mnoge zemlje/ biskupije i došlo bi do katastrofe neviđenih razmjera!

Njemački biskupi unatoč protivljenju Vatikana grade sinodsko vijeće, čiji je cilj obnašanje stvarne vlasti u nacionalnom katolicizmu, uz sudjelovanje i biskupa i laika. Projekt stvaranja Vijeća Vatikan je nekoliko puta kritizirao – ne u privatnim izjavama, već u službenim pismima koja su potpisali vodeći kardinali Rimske kurije.
U nekim se biskupijama, uz suglasnost ili čak poticaj biskupa, propovijeda vjera bliža liberalnom protestantizmu nego katolicizmu.
https://www.quovadisecclesia.com/njemac ... ture-moci/

Njemačka sinoda nije ono što Vatikan prihvaća i želi...

Sinoda je, u duhovnom smislu, prema tumačenju Pape: otvorenost, kultura prihvaćanja (za razliku od kulture odbacivanja), prepoznavanje karizmi (kod sebe i drugih), razlučivanje i poniznost...

Vatikanski ured izbrisao online anketu koja pokazuje negativan odnos vjernika prema Sinodi o sinodalnosti https://www.quovadisecclesia.com/vatika ... odalnosti/

Nedavno je i na bitno.net bila slična objava, pa ne treba citirati portale koji promiču Viganovu šizmu...
Samo pitanje je bilo postavljeno tako kao da se od sinodalnosti očekuje da bude "put obraćenja" i da potiče "na sudjelovanje sve krštene" - što je prevelik optimizam za mnoge kršćane, osobito kad vidimo u kakvom je stanju Europa danas. Zato su mnogi pesimisti, ali i realisti glasali negativno.
Isto tako ako u stvarnosti vidimo u praksi sasvim drugačije težnje, nekakvu jagmu laika za crkvenim položajima i službama, želju za nametanjem i nadmetanjem, onda je to kriva slika sinodalnosti i onoga što je papa u početku zamislio.

Za razliku od toga, u vezi uloge laika naši biskupi su 2012. naveli u "pastoralnim smjernicama za apostolat vjernika laika" dvije stvari koje stoje i danas:
1. naš cilj je svetost, tj. naše trajno obraćenje bez kojeg nema autentičnog apostolata niti spasenja
2. laicima je potrebna formacija - Crkva nudi neke formativne tečajeve ili seminare, ali bez osobnog angažmana vjernika ići će teško (mnogi se drže kao da su sami po sebi dovoljno karizmatični za apostolat, a rade mimo i na štetu zajedništva)

Imamo u nas i zanimljiv primjer iz knjige "Susret sa živim Bogom" T. Ivančića. U jednom poglavlju on navodi kako prepoznati u sebi darove Duha Svetoga i kako pridonositi zajednici - a to sve nakon temeljitog osobnog obraćenja - kako služiti Crkvi, Bogu, župi, cijelom društvu, ostalim vjernicima. To je pastoralno i teološki jedno zanemareno područje u nas, jer imamo teška iskustva kao da se krizmom završava sudjelovanje u Crkvi, sve do idućeg sakramenta.