Ekskomunikacija je pokazivanje tko je glavni.
Dio je procesa suđenja.
Neke sam stvari shvatio kao čovjek, muž, otac, dijete, prijatelj, susjed, suradnik, jedan od mnogih... živeći život,
a neke misli ću podijeliti:
Ono što radiš, govoriš i misliš to jesi!
(apsolutna bezuslovna istina)
Kako vjerujem tako mi je!
A tko sam ja?
Kao otac, ja sam:
Mt 7,7-11
"Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!
Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.
Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao?
Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati?
Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!"Kao otac ja sam zlo.
Zlo dolazi iz mog srca. U meni je zlo!
To trebam biti svjestan.
Ne što je drugi, nego to što sam ja i to kao otac...
I uz to što sam zlo, ja sam ono što vjerujem: dijete Božje kao i svatko od nas.
Iako sam suđen i proklinjan i znam da sam zlo, ja sam ono što sam odabrao da jesam.
Ja znam dobrim darovima uz radost i osmjeh darivati, iako sam zlo.
Je li biti dobar ili zao uvjet da darujem?
Koji je uvjet potreban za darivanje i davanje sebe?
Niti jedan.
Mogu odabrati darovati bezuvjetno. U slobodi u ljubavi dječjoj, i uz to što sam otac-zlo ...
Ne trebam suditi da bi darivao. Ja nisam došao da sudim - to je odabir! Mogu u slobodi odabrati darivati prihvaćanjem

Kad će mi se davati?
Kad ištem - molim kad se dajem tj. kad mogu reći da sam zlo ovome svijetu i sebi koje može davati slobodu jer sam tako odabrao bezuvjetno.
Kad prihvaćam u razumijevanju...
i zahvalnosti. I to ne samo za dobro darovano, već i za zlo - neprijateljstvo koje sam...
Nadilaženjem prolaznog (bio, budem, htio bih, volio bih, želio bih) postavljanjem apsolutnog (jesam) život postaje čarolija ljepote.
Ljepote veličanstvenosti isprepletenosti nas Božje djece viđenom kroz naše odnose
Radost je to ogromna, neiscrpna
