Uzinić je kazao kako je u njegovoj viziji valjalo ojačati treću skupinu „kojoj su okosnica laici teolozi, a koja je svjesna svojih karizmi i darova.
Nije problem u tome što biskup Uzinić govori, dapače u mnogočemu se slažem sa njim, već u tome što provodi u djelo. On govori odlične stvari o uključivanju laika i razgovoru sa svim društvenim skupinama, ali u stvarnost to ispadne tako da se okruži uskom ultra modernističkom skupinom koja silno brine o lgbt priči i genderizmu, a zaboravi na konzervativni spektar i sve ostale. Rekao bih da su tu diskrepanciju biskupi prepoznali i nisu mu ukazali povjerenje.
Veće uključivanje laika u život i djelovanje Crkve je životno važno, to su prepoznavali svo troje papa (kojih se sjećam).
Papa Ivan Pavao II:Laici nisu samo pasivni promatelji vjere, kaže papa Ivan Pavao II., već su i apostoli! „Svjetovna narav vjernika laika ne smije se dakle definirati samo u sociološkom nego nadasve u teološkom smislu … Iako se evanđeoske slike o soli, svjetlu i kvascu odnose bez razlike na sve Isusove učenike, posebno su primjenjive na vjernike laike…“
Papa Benedikt XVI:Crkvi su potrebni zreli laici koji su stvarno „suodgovorni“ u njezinu općem poslanju, a ne smatrani jednostavnim „suradnicima“ klera. Laici svojim iskustvom mogu pomoći pastirima da jasnije i shodnije prosuđuju i u onomu što se odnosi na duh, kao i u stvarima svijeta – primijetio je Sveti Otac. Ali, upravo zbog toga što su pozvani biti svjedoci evanđelja na prvoj crti, laici su odgovorni naviještati ga izražavanjem i načinima koji su razumljivi u našem dobu, obilježenomu društvenim i kulturnim brzim promjenama – istaknuo je Papa.
Papa Franjo:„Vjernici laici nisu ‘gosti’ u Crkvi, oni su u svojem domu, zato su pozvani brinuti o vlastitom domu. Laike, a posebno žene, treba više cijeniti u njihovim vještinama i njihovim ljudskim i duhovnim darovima za život župā i biskupijā. Mogu donositi, svojim ‘svakodnevnim’ jezikom, navještaj evanđelja, baveći se raznim oblicima propovijedanja. Mogu surađivati sa svećenicima u odgoju djece i mladeži, pomoći zaručnicima u pripremi za brak i pratiti bračne parove u bračnom i obiteljskom životu. Valja ih uvijek konzultirati kada se pripremaju nove pastoralne inicijative na svim razinama, lokalnoj, nacionalnoj i univerzalnoj. Treba im dati glas u pastoralnim vijećima partikularnih Crkvi. Trebaju biti prisutni u uredima biskupijā. Mogu pomoći u duhovnom praćenju drugih laikā te dati svoj prinos i u formaciji sjemeništaraca i redovnikā“