Katolički odgovori

Moguće je od Pisma učiniti idolotriju ali isto tako je moguće i od tradicije ili predaje učiniti isto.

Pismo i tradicija moraju ići skupa i pri čemu ovo prvo ima veći autoritet.

Ne treba zanemariti ni učenje sv. Pavla kako je Božji zakon upisan u srce svakog ljudskog bića.
To je bila zaista revolucionarna promjena koja je izokrenula naglavačke dotadašnji religijski svijet.

Ne razumijem to o promjeni možeš li pojasniti?

Nedavno je izašla sjajna knjiga "Vladavina" od Hollanda, toplo je preporučujem, govori o utjecaju kršćanstva na razvoj moderne Zapadne civilizacije.
Od Perzije, preko Grčke na dalje. Dosta mi je zanimljivo jer piše svjetovnim jezikom bez ulaska u teologiju i vjeru, više se drži kulturološke/svjetonazorske dimenzije.
Pokušati ću prenijeti tu misao, mada je naravno bolje pročitati u samoj knjizi.
Perzijanci, Grci i Rimljani su imali Bogove koji su bili daleki, hladni, okrutni, igrali su se sa ljudima.
Židovi su imali bliskog Boga kojeg su ljubili, sa kojim su se svađali, koji je bio uz njih i za njih. I koji je dao zakone i pravila, bezbroj njih, i samo onaj tko je poznavao zakon mogao je imati odnos sa Bogom.

U prvim kršćanskim zajednicama to je bilo veliko pitanje, mogu li se spasiti nežidovi, oni koji ne poznaju židovske zakone i ne drže ih se? Kako će ih upoznati kad nisu dio židovske kulture? Sve stare relgije su bile kulturološki zatvorene.

Sv. Pavao je to presjekao, rekao je da je temeljni Božji zakon upisan u srce SVAKOG ljudskog bića neovisno o vjeri, kulturi, mjestu rođenja...
Svako ljudsko biće ima priliku prepoznati u sebi taj zakon i živjeti po njemu, čak i ako nikada nije čuo za Boga koji se objavio Abrahamu i za Isusa Krista.
Kulturološki, odnosno religijski, to je bila prava revolucija (riječima samog Hollanda), omogućilo je širenje kršćanstva na sve kulture.

https://verbum.hr/vladavina

Zanimljivo je to od Pavla da je temeljni Božji zakon upisan u srcu čovjeka to je jako dobro u stvari to vodi tome da je Bog izabranom narodu po Mojsiju predao ono što je već bilo u njihovim srcima.
Jasno sve je to priprema za dolazak onoga koji jedini može ispuniti taj zakon davši tu mogućnost sada i nama ali ne našom snagom i voljom nego predanjem sebe Njemu.

Ne držim prst u ušima kako bi imao bolji prijem, ako na to misliš.
Razgovaram s Bogom kroz molitvu, meditaciju, čitanje sv. Pisma ... kao što bi trebao i svaki katolik.

Zanimljivo je koliko različito iščitavamo KKC i naglašavamo različite rečenice.
Krist je nedvojbeno naglasio važnost zakona ljubavi i stavio ga iznad svega.
Sv. Pavao je nedvojbeno rekao kako je Božji zakon upisan u srce svakog čovjeka.
I KC nedvojbeno poučava kako Bog želi spasiti svako svoje stvorenje.
Tri velike točke koje treba povezati.

Znači li to da je KC samo jedna od istina i da nije bitna? Ne, nipošto, baš suprotno.
Nije bez veze Krist poslao svoju Crkvu da odnese njegovu riječ u cijeli svijet. I Crkva je to uspjela. Trebalo je vremena, ali uspjela je.
Ljubav koju je Krist propovijedao prije dvije tisuće godina bila je toliko nestvarna da je bila sablažnjiva, vrijedna razapinjanja na križ.
Ne samo kod Židova, ništa bolji nisu bili na Rimljani, Grci, Egipćani, Perzijanci, divlja plemena sjevera... pa sve do dalekog Istoka.
Poruka koju je utjelovljeni Bog poslao Čovjeku bila je dramatično različita od svega što je čovjek tada imao i bio, tražila je promjenu od temelja na gore.

Danas, dvije tisuće godina kasnije, poruka ljubavi je došla do zadnjeg kutka svijeta. Ne provodi se svuda u punini, ali je došla.
Za nju znaju sve kršćanske denominacije, Islam, Židovi, sve istočne filozofije i religije, moderni svijet ... ne samo da je znaju nego su je djelomično prihvatili i primijenili.
Neki su je prihvatili u punini (i postali katolici ili bar kršćani), drugi su je prihvatili u određenom opsegu.

[b]Kako znati koliko je istine u tim drugima? Pa upravo tako što je Krist osnovao KC koja je etalon, mjerna jedinica, punina Istine, Objava Boga čovjeku.
I zato papa može mirne savjesti prepoznati u drugima te dijelove istine i reći da ih vode ka Bogu.
Dovoljno za spasenje? Bog će suditi svakome po njegovoj savjesti, zakonu koji je upisao u srce svakog čovjeka.

Prije nego bahato osudimo druge i "pošaljemo" ih u pakao, trebali bi ipak razmisliti [/b]što je to vjera i što znači slijediti Krista.
Riječi su jeftine. I obredi su jeftini. Ne traže puno od nas. I zato imamo oko sebe toliko katolika koji ujutro pogledaju horoskop, pa sjednu u auto i objese krunice "nek se nađe za svaki slučaj", malo se zabave gatanjem, pa tu i tamo odu na misu jer eto nikad ne znaš hoće li ti trebati... Katolička vjera i hod za Kristom? Ne, nije. Slijediti Krista je jako "skupo" i traži djela ljubavi. I zato sam napisao da se bojim praznih ruku, jer sam kao i većina modernih ljudi zatvoren u svoj svijet i slabo vidim druge.

Ne držim prst u ušima kako bi imao bolji prijem, ako na to misliš.
Razgovaram s Bogom kroz molitvu, meditaciju, čitanje sv. Pisma ... kao što bi trebao i svaki katolik.

Zanimljivo je koliko različito iščitavamo KKC i naglašavamo različite rečenice.
Krist je nedvojbeno naglasio važnost zakona ljubavi i stavio ga iznad svega.
Sv. Pavao je nedvojbeno rekao kako je Božji zakon upisan u srce svakog čovjeka.
I KC nedvojbeno poučava kako Bog želi spasiti svako svoje stvorenje.
Tri velike točke koje treba povezati.

Znači li to da je KC samo jedna od istina i da nije bitna? Ne, nipošto, baš suprotno.
Nije bez veze Krist poslao svoju Crkvu da odnese njegovu riječ u cijeli svijet. I Crkva je to uspjela. Trebalo je vremena, ali uspjela je.
Ljubav koju je Krist propovijedao prije dvije tisuće godina bila je toliko nestvarna da je bila sablažnjiva, vrijedna razapinjanja na križ.
Ne samo kod Židova, ništa bolji nisu bili na Rimljani, Grci, Egipćani, Perzijanci, divlja plemena sjevera... pa sve do dalekog Istoka.
Poruka koju je utjelovljeni Bog poslao Čovjeku bila je dramatično različita od svega što je čovjek tada imao i bio, tražila je promjenu od temelja na gore.

Danas, dvije tisuće godina kasnije, poruka ljubavi je došla do zadnjeg kutka svijeta. Ne provodi se svuda u punini, ali je došla.
Za nju znaju sve kršćanske denominacije, Islam, Židovi, sve istočne filozofije i religije, moderni svijet ... ne samo da je znaju nego su je djelomično prihvatili i primijenili.
Neki su je prihvatili u punini (i postali katolici ili bar kršćani), drugi su je prihvatili u određenom opsegu.

Kako znati koliko je istine u tim drugima? Pa upravo tako što je Krist osnovao KC koja je etalon, mjerna jedinica, punina Istine, Objava Boga čovjeku.
I zato papa može mirne savjesti prepoznati u drugima te dijelove istine i reći da ih vode ka Bogu.
Dovoljno za spasenje? Bog će suditi svakome po njegovoj savjesti, zakonu koji je upisao u srce svakog čovjeka.

Prije nego bahato osudimo druge i "pošaljemo" ih u pakao, trebali bi ipak razmisliti što je to vjera i što znači slijediti Krista.
Riječi su jeftine. I obredi su jeftini. Ne traže puno od nas. I zato imamo oko sebe toliko katolika koji ujutro pogledaju horoskop, pa sjednu u auto i objese krunice "nek se nađe za svaki slučaj", malo se zabave gatanjem, pa tu i tamo odu na misu jer eto nikad ne znaš hoće li ti trebati... Katolička vjera i hod za Kristom? Ne, nije. Slijediti Krista je jako "skupo" i traži djela ljubavi. I zato sam napisao da se bojim praznih ruku, jer sam kao i većina modernih ljudi zatvoren u svoj svijet i slabo vidim druge.

Sve je ovo lijepo rečeno...i meni je grubo da ostali propadnu jer su njihovi očevi odbili kršćanstvo, silom odbili misionare Crkve i neprihvatili istinski Božji nauk, pravu vjeru
I istina , postoji u Rimljanima gdje Pavaoa kaže da će drugi biti suđeni po savjesti
I mene godinama muči sintagma i nauk u vezi EENS-izvan Crkve i bez krštenja nema spasenja...ne mogu to sve zatvoriti a da bude bez podpitanja!

I ja sam prije 15 godina vjerovao da se ljudi spašavaju dobrim djelima i ljubavlju prema drugima...bio sam neopelegijanac
Ali onda su mi iskusniji u teologiji naglasili da time podržavam mišljenje heretika Pelagija koga je pobio sv.Augustin Aurelijus i opći sabor KC
Pojasnili su mi da se nitko ne može spasiti samo po svojim dobrim djelima ( ljubav prema drugima i Bogu)...da je potrebno i biti član Crkve i biti kršten!

Tu je i veliki problem čemu onda misionarenje svećenika KC/ kršćanstva općenito...zašto su tisuće misonara zlopatili se , bivali mučeni i ubijani od pogana, muslimana i drugih a da bi proširili evanđelje- nauk KC?
Zašto su se toliko mučili i trudili ako sve vjere imaju dio božanske istine i pripadnici tih vjera se mogu spasiti dobrim djelima?

Sve je ovo lijepo rečeno...i meni je grubo da ostali propadnu jer su njihovi očevi odbili kršćanstvo, silom odbili misionare Crkve i neprihvatili istinski Božji nauk, pravu vjeru
I istina , postoji u Rimljanima gdje Pavaoa kaže da će drugi biti suđeni po savjesti
I mene godinama muči sintagma i nauk u vezi EENS-izvan Crkve i bez krštenja nema spasenja...ne mogu to sve zatvoriti a da bude bez podpitanja!

Spor sa Pelagijem se nije sastojao u tome da je kako ti kažeš Augustin tvrdio da je za spasenje potrebno biti član Crkve a Pelagije tvrdio suprotno.

Pelagije nije bio poganin nego član Crkve kao i Augustin te je isto zastupao da je za spasenje potrebno biti član Crkve.

Spor se sastojao u nečemu drugom i za površnog vjernika Pelagije bi mogao glatko proći....kad bi vješto prezetirao Pelagijevo učenje vjernicima a da ne kažemo da je osuđeno kao hereza glatko bi prošlo kod većine.

Dakle Pelagije je tvrdio da čovjek kao takav može izvršiti Božju volju tj. da ima u sebi tu mogućnost i da bi intervencija ili pomoć od Boga umanjila njegovu slobodu i njegov izbor.

...mogu oni ići gubavcima i činiti djela ljubavi kao i mnogi drugi katolici, ali bez krštenja i pripadnosti KC nema spasenja...