Lars, Sveto Pismo su zapisane interpretacije i iskustva ljudi o Božjoj Objavi.
Čudesno je kako je naš Bog to uredio: moraš najprije imati povjerenja u drugog čovjeka da bi preko njega došao do Boga i Objave.
Isus to neprestano ponavlja, okreće nas jedne drugima, tražite iskru Božanskog jedni u drugima, gradite povjerenje i ljubav, gradite Crkvu.
I zaista, vjera je zapravo jedan dugački i fantastični niz povjerenja... od povjerenja u Abrahama, pa Mojsija i Davida.. pa cijelog niza proroka.. povjerenja u Krista kojeg su mogli doživjeti samo u njegovoj ljudskoj dimenziji.. pa onda u cijeli niz svetaca i samu Crkvu koju je Krist osnovao. Kroz cijelu povijest Bog je birao pojedince, a svi ostali su mogli samo vjerovati ili ne vjerovati tim pojedincima. Vjera nije "samo" vjera u Boga, to je i povjerenje u čovjeka i u Crkvu.
Reći da vjeruješ u Objavu a pri tom tvrditi da ne vjeruješ ljudima ili Crkvi je nonsens. Bez Crkve i bez povjerenja u druge ljude nemaš Objave, nemaš ništa. Nemaš Svetog Pisma jer je Crkva ta koja je birala i određivala što će u Sveto Pismo ući, i opet, činila je to u vjeri i povjerenju u pojedince vođene Duhom.
Jednostavno, Bog je vjeru stavio u centar svega. Vjera je ogroman dar.
Nemoguće je predvidjeti gdje će nas Duh voditi. Ali ono što znam, učiniti će to kroz Crkvu i Petrove nasljednike. Crkva je ta koja ima ključeve i kakva god bila sačuvala ih je.
Ovo bi se skraćeno nazvalo modernizam i naturalizam. Ovo što si ti tu napisao Pints je zbilja sinteza svih hereza.
Osim toga, nisi ni odgovorio na moj post. Ti si napisao: "Crkva je relativno brzo sve bitno stavila u Vjerovanje. Ostalo je kultura i naočale kroz koje se gleda svijet." Nakon toga ja sam te pitao u osnovi sljedeće: ako je sve izvan vjerovanja kultura i naočale, kako ti misliš da će Vjerovanje izbjeći da i ono postane naočale i kultura, kao što si to rekao za Sveto Pismo, izvan vjerovanja.
Jer, Pints, brate, Sveto Pismo nisu "zapisane interpretacije i iskustva ljudi o Božjoj Objavi". Sveto Pismo je, uz crkvenu predaju, dio Objave koja je nepromjenjiva.
Dalje, napisao si da je Crkva ta koja je određivala što će ući u kanon Sv. Pisma. E sad je pitanje, ako je to crkva određivala po Božjem nadahnuću, može li se predomišljati? Ako može, to bi značilo da je Bog ovisan o kulturnom kontekstu, što bi značilo da nije transcendentan. Ako je tako, onda svako sebi može sam biti i bog i crkva. Znači da je valjan prigovor kršćanstvu poganskog filozofa Celsusa, da je nemoguće da Bog ulazi u interakciju sa svijetom kroz Objavu a da se ne mijenja.
Ako je Bog izvan i iznad svijeta i slobodan od svijeta, svoje kreacije, kako vjerujemo da jest, i ako je on izvor kriterija po kojima razlikujemo dobro od zla, istinu od laži, kako onda ti kriteriji mogu biti klizni. Tj ovisni o situaciji.