Katolički odgovori

Ovo sve što si jučer pisao u više upisa potvrđuje tvoje heretičko shvaćanje Isusa Krista-Bogočovjeka!
Očito je da ne shvaćaš pojam Bogočovjek!...najkraće rečeno Bogočovjek je Bog i čovjek
Potvrđuje opetovano da ti Isusa vidiš samo kao čovjeka, a ne i Boga!
Evo gore kažeš: da Isus nije bio Bog u tijelu čovjeka...kontra mome da je Isus Bog u tijrlu čovjeka


Ti u biti zastupaš arijanizam...herezu iz ranog kršćanstva...ta hereza je osuđena 325 . na Nicejskom općem saboru
Još jednom je osuđena na 2.općem saboru u Carigradu-385. godine.
Ako si katolik i ako ideš u crkvu, na misi poslušaj što nam govori Nicejsko-apostolsko vjerovanje, odnosno naša ispovijest vjere koja je dogma i koja se ako si katolik m ora u cjelini prihvatiti, svaki članak ispovijedi vjere u NC Vjerovanju!
Opći sabori, nicejski i carigradski osuđuju heretičko učenje svećenika Arija...proglašavaju istobitnost Oca i Sina= istobitnost Oca i Logosa, istobitnost Oca i utjelovljene Riječi/Logosa= Isusa Krista
Znači, Otac i Logos / Isus Krist imaju istu bit, imaju istu božansku narav!

Naime, Krist je utjelovljeni Bog, Druga Božanska Osoba koja je odvijeka i nestvorena, iste biti s Ocem i Duhom Svetim, ali je u jednom povijesnom trenutku sašao na zemlju i postao jedan od nas. Začet je po Duhu Svetom, a rođen od Marije Djevice, da bi nam u svemu bio jednak, osim u grijehu. Tako je kao čovjek, jednako kao i bilo tko drugi od ljudi, jeo, pio, spavao, odmarao se, umarao se, osjećao je bol, tugu, radost, znao je zaplakati, osjećao je fizičku iscrpljenost itd., a također je umro fizičkom smrću.
Kao Bog, posebno je svoje boštvo pokazivao u čudesima, oslobađanju ljudi od grijeha, u svom uskrsnuću, ukazivanju učenicima i drugim ljudima sve do njegova uzašašća, a naročito je snaga njegova boštva bila vidljiva u uzdignuću na nebo, gdje sjedi s desne Ocu.

Isus je u potpunosti bio čovjek a njegova Božanska osoba i narav nisu ga zaštitile ili pomagale u tom čovještvu nego je u potpunosti ovisio o Ocu.

Ne treba njegova Božanska osoba i narav izvršiti Očevu volju nego čovjek Isus i to bez pomoći svoga Božanstva koje je uvijek s Njim jer je to njegov identitet i to niko normalan ne dovodi u sumnju, već sam ti rekao većina kršćana ne umanjuje Kristovo Božanstvo jer se to podrazumijeva to je njegova osobnost i priroda ali zato je često umanjivanje prirode čovjeka što dovodi u pitanje sve što je učinio svojim životom, mukom , smrću i uskrsnućem.

Arijanstvo pada samo na jednom a to je da li je Krist uskrsnuo svojom snagom i moću kao Bog ili ga je uskrsnuo Otac.
Pismo jasno kaže svojom moću dakle tu vidimo da je Bog.

Uskrsnuće je temelj vjerovanja u Krista kao Boga a ne čudesa.

Samo da se ispravnim..u brzini sam napravio lapsus calami...nicejsko- carigradsko vjerovanje, ispovijest vjere je u pitanju!
Apostolsko je kraće i teološki,fundamentalno manje otkriva u vezi osnovnih,dogmatskih članaka naše vjere!

Da li Isus razgovara sam sa sobom i kao čovjek pita svoju božansku osobu kad nešto nezna ili svo znanje koje treba prima od Oca i Duha Svetoga koji je u stvari i Njegov Duh i kojim promiče sve tajne srdaca tako da sve zna.

Ako je sve znanje koje mu je trebalo primao od Duha Svetoga onda je to slično i prorocima prije njega i to je onda po principu uobičajenom za ljude ili je on znanje upio direktno iz svoje Božanske ličnosti što bi po meni umanjivalo čovještvo i ograničenost u vezi s tim.

Sve kreće od toga da Isus nije znao latinski i na reakciju kako je to nemoguće jer Isus je sve znao i svima na ovom forumu je to bilo normalno jer Isus je Bog i normalno je da sve zna pa tako i latinski.
Jedino sam ja reagirao i rekao da se time umanjuje čovještvo IK ( Isusa Krista) na što dolazi do ne male rasprave.

Već sam ti rekao za većinu kršćana normalno je da je Isus Bog i da je svemoguć e sad kad treba u to uklopiti i njegovo čovještvo onda mnogi smatraju da je bolje ako treba umanjiti to čovještvo nego da se dovede u pitanje njegova Božanska moć i sveznanje.

Zato je dobro da još jednom ponovimo postoje hereze koje negiraju ili umanjuju Kristovo Božanstvo ali isto tako postoje i koje umanjuju ili negiraju Kristovo čovještvo.

Za Božanstvo je lako jer ni jedan normalan kršćanin to ne negira ali što ćemo sa čovještvom koje prolazi ispod radara kad dođe do umanjenja ili negiranja.

Ja u ovoj priči branim Isusovo čovještvo i kažem nije kao čovjek imao sveznanje nego je u tom pogledu bio kao i svi mi.

Možeš li nam sada objasniti kako je Isus znao latinski(:: , ajd, evo pitanje da te se što brže riješim(::

Dogma kaže, citiram;


Christ's human knowledge was free from positive ignorance and from error. (Sent. certa.) D2184 et seq.

From the begining of Christ's life, His soul possessed infused knowledge (scientia infusa). (Senta. communis.)

Što ćemo onda s ovim:



472 Ljudska duša koju je Sin Božji uzeo posjeduje pravu ljudsku spoznaju. Kao takva, ova nije mogla po sebi biti neograničena: događala se u povijesnim uvjetima svoga postojanja u prostoru i vremenu. Zato je Sin Božji, postavši čovjekom, mogao pristati da „raste u mudrosti, dobi i milosti“ (Lk 2,52) i morao je tragati za onim što se u ljudskom stanju može dokučiti samo iskustvom.75 To bijaše posve u skladu sa stvarnošću njegovog svojevoljnog poniženja kad je uzeo „lik sluge“.76

Modernisti kao i svi heretici ističu samo parcijalne točke želeći relativizirati ispravnu vjeru. Tako i u ovom slučaju točke 472 kao da iza nje ne slijede 473 i 474. Takvi će i iz Biblije uzeti samo "Boga nema" bez "bezumnik reče".

Stavi slobodno i ostalo niko ti ne brani (: ja sam uvijek za dijalog(::

Kad citiraš nešto, ili nekoga, onda je minimum pristojnosti da navedeš odakle to što si citirao. Kao što je u ovom slučaju Katekizam Katoličke Crkve, dovljno je i KKC.


Acquired knowledge is the natural human knowledge which proceeds from sense perception, and which is achieved through the abstracting activity of the intellect. That Christ possessed this kind of knowledge follows as a necessary consequence from the reality and the completeness of His human nature since the specific hwnan capacity to know and the natural human activity of cognition which comes from it belong to complete human nature. The denial of experimental knowledge in Christ leads finally to Docetism. That Christ possessed this kind of knowledge follows as a necessary consequence from the reality and completeness of His human nature since the specific hwnan capacity to know and the natural human activity of cognition which comes from it belong to a complete human nature. The denial of experimental knowledge in Christ leads fmally to Docetism. cr. S. tho m 9. 4

According to Luke 2., 52, there was a progress in the human knowledge of Christ. In His scientia beata and in His scientia infusa, according to St. Thomas, a real progress of knowledge (profeetus secundum essentiam) was not possible, as both modes of cogntion, from the very beginning, encompassed all real things of the past, the present and the future. In regard to these two modes of cop-nition, a progress can be spoken of only in the sense of a successive manifestation corresponding to His different age stages of the knowledge which He had from the beginning (profectus secundum effeetum). In His scientia acquisita a real progress was possible in so far as the habit of knowledge acquired in the natural way could be increased step by step by the abstracting activity of His intellect. As the knowledge which Christ acquired through His experimental knowledge was already contained in His scientia beata and in His scientia infusa, it was new, not in its content. but only in the mode by which Christ attained it. Cf. S. tho III 12, 2. Ludwig Ott "Fundamentals of Catholic dogma"


A ti bi pričao o Kristologiji. Koje li ironije.

De mi reci Kopitaru, jel Isus znao latinski?! Šta o tome kažu: Mirjana Marković, Jovan Ćulibrk, Vuk Drašković, Vuk Karadžić, Beređi Dušan Bera i Zoran Đurović?!

Isto što i Ludwig Ott i ostali tradicionalisti.

I Toma je među njima?!


But as regards the habit of knowledge, it is plain that His habit of infused knowledge did not increase, since from the beginning He had perfect infused knowledge of all things; and still less could His beatific knowledge increase; while in I:14:15, we have already said that His Divine knowledge could not increase. Therefore, if in the soul of Christ there was no habit of acquired knowledge, beyond the habit of infused knowledge, as appears to some [Blessed Albert the Great, Alexander of Hales, St. Bonaventure, and sometime appeared to me (Sent. iii, D, xiv), no knowledge in Christ increased in essence...

Both the infused knowledge and the beatific knowledge of Christ's soul were the effects of an agent of infinite power, which could produce the whole at once; and thus in neither knowledge did Christ advance; since from the beginning He had them perfectly. Sv. Toma Akvinski "Summa Theologiae"

Nije u skladu sa. Pismom

A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.

Lk 2,41-52

Ko to kaže ko to laže da Toma Akvinski, svetac i crkveni naučitelj, uz Sv. Augustina, najveći um kojeg je Katolička Crkva imala, ne piše u skladu sa sv. pismom?!


... merely by experience, i.e. by comparing the infused intelligible species with phantasms. And in this way they maintain that Christ's knowledge grew in experience, e.g. by comparing the infused intelligible species with what He received through the senses for the first time. But because it seems unfitting that any natural intelligible action should be wanting to Christ, and because to extract intelligible species from phantasms is a natural action of man's active intellect, it seems becoming to place even this action in Christ. And it follows from this that in the soul of Christ there was a habit of knowledge which could increase by this abstraction of species; inasmuch as the active intellect, after abstracting the first intelligible species from phantasms, could abstract others, and others again. Sv. Toma Akvinski "Summa Theologiae"


Dogma kaže, citiram;


Christ's soul possessed also an acquired knowledge or experimental knowledge (scientia acquisita, sc. experimentalis). (Sent. communis.)



Znaš citirati sveto pismo?! Izgleda ne. Kakvu si to oznaku stavio ispod citirane rečenice?!



Je bilo malo smešno kad si ovo napisao. Priznaj da je bilo. Koja brutala.