Fran26, molim te da ne vrijeđaš druge ružnim izrazima...
A kak nazvati osobu koja napiše, citiram;
Znači i dalje nisi shvatio odnos Božje milosti i čovjekove slobodne volje o kojemu smo godinama pričali na raznim forumima!
Ne znam kak drugačije da ga nazovem.

... i ujedno da stavljaš tekstove na hrvatskom jeziku ukoliko je moguće.
Pa da je netko preveo "The Handbook on Faith, Hope and Love" od Sv. Augustina na hrvatski jezik, drage volje bi stavio. Ali nije. A ti dobro znaš šta ovde Sv. Augustin govori. I ne samo to, ti dobro znaš da kad sam napisao, citiram;
Nitko ne može shvatiti odnos milosti i slobode. Znaš šta znači - nitko?! Najveći koje je Crkva imala, Sv. Augustin i Sv. Toma Akvinski nisu to shvatili. Čitava vojska filozofa i teologa koje je katolička Crkva imala, a imala ih je Bogu fala, nije uspijela dokučiti taj odnos između Božje milosti i naše slobode.
Da sam pravo napisao.
Sloboda sama je milost i milost je sloboda. Sloboda je milost, jer je i sloboda dar, a u samom nazivu milosti je darovanost. Milost je sloboda jer proizlazi iz Božjeg slobodnog izbora, u samom izboru je sadržana sloboda. Vaga što ima dvije zdjelice - Božju suverenost i ljudsku slobodu ili pače: Božju slobodu i čovjekovu slobodu - nalazi ravnovjesje u slobodi kao milosti. Ne dakle da, kad se radi o prihvaćanju dostatne milosti za spasenje, sve ovisi o Bogu, a o čovjekovoj slobodi ništa ili da sve ovisi o čovjekovoj slobodi a gotovo ništa o Bogu, odnosno tek neka Božja pomoć. Gledajući slobodu kao milost i milost kao slobodu povezujemo, premošćujemo dvoje: milost i slobodu, zapravo Božju slobodu i čovjekovu slobodu. Ovome smo pitanju posvetili više vremena. Ne čine svi tako, jer je to teški zalogaj i nastoje ga zaobići. Ali, smatram da je potrebno, da vi kao teolozi to znadete. Vidjet ćete kad se budete sreli s ljudima, misliocima, da i njima, iako nisu teolozi, postavljaju se ista pitanja, pitanje Božje djelotvornosti i čovjekove slobode. I to kao konačno pitanje i veliko pitanje. Još uvijek nema odgovora. Crkva bi se puno lakše »izvukla« da je prihvatila Pelagija. Puno lakše. Svega ovoga ne bi trebalo. Pelagije bi sve riješio vrlo jednostavno. Po Pelagiju: Bog ti je dao moć, a sve drugo možeš ti uraditi. Međutim Crkva odabire vrlo zauzlanu situaciju, gdje se stvari teško povezuju, nasuprot lakše situacije, čak plauzibilnije, zgodnije, koja je pelagijanizam. Rekao bih vam dvoje: najprije što je paradoks i onda pitanje činjenice i pitanje načina. Ponajprije paradoks. Koje su stvari paradoksalne? One koje izgledaju da su u suprotnosti. Paradoks bi definirao kao žarenje zbilje na svojim krajevima. Uzmimo da imamo jednu motku čiji krajevi se žare. Pri tom ne vidimo onaj dio koji je hladan pa izgleda kao da su žareni krajevi neovisni jedan o drugome, ne vidimo kako su oni spojeni, gledamo ih kao suprotnosti. A u biti to su krajevi jedne te iste motke, stvarnosti, zbilje. Paradoks nije kontradikcija. Paradoks je u tome što ne vidimo kako povezati dvoje. Kako konkretno povezati čovjekovu slobodu i Božju efikasnost. Nadalje, kod nekih stvari imamo jasnoću činjenice, a nemamo jasnoću načina. Crkva hoće stati iza nekih činjenica, a načina neće istumačiti, ne zato što ga ne bi htjela, nego zato što ga ne zna. Ivan Golub "Milost"SISTEMI MILOSTI nazivaju se spekulativni pokušaji da se shvati djelovanje *milosti Božje uz poštovanje *slobode čovjeka (tu spada: nauka o *Bogu, *grijehu, *istoč. grijehu, odnos *naravi i milosti, bit * nadnaravnoga, *stanja čovjeka, * predestinacija, *reprobacija i drugo). Najvažniji sistemi jesu *augustinizam, *banjezijanizam i *molinizam. Svi su oni dopušteni od crkvenog učiteljstva, ali se ne daje prednost ni jednome od njih. Temeljni problem nije riješio ni jedan na zadovoljavajući način. Tome je kriva prije svega biblijska teologija ranijih stoljeća koja je premalo odgovarala samoj stvari, i napast da se na način *gnoze (silogistički) prozre i proračuna neshvatljiva *tajna Božja. Zato ti sistemi milosti ne igraju više veliku ulogu u suvremenoj teologiji. Izjave koje je Bog dao o sebi i o čovjeku (kao iskustva) za koje se čini da protuslove jedna drugoj, bolje je da ostanu jedna pokraj druge kao izraz punine stvarnosti kojom čovjek ne može raspolagati. U našem slučaju mora se vidjeti daje neshvatljivost koegzistencije apsolutne Božje odluke i prave čovjekove slobode samo najviši slučaj neshvatljivosti koegzistencije apsolutnoga Božjeg bića i pravoga bivstva stvorenja, neshvatljivosti koja mora ostati trajna ako je Bog Bog. Takve izjave će se održati u slavljenju Božje milosti koja suvereno raspolaže i spašava i oslobađa za istinsku slobodu. Karl Rahner, Herbert Vorgrimler "Teološki rječnik"Citirao sam Veliki katekizam sv. Pija X., tip mi odgovori, citiram;
Tvoj je veliki problem što stalno bacaš citate iz katekizma (ovaj koji daješ više i nije na znazi, btw

)..
Kaj je to skrivena kamera ili šta?! Je to neka karikatura pa se netko sprda ovde?! Tip koji se zadnjih 15 godina, koliko ga ja znam, predstavlja kao katolik "mrtav hladan" napiše da Veliki katekizam sv. Pija X., citiram;
...bacaš citate iz katekizma (ovaj koji daješ više i nije na znazi, btw

)..
E vidiš! To je žalosno, za to se može reći da je žalosno.
