Katolički odgovori

O Kovčegu saveza / Škrinji zavjetnoj postoje razne teorije i teze...ne zna se da li je uništen, sačuvan negdje sakriven ili nešto treće?
Šta ste čitali o njemu, šta pretpostavljate u vezi njegove sudbine, šta je s njim?
evo nešto osnovno o KS iz wikipedie:


Kovčeg Saveza (hebr.: אָרוֹן הָבְרִית‎ ārōn hāb’rīt) opisan je u Bibliji kao sveti kovčeg, u kojem su se nalazile kamene ploče koje su sadržavale Deset zapovijedi, Aronov štap i zdjelu mane. Prema biblijskom izvještaju, Kovčeg je načinjen na Božju zapovijed, u suglasju s Mojsijevim proročkim viđenjem na brdu Sinaju (Izl 25,9-10). Bog je razgovarao s Mojsijem „između dva kerubina“ koji su bili na pokrovu ili Pomirilištu Kovčega (Izl 25,22). Kovčeg i njegovo Svetište bili su “ljepota Izraela” (Tuž 2,1). Neki Midraši govore da su bila dva kovčega – privremeni koji je načinio Mojsije, i kasniji koji je načinio Besalel.

Biblijsko izvješće pripovijeda da su tijekom putovanja Izraelaca, Kovčeg nosili svećenici 2.000 lakata (Br 35,5; i Jš 4,5) ispred mnoštva naroda i njegove vojske (Br 4,5-6; 10,33-36; Ps 68,1; 132,8). Kad su Kovčeg donijeli svećenici u korito Jordana, rijeka se razdvojila, otvarajući prijelaz cijelom narodu (Jš. 3:15-16; 4:7-18).
Kovčeg je nošen u sedmodnevnoj procesiji oko zidina Jerihona, sedam svećenika su trubili u ovnove rogove. Grad je zauzet na zvuk trube (Jš 6:4-20). Dok je bio nošen, Kovčeg je uvijek bio umotan u veo od kože, i pokriven plavim prekrivačem. Bio je pažljivo sakriven čak i od pogleda levita koji su ga nosili.


Prema Bibliji Kovčeg Saveza je sadržavao dvije kamene ploče kao dokaz saveza Boga s izabranim narodom (Deset zapovijedi), zlatnu posudu s manom iz vremena boravka Izraelaca u pustinji i Aronov štap (Izl 16:32-34; Heb 9:4). Ovi predmeti su kasnije uklonjeni prije gradnje Salomonovog hrama kako govori hebrejska Biblija (Tanakh). Po 1 Kr 8:9, u Kovčegu nije bilo ništa osim dvije kamene ploče dok poslanica Heb 9:4 tvrdi da su ovi predmeti bili stavljeni u Kovčeg, Izl 16:33-34 i Br 17:10 koriste izraz ispred Kovčega. Rabinska predaja tvrdi da je Mojsije stavio u Kovčeg razbijene komade prvih kamenih ploča Zakona.
Svetost i posvećivanje

Čak je Aronu, Mojsijevu bratu i Velikom Svećeniku bio zabranjen pristup u mjesto gdje je bio Kovčeg Saveza, izuzev jedanput na godinu određenog dana, nazvanog Dan Pomirenja, kad je mogao obaviti određeni obred (Lev 16). Mojsije je primio upute kako da posveti Kovčeg, i da ga pomaže uljem pomazanja (Izl 30:23-26); on je također primio upute za majstora Besalela sina Urijeva iz plemena Judina i za Aholiaba sina Ahisamakova iz plemena Danova kako da ga načine (Izl 31:2-7). Ove upute je Mojsije izvršio pozivajući sve vješte ljude u narodu da mu u tome pomognu (Izl 35:10-12). Besalel umjetnik je napravio Kovčeg (Izl 37:1); Mojsije je odobrio djelo, stavio svjedočanstvo u Kovčeg i posvetio ga. U Pnz 10:1-5, donesen je različit izvještaj o gradnji Kovčega. Mojsiju se pripisuje da je on načinio Kovčeg prije uspona na brdo Horeb kako bi primio druge ploče Saveza. Zadaću nošenja Kovčega i ostalog svetog posuđa dobila je Kehatova obitelj iz plemena Levijeva. (Br 4:2-15).

O Kovčegu saveza piše i blažena A.K.Emmerick u svome djelu ŽIVOT ISUSA KRISTA ( tom2)


https://drive.google.com/file/d/0B9cl5W ... De7YzFIeBQ

Opisuje se točno mjesto gdje su stari Židovi Mojsijevog vremena prešli rijeku Jordan, noseći Zavjetni kovčeg na putu za Obećanu zemlju za Židove.
Kovčeg je nosilo 12 levita...spominje se dvanaest kamena koji su ostali ispod rijeke i čuda sa tim kamenjima.
Na točno tom mjestu je Ivan Krstitelj krstio našeg Gospodina Isusa Krista!



5. Otok na kojem je Isus kršten izranja iz Jordana

Ivan je na Jordanu govorio svojim učenicima o skorom dolasku Mesije na krštenje.
Rekao im je, da ga nikad nije vidio. Reče: 'Ali, kao dokaz vama onome što govorim,
pokazati ću vam mjesto gdje će se krstiti. Gledajte, vode će se Jordana razdijeliti i
usred rijeke pojaviti će se otok.'

Isti čas ugledah kako se rijeka dijeli, a na površini se pojavljuje mali bijeli ovalni otok.
To se dogodilo baš na mjestu gdje su Djeca Izraela prešla Jordan noseći Zavjetni
kovčeg, a na tom je mjestu i Ilija podijelio vode Jordana udarcem svoga ogrtača.

Divota ovlada narodom. Molili su i pjevali pjesme zahvalnice. Ivan i njegovi učenici
položiše veliko kamenje u rijeku. Na nj su postavili stabla i granje, a preko toga su
posuli fini bijeli pijesak, tako napravivši most od obale do otoka. Oko otoka su tad
posadili 12 stabalaca, povezujući njihovo granje kao u neki spojeni slavoluk. Između
stabalaca postaviše živicu od niskog grmlja, a to se grmlje moglo lako pronaći jer je
raslo oko rijeke. Grmlje je cvalo crveno bijelim cvijećem, a plod im je bio žut s malom
krunom oko cvata, kao naša mušmula. Ovo je grmlje bilo lijepog izgleda, jer je neko
bilo prekrito cvijećem, dok je drugo već imalo plodove.

Novi otok, mjesto gdje je stajala Zavjetna škrinja, kad je prelazila Jordan, bijaše
kamenito tlo, a tad u Jošuino vrijeme, dno je rijeke bilo još dublje. Ali, kad ga je Ivan

pozvao za mjesto Isusova krštenja, voda je čini se bila mnogo plića, tako da nisam
mogla odrediti je li otok izronio ili se rijeka podijelila u dvoje i tako formirala otok.

Lijevo od mosta, ne posred otoka, nego bliže obali otoka, bijaše velika rupa u kojoj je
izvirala čista voda. Nekoliko stepenica je vodilo u rupu. Blizu stepenica, iznad
površine vode, uzdizao se glatki crveni kamen trokutasta oblika, na kojem je Isus
stajao, a nadesno od njega bijaše tanko stablo palme s plodovima, koje je Isus
obuhvatio šakom za vrijeme svoga krštenja. Rub bazena bijaše lijepo napravljen i
ukrašen.

Vidjela sam da je u Jošuino vrijeme Jordan bio vrlo krivudav. Kovčeg saveza je nošen
daleko ispred naroda. Među 12 nosača i poslužitelja bijaše Jošua, Kaleb i jedan čije je
ime zvučalo nešto kao Enoi. Kad su stigli do Jordana, prednji dio Kovčega, kojeg su
uobičajeno nosila dva nosača, sad je bio preuzet samo od jednoga, dok su drugi
pridržavali stražnji dio. Čim je prvi nosač dnom Kovčega dotakao rijeku, vode rijeke
se odmah zaustaviše, podigavši se uvis kao neka barijera-brana, stalno rastući i
vrteći se ukrug, narastavši do veličine brda, tako da ga se iz daljine moglo vidjeti, čak
iz okolice grada Zartana. Nosači nastaviše prema Mrtvom moru, noseći Kovčeg
saveza, hodajući po koritu rijeke Jordan, koje bijaše potpuno suho. Na isti su način i
Izraelci išli koritom, ali uvijek na pristojnoj udaljenosti od Kovčega.

Kovčeg saveza koritom Jordana nosili su Leviti, sve do mjesta na kojem su se nalazila
četiri uglata krvavo-crvena kamena, poredana u nizu. Na obje su strane ležala dva
reda trokutastih kamenja, po šest u svakom redu. Bijahu glatki, kao da su izdjeljani
dlijetom. Pored njih bijaše još drugih 12 na svakoj strani. Dvanaest Levita polože
Kovčeg saveza na četiri centralna kamena i odstupiše, šest na jednu stranu, šest na
drugu stranu, i otiđoše na ovih drugih 12 kamenja. I ovih drugih 12 kamena bijahu
trokutasta oblika, oštri vrh im zabijen u zemlju.
Malo dalje bijaše još i treći niz od 12 kamenja. I oni bijahu trokutasti, vrlo veliki i
masivni, različito obilježeni, a neki od njih označeni raznim likovima i cvijećem. Jošua
naredi da se izaberu dvanaestorica muškaraca iz plemena Levita, koji će prenijeti ovo
kamenje na svojim ramenima do obale i tamo ih postaviti na određenu istu
udaljenost, gdje će ostati kao jedan spomenik na ovaj događaj.

U kasnijem periodu podignut je jedan grad u blizini toga mjesta. Imena 12 plemena i
imena onih koji su ih prenijeli na ramenima, bijahu urezbarena u kamenje. Ona
kamenja na kojima su Leviti stajali, bijahu još veća od drugih. Prije nego su Izraelci
napustili korito rijeke, kamenje se preokrenulo, tako da su im vrhovi stršali prema
gore. Kamenje koje je donijeto s obale, više se nije moglo vidjeti u Ivanovo vrijeme.
Leži li pokopano u zemlji ili je uništeno u ratu, sad ne znam. Ivan je međutim
podigao svoj šator između dvaju nizova kamenja. U kasnijem periodu, mislim pod
utjecajem svete Jelene, na tom je mjestu podignuta crkva.

Mjesto na kojem je stajao Kovčeg saveza dok je bio u koritu Jordana, upravo je ono
isto mjesto, na kojem će kasnije na otoku, nastati bazen za Isusovo krštenje, a inače
je izgledalo kao da je bez vode.

Kad su Izraelci i Kovčeg saveza prešli Jordan, 12 se kamena preokrenulo s oštrim
vrhom uvis, a Jordan je počeo ponovo teći.

Nivo vode na otoku, u bazenu Isusova krštenja bijaše vrlo nizak, tako da se s obale
mogla vidjeti samo glava krštenika. Silazak do vode u zdencu bijaše po blagoj kosini.
Osmerokutni bazen, koji bijaše oko jedan i pol metar u promjeru, okruživao je široki
hrbat u pet segmenata, a na svakom je bilo prostora za nekoliko ljudi.

Dvanaest trokutastih kamena na kojima su Leviti stajali, poredani, protezali su se sve
do Isusova bazena za krštenje, špicasti vrhovi im stršili iz tla. U samom bazenu bila
su ona četiri crvena, na kojima je stajao Kovčeg saveza. Sad su bili ispod površine
vode, premda su u ranim vremenima, kada su vode Jordana bile niže, bili jako dobro
vidljivi.
Blizu ruba bazena bijaše jedan piramidalni kamen, koji je počivao na svom špicastom
vrhu.
Na njemu je Isus stajao kad je primao krštenje, dok je Sveti Duh sišao na
njega. Desno od toga kamena, a blizu ruba bazena, bijaše tanko palmino stabalce,
koje je Isus zgrabio za vrijeme obreda. Lijevo od Isusa stajao je Ivan. Ovaj trokutasti
kamen, na kojem je Krist stajao, ne bijaše od onih 12 koji su okruživali bazen. Mislim
da ga je sam Ivan donio s obale. Bio je prekriven svim vrstama zelenila i cvijeća.
Drugo kamenje, onih dvanaest, bijahu drugačije boje, a bili su okićeni brojnim
zelenilom i cvijećem.

Bili su veći nego oni koji su donijeti s kopna. Činilo mi se da su oni bili ono drago
kamenje koje je Melkisedek položio, prije nego li su vode Jordana počele teći, ali kad
ih je Melkisedek položio, bili su posve mali. Na taj je način Melkisedek položio temelje
mnogih budućih građevina. Ovi su temelji dugo ležali skriveni pod blatom i zemljom,
ali kad su ugledali svjetlo dana, postali su mjesta gdje se nešto značajno dogodilo.

Mislim da su i kamenčići koje je Krstitelj nosio na svojoj prsnoj pločici na ovom
blagdanu, također bile uzeti od ovih dvanaest kamena ili od onih koji su bili odnijeti
na obalu.

Mariju se naziva "kovčegom saveza" u Lauretanskim litanijama koje su vrlo stare, a i mnogim drugim.

Čini se da to potječe (osim iz Knjige otkrivenja) i iz apokrifa Jakovljevo protoevanđelje: kada su Joakim i Ana Mariju prikazali u Hramu ondje je bio prisutan svećenik Zaharija (otac Ivana Krstitelja) koji je uveo Mariju mimo Zakona iza druge zavjese, u samu Svetinju nad svetinjama, jer je u tom trenutku spoznao, nadahnućem Duha, da je Marija budući novi "zavjetni kovčeg". Zanimljivo je da iz tog apokrifa potječe i blagdan Prikazanja Marijina (21. 11.) koji se slavi i u Istočnoj i Zapadnoj crkvi.

https://laudato.hr/Duhovnost/Zelite-li- ... ravlj.aspx

O ulasku BDMarije u hram dok je bila mala djevojčica osim bl. A.K.Emmerick pisala je i katolička redovnica Marija od Isusa Agredska.
Ona je napisala veliki životopis BDMarije. Napisala je velebnu knjigu Mistični Božji grad. Život blažene Djevice Marije.

Kod nas u knjižnicama se može naći:

https://katalog.kgz.hr/pagesResults/bib ... =235000158

Tu sam knjigu čitao prije desetak godina.
Ako se dobro sjećam ( ne držite me za riječ 100 posto) Marija je prikazana u hramu već sa tri godine.
Mnogi ljudi misle da je samo prikazana i vratila se kući...ne, Marija je ostala u hramu sa 3 godina, od tog trenutka kada je prvi put došla.
U knjizi Marije Agredska je na tako potresan način opisano kako je Ani i Joakimu bilo teško rastati se od svoje male djevojčice Marije koja je imala samo tri godine!
Ali to je bio Božji plan kojega su oni bez razmišljanja prihvatili...prihvatili su ga jer su znali tko će biti Marija ( da će biti Majka Božja, Bogorodica).
O tome šta su oni znali već od trenutka Bezgrešnog začeća Marijina sam detaljno dao na toj temi ,a to se opisuje u veličanstvenom djelu bl. A.K.Emmerick.

Znači, nije to bilo stihijski, slučajno...sveti Joakim i Ana su vrlo dobro znali zašto to rade i koju veliku spasenjsku ulogu za čovječanstvo ima njihova kćer Marija, njeno prikazanje i ostanak u židovskom hramu !
Njima je to sve bilo jasno..da je to Božja volja itd.

Dvojbeni su sv. Joakim i Ana
"Koji god katolički izvor da pročitate, uočit ćete da se svi slažu oko činjenice da se sv. Joakim i Ana u Bibliji ne spominju po imenu. No spominju se već od II. stoljeća zbog jednoga apokrifnoga spisa, to jest Protoevanđelja sv. Jakova. To protoevanđelje nije dio kanona crkvenih spisa" (don Damir Stojić)

Dobro ...i u čemu ti je točno poanta, naglasak ...šta želiš time reći?

Nije dio kanona, ali je Crkva prihvatila Joakima i Anu i štuje ih kao svece. Kao i blagdan Prikazanja Marijina u hramu..
Danas su sv. Filip i Jakov i mi vjerujemo o njima puno više nego što piše u Bibliji.

Ne bi bilo nejasnoća da prihvatite katolički stav. Ne možete uzdizati Bibliju iznad Katoličke Crkve jer je ona uspostavila biblijski kanon, a čitav je ispravan nauk prvo bio u Predaji. Kasnije je dio Predaje zapisan u Evanđeljima i poslanicama.
Dakle don Damir se krivo izrazio jer svete Joakima i Anu ne štujemo zbog apokrifa već zbog svete Predaje iz koje je Katolička Crkva isto oblikovala blagdane. Šteta što se don Damir propustio ispravno izraziti već se poslužio modernističkim mantrama.

Zanimljiva propovijed fra Stjepana Brčine na Veliku Gospu:

https://www.youtube.com/watch?v=m3LjKMDZ1vk

U Psalmu 131. čitamo: „Ustani, Gospodine, k pokoju svojem, ti i kovčeg posvećenja tvojeg.“ (Ps. 131. 8.) Sveti Oci i tumači sv. Pisma tvrde, da se u ovim riječima imade pod kovčegom ili škrinjom razumijevati B. D. Marija. Tako da je smisao tih riječi ovaj: Nije dolikovalo, da presveto tijelo dragoga Spasitelja ostane u grobu i da sagnjije, nego da uskrsne slavno. Nije takodjer dolikovalo, da istruhne i raspadne se tijelo Marijino, taj kovčeg zavjetni, koji je čovjeka s Bogom sdružio, taj živi hram Višnjega, u kojem se je vječna Riječ ujedinila s naravlju čovječanskom i postala tijelom. Taj kovčeg posvećenja svojega dolikovalo je, da uskrisi Gospodin, Sin njezin, i da ga uznese u nebeske visine. Ustao je Gospodin k pokoju svojemu t. j. u kraljevstvo nebesko, pa je ustao i kovčeg posvećenja njegova.
http://tomablizanac.blogspot.com/2024/0 ... vojeg.html