|
evo jedan zanimljiv razgovor između Isusa i superiora ( glavn redovnik) esena- Eliuda
Marijina kuća u Nazaretu bijaše tako ukrašena da je za vrijeme njihova odsustva
pretvorena u kapelu. Ognjište je izgledalo kao oltar. Preko njega bijaše postavljena
škrinja, a na njemu bijaše postavljen cvjetnjak sa cvijećem. Nakon sadašnjeg
Marijina odlaska, Eseni su zauzeli kuću.
12. Isus raspravlja s Eliudom o misterijima Starog zavjeta
i o najsvetijem Utjelovljenju
Isus je proveo cijeli dan u najpovjerljivijem razgovoru s Eliudom, koji ga ispitivaše o
njegovoj misiji. Isus objasni sve starcu, rekavši mu da je on Mesija, ispriča mu liniju
svoga rodoslovlja i Misteriju Zavjetne škrinje.
Tad sam saznala da je Misterija prije velikoga potopa, odnijeta u Noinu arku, koja je
išla od generacije na generaciju, a ponekad s vremena na vrijeme bi isčezavala, ali
opet se stalno vraćajući. Isus reče da je Marija kod svog rođenja postala Zavjetnom
škrinjom Misterije.
Tad Eliud koji je za vrijeme razgovora pravio neke zabilješke na malim svitcima
pergamene, pokaza razne odlomke Proroka koje mu je Isus objasnio, pitajući ga
zašto On, Isus, nije ranije došao na zemlju. Isus odgovori da je mogao biti samo
rođen od žene koja je začeta na isti način kakav je bio prije Pada, a da nije bilo Pada,
svi bi se ljudi tako rađali. A od prvih roditelja, ne nađe se niti jedan bračni par toliko
čist, i to oboje u sebi, do Joakima i Ane. Tada Isus razotkri Eliudu prošle generacije i
razjasni mu prepreke koje su priječile raniji dolazak Otkupljenja.
Iz ovog sam razgovora saznala mnoge detalje što se tiče Zavjetnog kovčega. Kad
god je on bio u opasnosti ili ako je postojao strah od njegova otimanja, Misterija bi
bila uklanjena od strane svećenika. Pa ipak je to bila Škrinja, toliko sveta da su njeni
profaneri bili kažnjavani i prisiljeni da je obnove. Vidjela sam i obitelj kojoj je Mojsije
povjerio specijalno čuvanje Škrinje, sve do Herodovih vremena.
U vrijeme Babilonskog prognanstva, Jeremija je skrio Škrinju i druge svete stvari na
gori Sinaj. Poslije nisu nikad pronađene, ali iz Škrinje je Misterija maknuta. Druga
Škrinja je poslije bila napravljena po prvom modelu, ali nije sadržavala svete stvari
koje je imala prva Škrinja. Aronov štap kao i dijelovi Misterije čuvali su se kod Esena
na Horebu. Sakrament Blagoslova je ponovo, ali ne znam od kojeg svećenika,
položen u Škrinju. U jami, koja je poslije postala bazen Betsaida, čuvala se sveta
vatra. Vidjela sam u slikama mnoge stvari, koje je Isus objašnjavao Eliudu, čula sam
samo djelomično izgovorene riječi, ali ne mogu ih se sjetiti.
Opisao je činjenicu uzimanja svoga tijela od blagoslovljene klice, koju je Bog stavio u
Adama prije Pada. Ta blagoslovljena klica, po kojoj je na početku svaki Izraelac bio
jednako vrijedan, silazila je s generacije na generaciju. Isus je objašnjavao kako je
njegov dolazak bio često sprječavan, kako su neke izabrane posude postale
nevrijedne. Sve sam ovo vidjela u stvarnosti, realno. Vidjela sam sve Isusove pretke i
kako su stari Patrijarsi kod svoje smrti prenosili Blagoslov sakramentalno na
prvorođenca. Vidjela sam da su zalogaj i gutljaj pića, koje je Abraham primio od
anđela, zajedno s obećanjem sina Izaka, bili simbol Presvetog Sakramenta Novog
zavjeta i da je njihova okrepljujuća snaga proistekla iz Tijela i Krvi budućeg Mesije.
Vidjela sam Isusove pretke kako primaju taj Sakrament, da bi tako pridonijeli
Inkarnaciji Boga. Vidjela sam da su Isusovo tijelo i krv, kod Utjelovljenja, primili od
svojih predaka najuzvišeniji Sakrament, radi ujedinjenja čovjeka i Boga.
Isus je puno razgovarao s Eliudom o svetosti Ane i Joakima, kao i o natprirodnom
začeću Marije pod Zlatnim vratima. Reče mu da ga nije Josip začeo, nego je začet od
Marije po tijelu, budući je ona začeta od čistog Blagoslova koji je uzet od Adama prije
Pada, a koji je preko Abrahama sišao sve do Josipa Egipatskog. Nakon njegove smrti,
postavljen je u Škrinju zavjetnu, a odatle je povučen da bi bio predan Joakimu i Ani.
Isus reče, da bi oslobodio čovječanstvo, On je morao doći u slabosti čovještva, kako
bi sve mogao primiti i osjetiti kao čovjek. Reče da će jednog dana biti uzdignut kao
Mojsijeva zmija u pustinji, na gori Kalvariji, gdje leži pokopano tijelo prvog čovjeka
Adama. Ispriča mu i o žalosnoj budućnosti koja ga očekuje, kao i o nezahvalnosti
ljudi.
Eliud je povjerljivo i jednostavno pitao pitanje za pitanjem. Premda je razumio sve
što je Isus rekao bolje od apostola, premda je gledao na stvari s više duha nego li
oni, još uvijek mu ne bijaše sve jasno, nije još mogao pravo shvatiti kako će Isus
izvršiti tu misiju. Pitao je Isusa gdje je to njegovo Kraljevstvo, u Jeruzalemu, u
Jerihonu ili u Engadi. Isus odgovori da tamo gdje On bude, tu će biti i njegovo
Kraljevstvo, i da on nema izvanjskog kraljevstva.
Starac je razgovarao s Isusom tako prirodno i jednostavno. Eliud mu razloži mnoge
stvari o njegovoj Majci, kao da ih Isus ne zna, a Isus ga ljubazno slušaše. Reče mu o
Joakimu i Ani, pa ispriča život i preminuće svete Ane.
Isus reče da nijedna žena nije bila čistija od Ane. Reče da se udavala dvaput nakon
Joakimove smrti, radi poslušnosti samoj zapovijedi Božjoj, jer joj je tako naloženo.
Bijaše prikladno da se broj plodova, određen iz ove svete grane, napuni do punine.
Dok se Eliud prisjećao okolnosti Anine smrti, ja sam istovremeno imala viziju toga.
Vidjela sam Anu kako leži na prilično visoku ležaju u stražnjoj sobi (slična Marijinoj)
svoje velike kuće. Bila je neuobičajeno živahna i govorljiva, nimalo slična umirućoj
osobi. Vidjela sam kako blagoslivlja svoje male unučice, kao i ostalu rodbinu, koja je
bila u predsoblju. Marija je bila kod uzglavlja, a Isus kod donožja kreveta. Isus je u to
vrijeme bio mladić, taman mu je počela rasti brada. Ana blagoslovi Mariju, zamoli
Isusa za blagoslov, pa nastavi veselo pričati. Iznenada pogleda uvis, postade blijeda
kao snijeg, a ja vidjeh kapi kao biserje pojavljuju se na njenu čelu. Ja zavapih: «Ah,
umire! Ona umire!» i u svome žaru htjedoh je prihvatiti rukama. Tad mi se učini da
je držim na svojim rukama. Kad sam izišla iz vizije, ja sam još uvijek mislila da je
držim.
Eliud opisa i mnoge stvari povezane s vrlinama Marije dok je bila u Hramu. Dok je
govorio ja sam sve to vidjela u viziji. Vidjela sam da je njena učiteljica Noemi bila
Lazarova rođakinja. Imala je oko 50 godina. Kao i sve druge žene koje su služile u
Hramu, bila je Esenka. Vidjela sam da je Marija naučila od nje plesti. Čak i kao dijete
često je išla s Noemi kad je ova išla čistiti razno posuđe i sprave, koje su korištene i
uprljane krvlju kod žrtvovanja. Dobivale su određene dijelove životinjskog mesa, koje
su rasijecale i pripremale kao hranu za svećenike i druge koji su služili u Hramu.
Poslije sam vidjela Blaženu Djevicu kako pomaže u svim drugim zadaćama.
Vidjela sam Zahariju kad je bio njegov red za žrtvovanje u svetištu, kako posjećuje
dijete Mariju. Starac Šimun je također poznavao Mariju. I tako kako je Eliud iznosio
Gospodinu stvari o Mariji, ja sam ih gledala u viziji.
Također su razgovarali o Kristovu začeću, a Eliud ispriča i o Marijinu posjetu Elizabeti.
Eliud također spomenu i izvor koji je Marija tamo pronašla, a i to sam vidjela. Vidjela
sam Blaženu Djevicu kako ide s Elizabetom, Zaharijom i Josipom od Zaharijine kuće
do jednog drugog malog imanja koje je pripadalo Zahariji, a na njemu ne bijaše
vode. Blažena Djevica ode sama u vrt. U ruci je držala mali štap i molila se. Štapom
probode tlo, a tanki mlaz vode se pojavi i natopi okolnu zemlju. Kad su Zaharija i
Josip uklonili zemlju s lopatom, pokaza se jedan obilan dotok vode, uskoro se
formirajući u najljepši izvor. Zaharija je stanovao oko pet sati na jugozapadu od
Jeruzalema.
U povjerljivom razgovoru koji je jedino prekidan molitvom, Eliud bijaše s Isusom.
Eliud ga je štovao, ali nekako jednostavno i radosno, gledajući na Isusa kao na
izabranog čovjeka. Eliudova kćer nije stanovala u istoj kući sa svojim ocem, nego
malo podalje u jednoj kamenoj spilji.
Tamo je bilo oko dvadeset Esena koji su živjeli na planini. Žene su stanovale
odvojeno od muškaraca, u grupama po pet-šest. Svi su voljeli i štovali Eliuda kao
svoga superiora. Svaki dan su se okupljali oko njega na molitvu. Isus je jeo sam s
Eliudom, ali vrlo oskudno. Obrok im se sastojao od kruha, voća, meda i ribe.
Poljoprivredni radovi su činili većinu dnevne okupacije ovih ljudi.
Planina u čijem su podnožju boravili Eseni, bila je najviši vrh, planinskog lanca, na
kojem je Nazaret stajao. Između nje i grada pružala se dolina. Na drugoj strani
kosina je bila strma, obrasla zelenilom i vinogradima. U podnožju je bio ambis, u
kojeg su kasnije Farizeji htjeli baciti Isusa, a bijaše pun smeća, gnoja i kostiju.
Marijina je kuća stajala na brdu van grada, dio kuće se pružao u brdo kao neka
spilja. Vrh kuće je međutim bio iznad visine brda, a na drugoj strani brda bijahu
raštrkana druga boravišta.
Marija i druge žene stigoše do njene kuće u dolini Kafarnauma, a pratio ih je Lein sin
Kolaja. Njene su prijateljice u susjedstvu izišle kako bi je pozdravile. Marijino
boravište kraj Kafarnauma bijaše u vlasništvu čovjeka koji se zvao Levi, a živio je
jednoj velikoj kući nedaleko od Marije. Marijina kuća je bila unajmljena od Petrove
obitelji, a dana je za stanovanje Svetoj obitelji, jer su Petar i Andrija poznavali
općenito Svetu obitelj, također i preko
|
Login
Registracija
FAQ
Traži
