Katolički odgovori

Fra Ante Vučković o 'crkvenom jeziku': "Možda ću pregrubo reći, no pun je fraza, zvuči prepobožno, ne dolazi iz stvarnoga iskustva. Čujem ga i danas, i nepodnošljivo mi je slušati ga. Ton! Intonacija koja dolazi s ambona još mi je teža od samih fraza"
https://www.bitno.net/vjera/formacija/a ... ntonaciju/
Fra Ante kada bi ti znao prenositi katoličku vjeru drugima ne bi ti smetao crkveni jezik, ali ako ne znaš onda ti sve smeta pa ti ne bi pomoglo ni da se crkveno samo tekstira OMG, BTB, LOL ...

Potpuno se slažem sa fra Antom. Previše je uopćenih fraza koje svi ponavljaju kao papagaji.
A intonacija je posebna priča... kao da se ljudi prebace u neki posebni mod koji valjda doživljavaju svetijim od drugih modova.
Ne mislim da to rade namjerno, dođe valjda samo po sebi i nije dobro, djeluje jako umjetno.

Inače cijela knjiga "Neostvarena sloboda" je sjajna, vrlo otvoreno progovara o Crkvi, posebno u HR.

Iskreno, volim pobožne propovijedi, jer je pobožnost dar Duha - a govori li netko iz iskustva ili je lažno pobožan, to prepuštam Bogu da presudi. Ne zamaram se time. Jedino onaj tko moli (nasamo) taj govori iz iskustva.. Duhovnost (molitva) je preduvjet teologije, mada ih ima dosta koji nažalost razdvajaju ovo dvoje.

Što dakle učiniti ako svećenik "loše" propovijeda?
U duhu mu oprostiti i misliti radije da ga dobro ne shvaćaš, pa moliti:
-da plod donese barem jedna rečenica (ili misao)
-da ti Duh Sveti sam protumači odlomak evanđelja

Što ako ti se ne sviđa "ton", ako previše viče ili artikulira?
Stani u zadnje redove ili se odmakni od zvučnika. Zatim isti gornji savjet.

A ako je "pun fraza"?
Za pokoru čitaj Pavlove poslanice i razmatraj o svakoj rečenici...

PS. Ovo o čemu Pints govori bio bi prije klerikalizam, što je sam po sebi loša pojava.. Šteta što fra Ante nije jasno nazvao problem.

Fra Ante je meni odličan, kojeg volim poslušati i pročitati.

U navedenom razgovoru nije mi baš jasan taj fra Ante. On kaže:

U komunizmu je postojao crkveni jezik unutar crkvenih odnosa i onaj Službeni, sekularni, izvan tog svijeta. Mi koji smo živjeli u tom vremenu trebali smo naučiti oba. Danas se prisjećam tih jezika koji su pohranjeni negdje u podsvjesnom dijelu i osjećam slobodu što više ne postoji pritisak i obveza da se koristim njima.

Komunizam je, za mene, mentalni sklop koji je nespojiv s kršćanstvom, a pošto je u njemu postojala inicijacija i zakletve treba ga se što prije temeljito odreći, ispovijediti, izići iz njega i okrenuti se Bogu. Komunizam je kod nas bio (i još je) svjetonazor s elementima idolatrije...

Kad pogledam svoj život, opažam kako sam odrastao i školovao se u komunizmu. Moj odnos prema društvu, društvenim problemima i njihovu rješavanju uvjetovan je odrastanjem i školovanjem. Opažam u sebi postojanje neke granice, neke naučene autocenzure, koja mi ne dopušta ponašati se do konca slobodno. Kao da su mi školovanjem, služenjem vojske i životom u tom režimu ubrizgani neki mehanizmi opreza. Promatram svoje studente i vidim da oni nemaju taj oblik autocenzure, a ja se uvijek iznova uhvatim u tome. Jedan od znakova takvog ponašanja je i to što se u javnom životu nisam potpuno poistovjetio sa svojim redovničkim habitom. Na predavanja ga nikada ne nosim.

Šteta što ne nosi habit, mislim da mu lijepo stoji. Zapravo, i ne slažem se da su mladi danas slobodniji - mislim da su više kušani ovisnostima i modernim oblicima ropstva nego što smo mi nekad bili.

Mislim da se to više odnosilo na slobodu u izražavanju sebe i stavova, bez obzira radi li se o verbalnom ili neverbalnom.

A to das su mladi danas suočeni sa vrlo opakim duhovnim zamkama je činjenica. Komunizam je bio grub, brutalan ali jasno vidljiv, znao si gdje je granica.
Ovo danas je suptilno, vuk u janjećoj koži, često upakirano u kršćansku simboliku i zajednicu.
Komunizam je bio sila, ovo danas je zavođenje.

Slažem se, zapravo, to stoji da bi bilo dobro kad bismo mi kršćani više i slobodnije izražavali sebe... jer zapreke i zamke su više duhovne prirode (neznanje, strah, povodljivost...)

https://www.google.com/url?esrc=s&q=&rc ... y9Mw4dBfDk
Kako ne nosi habit? Na svim dostupnim slikama ga ima.

Naravno da na slikama ima. Zato sam se i iznenadila ovom dijelu intervjua:

*Fra Ante: ... Jedan od znakova takvog ponašanja je i to što se u javnom životu nisam potpuno poistovjetio sa svojim redovničkim habitom. Na predavanja ga nikada ne nosim.

– To je autocenzura? Zbog čega?

Fra Ante: Jednostavno, ne pada mi na pamet ići u habitu na fakultet. Osjećam kako je to neprimjereno. Nemam, naravno, nikakav problem s habitom, ali moje oblačenje pokazuje kako odgoj i odrastanje u komunizmu i dalje utječu na mene.*

....
....

Ne razumijem zašto je crkveni jezik fra Anti problem kojim se zdušno bavi, ali ne daje dokaze da bi njegov pristup bio bolji i donio dobar plod.
Nisam primijetila tako zdušno bavi ili uopće obraća pažnju na važnije probleme poput činjenice da je u crkvi sv. Donata u Zadru otvorena izložba pod nazivom „Šaman – zanatlija – umjetnik” u sklopu koje se održavaju šamanski rituali „Ritual Majke zemlje i plodnosti“ i „Ritual zmije“, to su središnji događaj ove izložbe hrvatsko-američkog autora Branka Gulina. https://vigilare.info/katolibanstvo/202 ... -prosvjed/

Fra Ante Vučković je, kao što sam kaže, formiran djelovanjem komunizma.

Da, a i previše ističe svoje ničim dokazano mišljenje kao nešto u što bi se trebalo ugledati.

On je jednostavno jako omiljen obozavani fratar. Ja, takve koji zvone glasno zovem zavodnici.

Majkićka: šta ti znači zvuči prepobožno u naslovu teme??
Pojasni nam

Pa valjda i ti s ograničenim načinom mišljenja možeš shvatit kako je to Vučkovićeva formulacija, ako nisi to uspio shvatiti onda čitaj opet tekst s linka koji sam stavila u prvi post.
Umjesto takvih pitanja bilo bi bolje da zauzmeš stav je li tebi crkveni jezik prepobožan i kako bi se trebalo izražavati. Što se mene tiče crkveni jezik mora koristiti uobičajene crkvene termine, a ne moderne fraze.