Katolički odgovori

Kažu da nam je Bog dao slobodnu volju.
Ali čudno je to pitanje slobodne volje.
Nije slobodna volja da se rodimo, a po katoličkom učenju ni da umremo. Znači najvažnije je odlučeno umjesto nas. Možda netko uopće nije imao želju roditi se, pogotovo ako mu je život težak, ako je izložen svakakvim strašnim stvarima.
Život se zameće svakodnevno, spaja se spermij sa jajnom stanicom. Puno zametaka biva odbačeno, ponekad kroz spontani abortus, ponekad čak žene nisu ni svjesne, samo misle da su imale jaču menstruaciju. Kažu da priroda tako regulira, jer su zametci sa malformacijama. Ali mi ne vjerujemo u prirodu, nego u Boga. Pa zar Bog tako napravi zametak, vidi da je "loš" pa ga se riješi?
Ima li itko tko ovo može protumačiti?

Ljudska slobodna volja ne predviđa odlučivanje o tome tko će se roditi, a tko neće. Nije rođenom stvorenju život težak zbog Boga već zbog toga što su Praroditelji odabrali počiniti Istočni grijeh pa je na njih i njihove potomke došla smrt i bolest.
No po pitanju spasenja duše, ljudska slobodna volja i božanska milost se nadopunjuju pa je pred čovjekom život i smrt: što on više voli to će mu se dati.
Budući Totus ne vidi moje pisanje ne moram se truditi oko ostalog djela na koje će valjda odgovoriti boji poznavatelji teologije tijela.

Nikog da na ovo odgovori?!
Zar se svakodnevno milijuni duša utjelovljuju začećem da bi nakon nekoliko sekundi, minuta, sati, tjedana bivale prirodno eliminirane?
Nešto tu ne štima. Mislim da sam već bila pitala nešto slično, no svi junaci mukom zamukoše. Baš me zanima mišljenje teologa.

Mi možemo Boga kriviti za sve zlo, ali On je rekao:
"Vaše misli nisu moje misli, ni vaši puti nisu moji puti"...

Bog udahnjuje dušu u svako začeto biće, a ono koje se "spontano" pobaci izravno uzima k sebi u raj (i pošteđuje ga životnih muka) možda kao što je onaj liječnik koji je godinama izvodio abortuse imao viđenje mnoštva djece i mladih, razigrani na livadi, pa shvatio odjednom (u snu) da su to duše djece koje je on pomogao pobaciti, a da ih je Bog uskrisio. Nakon toga se obratio.
Bog može svako zlo izvesti na kraju na dobro. Neke stvari i sve razmjere Providnosti shvatit ćemo tek u vječnosti..

Hvala ti adrijana što si se jedina potrudila odgovoriti na ovako teško pitanje.
Možda najprije ovim
"Vaše misli nisu moje misli, ni vaši puti nisu moji puti"...
Iako naravno meni to nema logike, zametci koji žive možda koji sekund...Pa mogli su u raj i bez te koje sekunde, čega, udahnuća duše? Kao i kad kod umjetne oplodnje doktor spaja u epruveti jajašce sa spermijem, znači, čovjek to radi, a onda Bog "trči" udahnuti dušu.
Inače, i u životinjskom se svijetu isto događa odbacivanje zametaka i rađanje malformiranog ploda. Znači, ništa posebno. I zaključak se nameće da to ide slučajno, da nitko to ne regulira. To mi poprilično pokoleba vjeru u način kako se to vjerski tumači. A ovo nisam naletjela da protumači neki baš stručan teolog. Jer neznam što bi mogao reći osim one gore rečenice. Lako je teologizirati o tome kad je post. Ili nemrs.

U prošlosti su djeca više umirala od raznih bolesti u ranoj dobi pa se postavljalo isto pitanje: zašto Bog to dopušta? Čemu sve to zlo? Zar ne može spasiti one najnevinije..?
Sve se svodi na isto pitanje: zašto otajstvo zla u svijetu i odakle to zlo?
Biblija i ranokršćanska tradicija (a i židovska) govore o istočnom grijehu, o padu anđela, o ljudskoj odgovornosti i pokvarenoj volji, izopačenoj slobodi, a s druge strane Bog je pravi Gospodar života i smrti, to je temeljna istina koja poništava svaku oholost ljudsku i planove koje čini bez Boga..