Katolički odgovori

Očekivano je da se vi modernijih shvaćanja slažete, ali ja ću ipak vjerovati onome što piše u katekizmu sv. Pija X.
Naravno izopćenik se može pokajati i tražiti ponovno primanje u Crkvu pa će u tom slučaju biti spašen.

Slažem se Adrijana, ovaj čovjek Lars je u pravu.

Lars je naš Mel Gibson.
On je Vigana nazvao "modernim Atanazijem".
I pozvao ga u svoju crkvu.

Nije bila svjesna što radi.. Najmanje 12 puta stavljala je linkove na vigilare i još dvaput više na Quo vadis ecclesia, a sad kad se otkrilo da su oni gurali jednog Vigana i podržavali njegove protu-papinske poruke, sad je u šoku i ne može doć k sebi..
A na portalu "Vjera i djela" maknuli su onaj hvalospjev "Quo vadisu", ne žele se kompromitirati..

Sv. Atanazija sam spomenuo u vezi s Majkićkinim pisanjem o ekskomunikaciji, s obzirom na to da je i on bio ekskomuniciran. No ona se i sama ispravila napisavši da izopćeni ipak može spasiti dušu ako se prije smrti pokaje. Istine radi, Sv. Atanazije se nije pokajao, pa je ipak spasio dušu. To znamo po tome što ga Crkva ubraja u svoje svete.
Što se tiče nadbiskupa Vigana, hoće li on postati novi Atanazije, ne znam. Po mom mišljenju, na dobrom je putu.

Ekskomunikacija je pokazivanje tko je glavni.
Dio je procesa suđenja.

Neke sam stvari shvatio kao čovjek, muž, otac, dijete, prijatelj, susjed, suradnik, jedan od mnogih... živeći život,
a neke misli ću podijeliti:
Ono što radiš, govoriš i misliš to jesi!
(apsolutna bezuslovna istina)
Kako vjerujem tako mi je!

A tko sam ja?
Kao otac, ja sam:
Mt 7,7-11
"Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!
Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.
Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao?
Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati?
Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!"

Kao otac ja sam zlo.
Zlo dolazi iz mog srca. U meni je zlo!

To trebam biti svjestan.
Ne što je drugi, nego to što sam ja i to kao otac...

I uz to što sam zlo, ja sam ono što vjerujem: dijete Božje kao i svatko od nas.
Iako sam suđen i proklinjan i znam da sam zlo, ja sam ono što sam odabrao da jesam.
Ja znam dobrim darovima uz radost i osmjeh darivati, iako sam zlo.

Je li biti dobar ili zao uvjet da darujem?
Koji je uvjet potreban za darivanje i davanje sebe?

Niti jedan.
Mogu odabrati darovati bezuvjetno. U slobodi u ljubavi dječjoj, i uz to što sam otac-zlo ...
Ne trebam suditi da bi darivao. Ja nisam došao da sudim - to je odabir! Mogu u slobodi odabrati darivati prihvaćanjem

Kad će mi se davati?
Kad ištem - molim kad se dajem tj. kad mogu reći da sam zlo ovome svijetu i sebi koje može davati slobodu jer sam tako odabrao bezuvjetno.
Kad prihvaćam u razumijevanju...
i zahvalnosti. I to ne samo za dobro darovano, već i za zlo - neprijateljstvo koje sam...

Nadilaženjem prolaznog (bio, budem, htio bih, volio bih, želio bih) postavljanjem apsolutnog (jesam) život postaje čarolija ljepote.
Ljepote veličanstvenosti isprepletenosti nas Božje djece viđenom kroz naše odnose
Radost je to ogromna, neiscrpna

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Jesi li siguran da Mel Gibson nije to prepisao od tebe?
https://vjera.hr/crkva/ti-si-moderni-at ... m-biskupu/

Što se tiče pitanja hoće li se on spasiti, mislim da ima još šanse ako se obrati..
Ali ako je pitanje: je li on izopćen s pravom, mislim da je.

Napad na prvosvećenika razlog je tome, u onom članku iz 5. 10. 2022. pozvao je i na oružje protiv "njih". (U naslovu je oružje bez navodnika, iako se u tekstu spominje duhovno oružje, molitva i sl.)
Međutim, svako izopćenje povlači i društvene konotacije - za M. Lutherom i drugim povijesno poznatim izopćenicima krenulo je mnoštvo ljudi. Jedni po svojoj savjesti, drugi zbog loših informacija, a treći su jednostavno bili zavedeni.. Bojim se da se to i sada događa.

Kad već spominješ Lutera (opet), misliš da će Vatikan jednog dan izdati poštansku marku s likom Vigana, kao što je izdao s likom Lutera?
U vezi društvenih konotacija, kako si se izrazila, mislim da niko ne gleda bez tjeskobe na sukobe koji očito potresaju KC. Njemačka crkva je u raskolu, crkva u zapadnoj Evropi je ionako gotova, podjele, razdori i hereze su posvuda, vjernici se osipaju svugdje osim u Africi, a većina onih koji su još formalno katolici ni ne znaju u što bi trebali vjerovati, a nije ih ni briga. S obzirom na sve to, mislim da smo odavno napustili vode u kojima se autoritet mogao ojačati ekskomunikacijom. A jedinstvo crkve pogotovo. Franjo je jedanaest godina svog pontifikata utrošio sinkronizirajući svoj magisterij s periferijama, koje su i dalje ostale periferije, a i čitava crkva se pretvorila u arhipelg periferija koje sve brže plutaju u suprotnim pravcima. A, kao što su govorili prije 60 godina, Rajna se i dalje ulijeva u Tiber.

Zato, s obzirom na naslov teme, ja bi rekao da ekskomunikacija možda ostaje važan dio kanonskog prava, ali, je li Njemce briga za kanonsko pravo? I bojim se da će se uskoro pokazati da je opreka između Vatikana i Njemačke fikcija.

Zanimljivo je kako su se na ovoj temi uskladili i navodno tradicionalan vjernik i vjernica modernih pogleda na vjeru. On koristi priliku istaknuti kako Vatikan sada ne valja, a ona koristi priliku za napad na web stranicu koja afirmira tradiciju, ne bježi od problema modernog shvaćanja vjere, ali uvijek priznaje primat i ističe važnost hijerarhije u Crkvi. Iz toga zaključujem kako će se svi okrenuti na onoga tko voli tradiciju, a uvijek ostaje vjeran nasljedniku sv. Petra. Na istom tragu jasno mi je da i bratstvo sv. Petra napadaju i lijevi i desni jer ne mogu smisliti ispravan put.
Vigano nije na putu koji treba slijediti iako je s pravom isticao neke probleme modernog Vatikana, ali je u isto vrijeme pokazao kako odricanje od prvog Rima i traženje nade u onima koji glume "treći Rim" potpuno promašeno. Od nade do apsurda je taj njegov slučaj.

"Neke probleme", Majkićka? To se ti približavaš Adrijani, a ne ja. I bi li malo elaborirala to o Viganu i "trećem Rimu"?
I usput objasnila kako to da američki svećenik James Martin npr nije izopćen. Onaj koji otvoreno promovira prihvaćanje homoseksualizma u crkvi. Trenutno održava nekakvu konferenciju u Washingtonu, u sklopu koje će misu služiti kardinal Gregory, a Franjo im je poslao pismo u kojem pozdravlja sudionike i šalje blagoslov

https://www.vaticannews.va/en/pope/news ... reach.html

U "trećem Rimu" bi dobili pendrek a ne blagoslov. Pa ti samo tamburaj o "nekim problemima" u Vatikanu.

Vigano je i poslije ruske okupacije Krima govorio o Moskvi kao trećem Rimu, a doktrina “Moskva-Treći Rim” je ideološka osnova ruskog nacionalizma. To nije razlog za ekskomunikaciju, ali je znakovito da je i on zabrazdio u divljenje prema šizmaticima, a nema potrebe ponovo isticati kako je to dubinski pogrešno jer oni podržavaju agresiju i zločine u Ukrajini.
Martin bi trebao biti ekskomuniciran i Papa griješi što šalje pozdrave takvim događajima koji promoviraju grešan život. Nemam uopće potrebu braniti takva loša djela.

1954. godine, Sovjetski Savez pod vodstvom Nikite Hruščeva je predao ovlasti nad Krimom Sovjetskoj socijalističkoj republici Ukrajini.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. Godine Krim je postao dijelom nezavisne države Ukrajine, a Moskva I Kijev su se sporazumjeli da podijele bivšu sovjetsku crnomorsku flotu. Luka Sevastopolj I dalje ostaje baza ruske crnomorske flote.

58 posto krimskog stanovništva su etnički Rusi, dok Ukrajinci čine 24 posto stanovnika. Krimski Tatari, koji su se počeli vraćati na poluotok iz egzila nakon pada Sovjetskog Saveza, čine 12 posto stanovništva.

Nedavno provedeno ispitivanje javnog mnijenja je pokazalo da da 56 posto ispitanika smatra da krim pripada Rusiji. Manji broj ispitanika je rekao da isto gleda na dvije ruske muslimanske regije : Dagestan (41 posto) I Čečenija (39 posto). Ispitivanje je proveo Sveruski Centar za proučavanje javnog mnijenja. (VTsIOM)

El kužiš, Krim je bio Ruski prije formiranja Sovjetskog Saveza.

Nikita je valjda mislio da nije bitno u kojoj se republici nalazi jer nije mogao zamisliti da će se SSSR raspasti.

Pošto su u Krimu većinski Rusi pa valjda je u redu da oni sami izaberu u kojoj će državi živjeti....eto vidiš nemre se to nikak usporediti sa krajinom i domovinskim ratom.

Krim je ukrajinski. Što ćemo sada, gledati što je bilo, možemo početi od Hrvatske preko cijelog svijeta, što je uzeto, pa opravdavati agresiju/ poticati da svi vrate što je nekad bilo njihovo. Što bi tad bilo, još stotinjak ratova?! Dosta demagogije.

Tako je. Međugorje je puno Ukrajinaca koji mole za mir a Gospa neće rat i ekskomunikaciju već mir među narodima. Pravo na mir je osnovno kanonsko pravo ali neće ljudi da slušaju Gospu pa kako će biti mira i prava na svijetu.

Pa vidiš da nije Ukrajinski to se brzo promjeni.
I Kosovo je bilo dio Srbije pa više nije, narod koji tamo živi je odlučio što želi tako i u Krimu.