Katolički odgovori

Prema drevnoj mudrosti Crkve, zakoni bogoslužja su bitno povezani s pravom vjerom i zakonom prakse. Isus dolazi u našu sredinu po svetoj liturgiji, osobito sakramentima Presvete Euharistije i Ispovijedi, kako bi očistio naša srca od grijeha i raspalio naša srca s izlijevanjem Duha Svetoga.
Samo kada imamo jak osjećaj realnog susreta s Kristom u svetoj liturgiji možemo razumjeti istine naše vjere i moralnog života i što oni znače za naše svakodnevne živote. To se postiže s osjećajem slavljenja svete liturgije očiju uperenih u Krista, a ne na nas.
Ne bi nas trebalo iznenaditi što je razdoblje postkoncilskog eksperimenata u svetoj liturgiji, razdoblje koje je obilježeno tolikim zlostavljanjem same liturgije, bilo popraćeno gubitkom vjere i moralnim propadanjem. Ako se Sveta liturgija doživljava kao čisto ljudskog djelovanja, čovjekov izum, to više nije istinito zajedništvo s Bogom i neće hraniti vjernike u njihovom svakodnevnom životu.
https://www.quovadisecclesia.com/najjac ... liturgija/

"Gledat će na onoga koga su proboli, naricat će nad njim kao nad prvencem, gorko ga oplakivati kao jedinorođenca."
To je definicija Sv. Mise u Novom Zavjetu. Misa je Kalvarija, ništa više ni manje. Način na koji pristupate Misi je način na koji pristupate raspelu na Kalvariji u Jeruzalemu na kojem Bog Isus umire. Sve što radite na Misi radite pod Isusovim križem u najdoslovnijem smislu. Misa je Božanska, nešto što silazi s neba, a ne što dolazi od ljudi. Njena snaga je beskrajna, čak i kad je unakažena neznanjem i nevjerom onih koji sudjeluju u njenim otajstvima.

Dobro si rekao.
U staroj izreci lex orandi, lex credendi, odnosno kako molimo, tako vjerujemo je sažeto izrečeno. Ako prihvatimo ono što kažemo, onda u trenutku kada nam vjera pada, moramo potražiti lijek u našoj liturgijskoj praksi. To nije jedini razlog pada, ali mislim da je prvo mjesto gdje bi trebali tražiti odgovore. Nadalje, s obzirom na to da suvremena kultura utjelovljuje ključne prioritete i uvjerenja Društva u cjelini, najjače oružje koje imamo za evangelizaciju kulture je liturgija. Jedino tako možemo stvoriti i kulturu života..

Pokojni papa Benedikt XVI je o liturgiji pisao:
„Također ovdje valja primijetiti kako ‘kreativnost ‘ u sastavljanju nove liturgije ima vrlo ograničen opseg. Ona je zbilja siromašna u usporedbi s bogatstvom primljene liturgije kroz stotine pa i tisuće godina svoje povijesti. Nažalost, začetnici ‘domaće’ liturgije to sporije shvaćaju od sudionika …” (Blagdan Vjere str . 67.-68. )
https://www.quovadisecclesia.com/ratzin ... turgiji-2/

Ne čudi onda što ljudi pokušavaju smanjiti tu novostvorenu ulogu dodjeljivanjem svih vrsta liturgijskih funkcija različitim pojedincima i povjeravaju “kreativno” planiranje liturgije skupini ljudi koja želi, a i trebali bi, “dati svoj osobni doprinos”

Kreativnost postaje sve više orijentirana na pojedinca, pa će njezino intrinzično značenje postupno nestati, zar ne?

Nikada kreativnost na liturgiji nije bila poželjna iako danas modernisti pogrešno uče kako su te Svete Misne žrtve bile neformalne, dosta opuštene, zajedničarske atmosfere, a celebranti su bili okrenuti prema narodu. Međutim to nije istina. Ljudi uopće nisu sjedili za stolom ili u krugu. Sjedili su i stajali formalno, a svi su gledali u jednom smjeru: prema istoku.
https://www.quovadisecclesia.com/kako-j ... canstvu-2/

U najboljem slučaju je upitno, a realno i malo vjerojatno, hoće li se naša kultura ikada oporaviti, osim ako ne obnovimo Svetu liturgiju. Dopustili smo da moderna kultura duboko utječe na Liturgiju upravo u trenutku kada nam je potrebno da liturgija vrši dubinski utjecaj na vjernike i kulturu.
https://www.quovadisecclesia.com/spasim ... -svijet-2/