Katolički odgovori

Farizeji su židovska religiozno-politička stranka koja je djelovala od kraja II. st. pr. Kr. do kraja I. st. poslije Krista borili su se sa saducejima za prevlast u Sinedriju. Iz redova farizeja došli su veliki učitelji (rabini) Hilel i Šamaj (krajem I. st. pr. Kr.), osnivači dviju osnovnih škola u tumačenju Zakon, zatim povjesničar Josip Flavije (prva polovica I.st.poslije Krista) i kršćanski apostol Pavao. Nakon razaranja Hrama u Jeruzalemu 70. poslije Krista farizejski rabini preuzimaju punu kontrolu, osnivaju novi sinedrij i teološku školu u Jamniji, te postavljaju nove osnove židovske vjere, koji traju do danas. U tome su prestali biti "odvojeni", pa se riječ "farizej" prestala koristiti.

U prenesenom smislu, "farizej" u europskim jezicima označava licemjera.

Farizeji za vrijeme Isusovog javnog djelovanja ga nisu prihvaćali...nisu shvaćali njegov nauk...tražili su mu dlalku u jajetu da umanje njegova čuda, negovu mudrost i sve druge atribute koje je imao i pokazivao svima i kao izniman čovjek, učitzelj ali i neprepoznati Krist, Mesija, krajnjoj liniji sam Bog!

https://drive.google.com/file/d/0B9cl5W ... 6pw8-bGszQ
Iz djela bl. A.K,Emmerick o Isusovom javnom djelovanju evo npr. zanimljivi dio iz knjige:iza 30. strane

Sutradan je Isus nastavio propovijedati na gori. Ponovo je govorio o molitvi, ljubavi
prema bližnjemu, dobroti, pouzdanju u Božju dobrotu. Nukao je narod da se ne daju
zavesti od tlačitelja i klevetnika.

Danas su Farizeji bili još ljući nego jučer. Okupili su se u još većem broju, kako bi se
raspravljali s Isusom. Nazvali su ga agitatorom naroda, bundžijom. Rekoše da potiče
narod da napusti svoje poslove, kako bi ga mogli slijediti posvuda po državi. Oni
imaju svoj Šabat, svoje blagdane, svoja vlastita učenja, pa im ne trebaju neke
novotarije. Tisućiti su put ponovili iste stare prijekore protiv Isusa i učenika, a završili
su prijetnjom s Herodom. Rekoše, žaliti će se Herodu na Isusovo učenje i djelovanje,
Herod ga već motri, pa će brzo svršiti s njim. Na to im Isus žestoko odgovori. Reče,
bez obzira na Heroda, on će propovijedati i liječiti sve dok ne ispuni svoju misiju.

Farizeji su bili toliko smioni i ljuti, da su i narod pogurali prema naprijed. Strka je bila
velika, tako da su jedni druge gurali i gazili po nogama, ali se Farizeji napokon
povukoše s velikim bijesom.

Ipak, Isus je nastavio propovijedati na dirljiv i impresivan način. Pošto je bio velik
broj onih koji su se vraćali iz Jeruzalema, a i drugih, narodu je nestalo zaliha hrane,
Isus naredi starijim učenicima da razdijele hranu narodu, kruh, med i ribu, te brojne
košare koje su tamo donijete iz gostinjca.

----- iza str.129
U međuvremenu je Isus s oko desetoricom učenika, a među njima bijaše i Saturnin,
otišao do Levitskog grada Tanaha, gdje su ga dočekali glavari sinagoge. Ovdje
Farizeji ne bijahu otvoreni Isusovi neprijatelji, premda bijahu lukavi i vrebahu priliku
da ga zgrabe u govoru. Vidjela sam to po njihovu posebno elokventnom govoru.
Rekoše, mora da je nesumnjivo došao posjetiti njihove bolesnike, te ga upitaše neće
li ponovo pružiti svoje ozdraviteljske usluge onom čovjeku u Kafarnaumu, koji je sada
u još gorem patničkom stanju, nego li je prije bio. Oni su svuda govorili da Isus
odbija vidjeti tog čovjeka, koji se tamo u Kafarnaumu, pokazuje kao njegov najgorči
neprijatelj. Njegove sadašnje bolesti, a posebno jedna, mora da pokazuju njegovu
kaznu, radi njegova ponašanja prema Isusu. Neprestano štuca i povraća, a gornji dio
tijela mu se neprestano grči, te na očigled kopni.

Čovjek ustade, te u
suzama zahvaljivaše Isusu, kao i njegova žena i djeca. Isus im uputi nekoliko blagih i
ohrabrujućih riječi, ali nije učinio ni najmanju aluziju na čovjekovo prethodno
vladanje, koje bijaše protiv Isusa.

Kad su navečer u sinagogi, Farizeji ugledali toga ozdravljena čovjeka, zadobiše jaku
želju da proturječe Isusu u njegovu govoru. Isus je poučavao o ispunjenu
Proroštava, o Ivanu Krstitelju kao o Mesijinom preteči, te o samom Mesiji. Isusove
riječi bijahu tako dubokoumne i značajne, da mora da su njegovi slušatelji zaključili,
da njima cilja na sebe.

str.132
Kad se na Šabat Isus ponovo pojavio u sinagogi, nije otišao do katedre, nego je
ostao s učenicima na mjestu na kojem bi obično stajali putujući učitelji. Ali, nakon
ponuđene dobrodošlice i nakon što su molitve izrečene, rabini ga nagovaraše da
zauzme svoje mjesto pred otvorenim svitcima, te da iz njih čita. Šabatska su čitanja
razmatrala Levite, mrmljanja naroda, strepnje upućene Bogu, i kazne koje će
pogoditi Mirjam. (Brojevi 8 – 12 ) Čitanja su bila i iz proroka Zakarije, neka poglavlja
koja opisuju Mesiju i poziv poganima. (Zakarija II, 4, 8 )

Isus je oštro propovijedao. Reče da će u Mesijanskom kraljevstvu, pogani zauzeti
mjesta tvrdoglavih Židova. O Mesiji reče, da ga Židovi neće prepoznati kao takva, jer
će on biti totalno drugačiji nego što oni očekuju. Među Farizejima bijahu trojica
bezobraznijih od ostalih. Oni bijahu na sastanku u Kafarnaumu. Izlječenje onog
Farizeja u Tanahu posve ih je rasrdilo, pa rekoše da je Isus jedino postigao, da
Farizeji toga mjesta povlađuju njegovim djelima. Preporučiše mu da ušuti, te da ne
uznemiruje Šabat svojim liječenjima. Rekoše, bilo bi dobro za nj, da se vrati otkuda
je došao, te da prestane uzbuđivati narod.

Isus im odgovori, da će on ispuniti dužnosti svoje misije, putovati će i poučavati sve
dok ne dođe njegov čas. Farizeji Naima nisu za Isusa priredili gozbu. Bili su puni
prijezira za nj, jer im je smetala njegova nauka i milosrđe, koja je za njim vukla svu
sirotinju, jadnike i prostodušne, a njihova surovost to jednostavno nije mogla
prihvatiti.

A tad dođoše Farizeji ljuti zbog Isusova ozdravljanja ovih invalida, jer su Farizeji širili
vijesti da Isus to ne može izvesti. Sad podigoše veliku viku i strku, kako oni nazvaše,
zbog Isusova profaniranja Šabata. Ali Isus nastavi liječiti, sve dok nije ozdravio
sedmoricu.

Isus je oštro odgovorio ozlojeđenim Farizejima, pitajući ih, zar je na Šabat
zabranjeno činiti dobro. Zar se oni sami na Šabat ne hrane, ne brinu za se, pa zar
ozdravljanje ovih jadnika, nije u sebi posveta samog Šabata? Zar oni neće na Šabat
utješiti jadnika? Zar na Šabat ne zadržavaju za sebe, dobit koju su nepravedno
stekli? Pa zar će na Šabat ostaviti u jadima ucviljene udovice, siročad, sirotinju, koje
oni tako ugnjetavaju i muče tijekom cijelog tjedna? Isus ih glasno prekori radi
njihove dvoličnosti i njihova ugnjetavanja sirotinje. Otvoreno im kaza, da pod izlikom
potreba za sinagogu, koja ionako već ima svega previše, iznuđuju dobra sirotinje, pa
opet u toj istoj sinagogi, kao teški teret tovare na sirotinju Zakon. Ali, nezadovoljni
time, sad ih na Šabat žele potpuno odsjeći od milosti Božje, sprječavajući im
ozdravljenje na Šabat, dok oni sami na Šabat feštaju i piju, ono što su bezdušno uzeli
od takvih.

Ovima riječima Isus utiša Farizeje, te se svi povukoše u sinagogu. Farizeji postaviše
pred Isusa otvoren svitak Zakona, te ga pozvaše da poučava. Ovo su učinili u nadi da
će ga sada uhvatiti u krivoj riječi, te ga optužiti pred narodom. Kad je sad Isus
aludirao na Mesijansku eru, te reče da će broj pogana nadmašiti broj izabranog
naroda, oni ga prezrivo upitaše, zar nije sam išao na Cipar, pa zašto nije doveo
pogane sa sobom.

Isus je također govorio o desetini, o terećenju drugih, a da sami prstom ne maknu,
te o ugnjetavanju siročadi i udovica, koji su od Pedesetnice do Blagdana sjenica,
donosili desetinu u Hram. Ali, u mjestima udaljenima od Jeruzalema, kao što je ovo,
Leviti sami skupljaju te desetine. A ovdje je upuzalo i iskorištavanje, jer su Farizeji
iznudili desetinu od naroda, te je iskoristili za svoje osobne potrebe. Protiv ovakve je
desetine Isus propovijedao. Farizeji bijahu vrlo ogorčeni, te napustiše sinagogu,
dajući oduška svojoj potištenosti.

https://drive.google.com/file/d/0B9cl5W ... De7YzFIeBQ

Farizeji koji su bili tamo pitaše se, što bi to Isus morao poduzeti da oprašta grijehe,
pa ga pozvaše da to razjasni. Ali Isus ih utiša svojim odgovorom, da mu je puno
lakše oprostiti grijehe, nego li liječiti, jer je za njega iskreno pokajanje, već oproštaj
grijeha, pa ih uopće neće ni pitati za grijehe. Ali, bolesnici koji su izliječeni u tijelu,
često ostaju bolesni u duši, pa čine svojim tijelima, da opet padnu u grijeh. Tad ga
Farizeji upitaše, da li onda muž ovih preljubnica, čiji su grijesi oprošteni, može opet
uzeti natrag ove žene. Isus im odgovori kako nema vremena za objašnjavati im to,
ali poslije će ih poučiti i o tome. Također su ga ispitivali o njegovu liječenju bolesnika
Subotom. Isus se branio pitanjem: 'Ako tkogod od vas ima marvu koja je pala u neki
zdenac u Subotu, zar je neće izvući van?'

Kad Isus napusti grad, Farizeji i vlasti održaše sastanak, na kojem je bio prisutan i
stotnik Zorobabel. Raspravljali su o svemu što su vidjeli, o tome što da učine, kako
da se postave prema Isusu. Rekoše: 'Koji metež, koja rovarenja ovaj Čovjek čini!
Nema više mira u zemlji! Ljudi više ne izvršavaju svoje dnevne poslove, pa slijede
njegove prijeteće govore. On neprestano govori o svom Ocu, pa zar on nije iz
Nazareta? Zar on nije Sin siromašnog drvodjelje? Otkuda njemu tako velika
uvjerljivost i smjelost? Na čemu temelji svoje naslove? Liječi na Šabat, i tako remeti
mir! Oprašta grijehe! Zar je On moćniji od Svevišnjega? Ima li kakvo tajno umijeće?
Kako je tako dobro upoznat s Pismima, tako sposoban u njihovim tumačenjima? Je li
poučavan u nazaretskoj školi? Možda je povezan na neki način sa strancima, s nekom
stranom nacijom! Uvijek govori o približavanju utemeljenja nekog kraljevstva, o
skorom dolasku Mesije, i o razorenju Jeruzalema! Josip, njegov otac, bijaše službeno
otac, a možda on nije Josipov sin, možda je on dijete nekoga drugoga, nekog
moćnijeg čovjeka, koji želi utemeljiti prijestolje u ovoj zemlji, i tako postati
gospodarom Judeje.'
'Mora da ima nekog moćnog zaštitnika, neke tajne izvore na koje može računati,
inače ne bi bio tako hrabar, tako drzak. Inače nikad ne bi tako djelovao bez
legitimnog autoriteta i utemeljenih normi, kao da ima potpuno pravo tako činiti. Nije
ga dugo bilo, gdje li je bio? Gdje li je i s kim je sada? Otkuda mu toliko znanje i
vještina činjenja čudesa? Što da radimo s njime?'

Bilo je puno zakonoznanaca i Farizeja u školi Malog Seforisa i Velikog Seforisa, kao i
još nekih ljudi tamo okupljenih, kako bi raspravljali s Isusom o odlomku koji govori o
razvodu, kojeg je Isus proglasio nezakonitim, i radi ponovnog umetanja amandmana
u Zakon. Isus je prekorio zakonoznanca u sinagogi. Ti Isusovi ukori nisu se baš
svidjeli ljudima u Velikom Seforisu, jer dodatak koji je stavljen u Zakon u svezi
razvoda, bijaše po učenju Farizeja. U ovom je gradu odlomak o razvodu polučio
najznačajnije izgovore, jer se razvod naveliko primjenjivao, a čak je postojao i
nekakav azil za primanje otpuštenih žena. Pismoznanac je bio kriv za interpolaciju i
prepisivanje svitka Zakona i tu i tamo umetanje malih pogrešnih interpretacija.

Dugo su raspravljali s Isusom, tvrdeći da ne mogu shvatiti kako on može mijenjati taj
odlomak. Isus ih utiša argumentima, premda ih nije doveo do spoznaje njihove
greške. Ukazao im je zabranu protiv interpolacije, i očite dozvole za brisanje takvoga
odlomka. Ukazao im je na greške u njihovu tumačenju, i oštro ih prekorio za te
greške, kojima su razvezivali ženidbene veze u ovom gradu. Nabrojao je neke
slučajeve u kojima je sasvim nezakonito muž otpustio ženu, ali još reče, da ako jedna
strana ne može živjeti u miru i redu, trebali bi se sporazumno razdvojiti. Međutim,
jača stana ne bi smjela otpustiti bez razloga slabiju stranu, bez volje slabije strane.

Isusove riječi nisu imale velikoga efekta na njegove protivnike. Bili su oholi i srditi, ali
nisu mogli opovrći njegove argumente.

https://drive.google.com/file/d/0B9cl5W ... De7YzFIeBQ


FARIZEJI SU SKOVALI PODLI PLAN DA ISUSA BACE SA VISOKE LITICE!!

Farizeji misle da je Isus Krist čarobnjka, da je u vlasti đavla, vraga!?

U međuvremenu su se Farizeji konzultirali. Njihova ljutnja na Isusa je rasla, jer bijaše
poticana od jednog do drugog, pa dođoše do zaključka, da ako večeras bude onako
smiono govorio, da će mu pokazati kako ovdje nema takvih prava, a izvršiti će i ono
što je već dugo priželjkivano u Jeruzalemu. Još uvijek su se nadali da će se pokoriti
njihovim željama, i da će zbog respekta prema njima učini neko čudo.

Kad se Isus vratio u sinagogu na zatvaranju Šabata, nađe kako pred sinagogom leže
neki bolesnici, koji su tamo donijeti po naredbi Farizeja. Ali on samo prođe između
njih, nikoga ne izliječivši. Isus nastavi svoju propovijed u sinagogi, govoreći dosta
dugo o svojoj vlastitoj misiji, o zadnjoj šansi za milosti, o izopačenosti Farizeja, o
kazni koja ih čeka ako se ne obrate, rekavši im da je došao među njih kako bi im
pomogao, izliječio i poučio.

Oni su postajali sve ljući i nezadovoljniji, posebno kad je Isus rekao: 'A vi ćete mi reći
- liječniče izliječi samog sebe! U Kafarnaumu i drugdje si izvodio čudesa, učini isto

tako ovdje, u svome gradu! - Ali ja vam kažem da nijedan prorok nije prihvaćen u
svome kraju.'

Tad usporedi sadašnjost s vremenom gladi, a razne gradove s bijednim udovicama.
Još reče: 'U vrijeme proroka Ilije bila je velika glad po cijeloj zemlji, a bilo je i mnogo
udovica tih dana, ali Ilija ne ode nijednoj, do li jednoj udovici u Sarepti. Tako isto je
bilo mnogo gubavaca u vrijeme Elizeja, ali on ne očisti nikoga, doli Naamana Sirijca.'
Tako Isus usporedi njihov grad s gubavcem koji ne bijaše izliječen. Na to oni
pobjesnješe, 'da su oni uspoređeni s gubavcima', pa poskakaše sa svojih sjedala i
obrušiše se na Isusa, kao da će ga zgrabiti. Ali Isus reče: 'Pogledajte svoje vlastite
zakone i nemojte prekršiti Šabat!' Oni mu dozvoliše da nastavi s poukom, premda su
nastavili mrmljati među sobom, istovremeno upućujući Isusu uvredljive riječi. Ubrzo
su napustili svoja mjesta i krenuli k izlaznim vratima.

Isus je međutim nastavljao poučavati i objašnjavati svoje zadnje riječi, nakon čega je
i on sam napustio sinagogu. Vani ispred vrata, nađe se okružen s oko dvadesetak
ljutih Farizeja, koji ga ščepaše, govoreći. 'Dođi gore s nama na liticu, odakle ćeš moći
bolje propovijedati svoju nauku! Tamo ćemo ti odgovoriti na onaj način, na koji tvoje
poučavanje i treba odgovor!' Isus im reče neka maknu ruke, da će ići s njima. Oni ga
okružiše kao straža, a narod ih je slijedio.

Taj tren je Šabat završio, pa se uzvici i uvrede začuše sa svih strana. Bjesnjeli su i
divljali, svatko nastojeći preteći susjeda u dobacivanju uvreda i pogrda Isusu. 'Mi
ćemo ti odgovoriti!', vrištali su. 'Otići ćeš sad udovici u Sareptu! Sad ćeš izliječiti
Naamana Sirijca! Zar nisi Ilija? Zar nećeš ići ravno na nebo? Pa, mi ćemo ti pokazati
pravo startno mjesto za taj put. Zašto nisi poveo sa sobom svoje učenike? Ah, pa ti
se ne bojiš. Zar to nije bilo ovdje, u ovom gradu, da si ti, kao i tvoji bijedni roditelji,
zarađivao svoj svakodnevni kruh? A sad, na čemu ćeš živjeti, ti ćeš nas vrijeđati! Ali,
mi ćemo te poslušati! Moći ćeš govoriti na svježem zraku, pred cijelim narodom, a mi
ćemo ti odgovarati!'

Tako vičući i bjesneći odvedoše Isusa na goru. On je u međuvremenu nastavio tiho
poučavati, kao i obično, odgovarajući na njihove isprazne riječi citatima iz Svetog
pisma i značajnim riječima, koji su ih nekad postiđivali, a nekad razjarivali.


Ništa nije bilo smješnije za vidjeti od zbunjenosti i strke Farizeja, kada iznenada
shvatiše da Isusa nema, da nije među njima. Povikaše: 'Stoj! Gdje je? Stoj!' Svjetina
dođe strčavši natrag, a još se drugi Farizeji naguravaše straga, pa uski puteljak
postade prizor zbrke i galame. Vodili su jedan drugoga, vikali su i međusobno se
svađali, trčali do svih gudura i spilja, gurajući unutra svoje baklje, ne bi li pronašli
Isusa. Dobro su se namučili u svojoj jalovoj potrazi, pa su jedan drugoga optuživali
što je Isus nestao. Otkad je Isus otišao, još se dugo nije povratio mir, pa postaviše
straže po i okolo cijele planine. Vraćajući se u grad, Farizeji rekoše: 'Sad smo vidjeli
što je on - čarobnjak. Đavao mu je pomogao da pobjegne. Uskoro će se opet pojaviti
u nekom drugom mjestu, a svi će oko njega biti zbunjeni.'

Farizeji Isusu pripremaju zamke, začkoljice, da ga uhvate u "krivom nauku" - da liječi na Šabat isl. :

Isus tad otvori Pisma kao slučajno, na Izaiju i pročita odlomak: 'Pogledaj, Djevica će
začeti', što se odnosilo na Njega i Njegov dolazak kao Mesije. (opaska: Gle, Djevica
će začeti i roditi sina, ime mu Emanuel. On će jesti maslac i med. Izaija VII, 14, 15)

Isus je isto objašnjenje dao prije u Nazaretu, prije svog krštenja, na što su ga
njegovi slušatelji ismijali, govoreći: 'Nikad ga nismo vidjeli da jede toliko maslaca i
meda kad je bio sa svojim ocem, bijednim drvodjeljom.'

Farizeji i mnogi drugi iz Kafarnauma ne bijahu baš zadovoljni što Isus tako govori o
njima, da tako žestoko govori o njihovoj nezahvalnosti. Očekivali su ljubazniji pristup,
laskave riječi, kao rezultat njihova dobra prijema prema Njemu i njegovim učenicima.
Pouke su trajale poprilično dugo, i kad je Isus izlazio iz sinagoge, čula sam dvojicu
Farizeja kako šapću: 'Doveli su neke bolesnike. Da vidimo, da li će se usuditi izliječiti
ih na Šabat.'


Tad ga Farizeji upitaše, da li onda muž ovih preljubnica, čiji su grijesi oprošteni, može opet
uzeti natrag ove žene. Isus im odgovori kako nema vremena za objašnjavati im to,
ali poslije će ih poučiti i o tome. Također su ga ispitivali o njegovu liječenju bolesnika
Subotom. Isus se branio pitanjem: 'Ako tkogod od vas ima marvu koja je pala u neki
zdenac u Subotu, zar je neće izvući van?'
-----
FARIZEJI SU BILI IZUZETNO LJUTI, OGORČENI , PUNI BIJESA I MRŽNJE NA ISUSA I NJEGOVA ZAPANJUJUĆA ČUDESA, NJEGOVA IZLJEČENJA, DRUŽENJA SA GREŠNICIMA, BOLESNIMA, OSJEDNUTIMA ITD
ISUS NA NEKI NAČIN DAJE DO ZNANJA DA ĆE POKAJANI I SKRUŠENI GRIJEŠNICI PRIJE U NEBESKO KRALJEVSTVO NEGOLI NADUTI, OHOLI FARIZEJI TVRDA SRCA...

Reče: 'Hromi će hodati, slijepi gledati, gluhi čuti. Zar to nije sve upravo baš sada? Što
znače ova okupljanja pogana, kako bi čuli propovijedi? Što to opsjednuti izvikuju?
Zašto se demoni izgone? Zašto izliječeni slave Boga? Zar Me zli ljudi ne progone? Zar
nisu špijuni svuda oko Mene? Ali, oni će izbaciti i ubiti Sina Gospodara vinograda, a
kako će onda biti s njima? Ako ne primite spasenje, biti ćete izgubljeni. Ne možete
spriječiti da se ono dijeli sirotinji, bolesnima, grješnicima, carinicima, pokornicima,
čak i poganima, svi koji će postati Bogu miliji od vas.'
Tako je Isus govorio. Još nadoda: 'Taj Ivan kojega su zatvorili, znate da je prorok!
Idite njemu u zatvor i pitajte ga, za koga je pripremao put i o kome je donio
svjedočanstvo?' Dok je Isus govorio, bijes se Farizeja povećavao, međusobno se
došaptavahu i mrmljaše.

Tijekom Isusove pouke, četiri ugledna čovjeka iz Kafarnauma, bolesna od nečiste
bolesti, bijahu donijeta do sinagoge od osmorice ljudi, koji su bili manje bolesni od
njih, a postavili su ih u takav položaj u dvorištu, da ih je Isus mogao vidjeti, a oni su
mogli čuti njegove propovijedi. Zbog vrste njihove bolesti, bijaše im dozvoljeno ući
samo na određena vrata, a pošto je gužva bila velika, osmorica polu-invalida ih
podigoše u posteljama preko zida, i silom si prokrčiše put kroz narod, koji odmah
ustuknu radi straha od zaraze.

Kad su Farizeji vidjeli novopridošlice, postadoše gnjevni i počeše bjesnjeti na njih kao
na javne grješnike, jer pate od tako nečiste bolesti. Galamili su protiv njih, pitajući
kakav je to nered, da se takvi ljudi propuštaju u njihovu blizinu? Kad su njihove
primjedbe došle do svijesti naroda i kad postadoše ruglo naroda, siroti ljudi se
ražalostiše i preplašiše, da ne bi Isus, kad sazna o kojoj se vrsti grijeha radi, odbio
izliječiti ih. Bijahu puni kajanja, a dugo su čeznuli za Isusovom pomoći.

FARIZEJI PRIGOVARAJU ISUSU ZAŠTO LIJEČI NA ŠABAT...I ZAŠTO TVRDI DA JE ON VLASTAN OTPUŠTATI DRUGIM LJUDIMA GRIJEHE!

Ali, kad Isus ču mrmljanje Farizeja, odmah se okrenu tamo gdje su bolesnici ležali u
strahu i tjeskobi, obraćajući se narodu u predvorju, bacivši bolesnicima pogled pun
sućuti i ljubavi, pa im poviče: 'Vaši su vam grijesi oprošteni!'
Na ove riječi siroti ljudi počeše plakati, dok su Farizeji, skroz ogorčeni, mrmljali: 'Kako
se usuđuje tako govoriti? Kako On može opraštati grijehe!'
Isus odgovori: 'Pođite tamo sa mnom i vidjeti ćete što ću učiniti! Zašto ste uvrijeđeni
što činim volju Svoga Oca? Ako se vi ne želite spasiti, ne bi trebali mrmljati protiv
pokajnika! Ljuti ste zato što liječim na Šabat? Zar ruka Svemogućega ne počiva i na
Šabatu, čineći dobro i kažnjavajući zlo? Zar On ne hrani gladne, ne liječi bolesne i ne
dijeli svoje blagoslove i na Šabat? Zar On ne može poslati bolest i na Šabat? Zar On
ne dopušta da i umrete na Šabat? Ne budite ljuti što Sin čini volju i djela Svoga Oca
na Šabat!'

Kad Isus dođe do bolesnika, naredi Farizejima da stanu u red na određenoj
udaljenosti, te reče: 'Ostanite ovdje, jer su vama ovi ljudi nečisti, ali Meni nisu,
premda su im grijesi oprošteni! A sad mi recite! Što je teže reći grješniku pokajniku,
'Grijesi su ti oprošteni' ili reći bolesniku 'Ustani, uzmi svoju postelju i idi?' '

Farizeji na to nisu rekli ni riječi. Tad Isus dođe do bolesnika, položi ruke na svakoga
od njih, izreče nekoliko riječi molitve nad njima, pomože im podići se, pa im
zapovijedi da daju hvalu Bogu, da ne griješe više i da odnesu svoje postelje. Sva
četvorica ustadoše. Osmorica koja su ih nosila i koji su i sami bili bolesni, sad
postadoše skroz uzbuđeni, pa pomagaše jedan drugome da zbace pokrivače u koje
su bili umotani. Čini se da su oni bili samo malo umorniji i stidljiviji. Postavivši motke
na svojim posteljama, podigoše ih na ramena, pa sva dvanaestorica prođoše kroz
uzbuđeni narod, veselo pjevajući pjesmu hvale: 'Slava Gospodinu Bogu Izraelskom!
Učinio nam je velike stvari. Smilovao se svom narodu i izliječio nas po Svome
Proroku!'

Ali, Farizeji su bili puni gnjeva i duboko tvrdokorni, pa požuriše van bez da su
pozdravili Spasitelja. Sve od Isusa ih je ljutilo: njegova djela i njegov način kako ih je
izvodio, to što nije tražio njihovo mišljenje, to što nije bio istog svjetonazora, to što
se nije ustručavao napadati ih, to što ih nije cijenio, njih pravedne, mudre i svete, i
to što se povezao s ljudima koje su oni prezirali. Imali su tisuće primjedaba na Nj.
Naime, to što se nije striktno držao činjenica i običaja, povezao se s poganima,
grješnicima, Samarijcima, da je dao preveliku slobodu svojim učenicima, da nije
držao do ugleda Farizeja, jednom riječju, sve ih je kod Isusa smetalo. Pa ipak još
uvijek nisu mogli iznijeti ni jednu valjanu optužbu protiv Njega. Nisu mogli poreći
Njegovu mudrost i Njegova zapanjujuća čudesa, posebno su bježali kad bi im se
povećao bijes i ljutnja.

Po vama...kako se moglo dogoditi da farizeji koji su bili teološki najučenija vjerska sljedba u Isusovo doba, najučeniji teolozi koji su izvrsno poznavali pisma i proroke, a koja su navještala dolazak Mesije... kako su toliko promašili sa Isusom Kristom, Mesijom?

Zašto ga po vama nisu prepoznali?
Kako se to moglo dogoditi?
Od čitavog sinedrija, židovskog velikog vijeća povjerovao je samo Nikodem

na Radio MARIJI sam baš danas slušao da je izašla od verbuma nova dobra knjiga od onog poljaka svećenika...ne mogu točno prezime napisati, dosta je teško...knjiga je NIKODEMOVA PISMA...uglavnom je o životu Isusa Krista
On je napisao dobre knjige o sv.ANTI, sv, JOSIPU i svetoj obitelji, o sve FRANJI

Nije znanje krepost koja dovodi do spasenja pa se Farizeji nisu drugačije ponašali od židovskih vjernika tog doba. Katolički nauk i vjera nisu nikada bili čisto intelektualna religija koja bi više odgovarala učenima. Jedino su katolička vjera i Crkva prilagođene svim ljudima, jer nose balans vanjske pobožnosti i unutarnje duhovnosti. Oni koji žele spoznati Božju volju, vanjštinu moraju spojiti s nutrinom. A to znači pasti na koljena, moliti ustima, ponašati se kao vjernik, itd., a ne samo pričati o vjeri i htjeti pričati o ispraznim teološkim stvarima koje ne donose ploda već su prilagođavanje vjere svojim prohtjevima odnosno izvrdavanje crkvenih i Božjih zapovjedi …npr. poticanje rasprave o molitvi i nuždi, relativizacija zabrane kontracepcije, grešnog bračnog stanja itd. Nije teško shvatiti kako znanje i inteligencija ne dovode do vjere ako se krivo koriste. Tako je sa svim Božjim darovima.

Emmerich možda više naglašava njihovu mržnju, ljutnju i zavist prema Isusu (emocije), a manje prave razloge odbacivanja. Oni nisu mogli prihvatiti da je Isus Sin Božji i imali su sasvim drugačije shvaćanje pojma i uloge "mesije", ali i drugačiji pristup Zakonu.
U Katekizmu piše dosta o tome (od broja 574 pa nadalje) tako da se može usporediti s privatnom objavom:


574 Sve od početka javnog djelovanja Isusova, neki farizeji i pristaše Herodovi, sa svećenicima i književnicima, sporazumjeli su se da ga pogube. Zbog nekih svojih djela (zbog izgona zlih duhova; praštanja grijeha; ozdravljivanja na dan subotnji; samostalnog tumačenja zapovijedi o čistoći u Zakonu; druženja sa carinicima i javnim grešnicima), Isus se nekima, zlonamjernima, učinio sumnjivim s opsjednuća. Optuživan je za huljenje Boga i za lažno
prorokovanje, za religijske zločine koje je Zakon kažnjavao smrtnom kaznom kamenovanjem.

575 Mnogi čini i riječi Isusove bili su dakle »znak osporavan« za jeruzalemske vjerske vlasti, koje Evanđelje po Ivanu često nazivlje »Židovima«, još više nego za obične članove naroda Božjega. Dakako, Isusovi odnosi s farizejima nisu bili samo polemični. Ima farizeja koji ga izvješćuju o opasnosti kojoj je izvrgnut. Isus neke od njih hvali, kao književnika iz Mk 12, 34, i više puta s farizejima blaguje. Isus potvrđuje nauke uz koje pristaje ta vjerska elita naroda Božjega: uskrsnuće mrtvih, oblike pobožnosti (milostinja, post i molitva) i običaj obraćanja Bogu kao Ocu, središnje značenje zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

576 U očima mnogih u Izraelu čini se da Isus djeluje protiv bitnih ustanova Izabranog naroda:
— protiv podložnosti Zakonu u cjelini njegovih pisanih zapovijedi i, za farizeje, u tumačenju usmene predaje;
— protiv središnjeg značaja jeruzalemskoga Hrama kao svetog mjesta gdje Bog na osobit način prebiva;
— protiv vjere u jedinog Boga čiju slavu ne može dijeliti nijedan čovjek.


I dalje sve do broja 594 opisuje se odnos Isusa prema Zakonu, prema Hramu (bogoslužju) i prema vjeri u jednog Boga - što su mu točno zamjerali farizeji..

Nakon Duhova, treba reći, mnogi su farizeji povjerovali u njega:

PODIJELJENOST ŽIDOVSKIH VLASTI PREMA ISUSU

595 Među jeruzalemskim vjerskim vlastima, ne samo da se našao farizej Nikodem ili odličnik Josip iz Arimateje da potajno budu Isusovim učenicima, nego su nastala i dugotrajna neslaganja o njemu tako da uoči same muke sv. Ivan može reći da su »mnogi i od glavara vjerovali u njega«, premda na nesavršen način (Iv 12, 42). To nije ništa čudno ako se uzme u obzir da je sutradan po Pedesetnici »mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru« (Dj 6, 7) i da su neki iz farizejske sljedbe prigrlili vjeru (Dj 15, 5), tako da sveti Jakov može reći svetom Pavlu: »Vidiš brate: deseci su tisuća Židova povjerovali, i svi su revnitelji Zakona« (Dj 21, 20).

Ta je podijeljenost i odbacivanje Mesije od strane farizeja bila najavljena u Starom zavjetu - kako je to odlično objasnio Pavao u Poslanici Rimljanima (poglavlja 9, 10 i 11).

https://klik.hr/novo/arheolozi-dosli-do ... e_vignette

Arheolozi su možda napokon pronašli fizičke dokaze o postojanju dugo izgubljenog hrama u kojem je Isus, prema Novom zavjetu, propovijedao i liječio bolesne. Više od stoljeća nakon otkrića sinagoge iz 380. godine u Korazim Nacionalnom parku na sjeveru Izraela, tim istraživača sada tvrdi da su otkrili ostatke još starije sinagoge ispod ove strukture, koja bi mogla datirati iz prvog stoljeća, vremena Isusova djelovanja.

Voditelj istraživanja, Achia Cohen-Tavor iz Dagesh Tourist Archaeology, opisuje ovo otkriće kao jedno od najvažnijih u svojoj karijeri. "Ovo je revolucionarno otkriće. Iskopavao sam diljem svijeta, ali za mene je ovo definitivno jedno od najvažnijih iskopavanja koja sam ikada vodio", izjavio je Cohen-Tavor.

Prema Evanđelju po Mateju, ovaj lokalitet je grad Korozin, gdje je Isus često propovijedao. No, grad je također poznat po tome što ga je Isus prokleo jer su ga lokalni stanovnici odbili prihvatiti. "Jao tebi, Korozine! Jao tebi, Betsaido! Jer da su u Tiru i Sidonu bila čudesa koja su u vama bila, davno bi se u kostrijeti i pepelu pokajali," navodi se u Svetom pismu.

Markovo evanđelje opisuje događaj vezan za Isusovo naučavanje u sinagogi u Kafarnaumu (usp. Mk 1,21-28). Evanđelist piše kako je narod bio zanesen njegovim naukom jer je naučavao »kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci« (Mk 1,22). Već po načinu poučavanja Isus se razlikovao od pismoznanaca i ondašnjih učitelja. U njegovu nauku prepoznavao se autoritet koji nijedan učitelj ne posjeduje, niti može posjedovati. To je privlačilo slušatelje i izazivalo njihovo divljenje. Mnogima je bilo dovoljno da po tome u njemu prepoznaju onoga kojega su proroci najavili.

Ipak, farizeji i pismoznanci nisu bili spremni prepoznati i prihvatiti Mesiju, pa su Isusa osuđivali zbog načina njegovog naučavanja, te mu upućivali brojne kritike. Još više im je smetalo što se narod njime oduševljava i prihvaća ga i sve je više onih koji ga nasljeduju.
Ono što su njegovi neprijatelji mislili u Kafarnaumu je izrekao zloduh u jednom opsjednutom čovjeku.
Međutim, Isus, naočigled naroda ušutka zloduha i zapovjedi mu da napusti čovjeka, što se i dogodilo. Ovaj događaj ostavi još snažniji dojam na prisutne nego dotadašnje naučavanje. Piše evanđelje kako se po svoj Galileji pročulo o Isusu nakon ovog događaja. Ta vijest okupila je još onih koji su ga prihvaćali i slijedili, ali i onih koji su bili protiv njega, te priželjkivali riješiti ga se.