Iako poštujem svačije mišljenje, izgleda mi kao da je Luka Ilić na stranici konzervativac.com dosta jednostrano prikazao cijeli slučaj. Taj članak je iz 2023., a papina enciklika "Dilexit nos" objavljena je u listopadu 2024. pa Ilić još ima vremena proučiti ju i dopuniti svoje mišljenje.

Isusovo trpljenje kao izraz ljubavi i suosjećanja o kojemu papa govori proizlazi iz evanđelja, Pavlovih poslanica, pobožnosti tijekom stoljeća, privatnih objava, učiteljstva Crkve (npr. Pio XII, Ivan Pavao II.). Znam da je Ilić htio prikazati kao da mogućnost trpljenja ponizuje Boga koji je svemoćan i velik (što je istina!), ali trpeći Isus koji se ukazao sv. Margareti Mariji i pokazao joj svoje Srce koje ljubi i koje je ranjeno grijesima ljudi - predstavlja teološki izazov jer to ne ulazi u domenu dogmi o Bogu, nego u domenu pobožnosti. Još se papa Pio XII. (i njegov teolog Augustin Bea) potrudio opravdati pobožnost Presvetom Srcu Isusovom i objavama kojima je svaki papa dotada pridavao veliku važnost. U učiteljskom dokumentu "Haurietis Aquas" biblijski je i teološki opisao cijelu situaciju (uključujući citate crkvenih otaca!). Te objave ne mijenjaju dogme, već potiču na pobožnost, razumijevanje i obraćenje.
Slično kad se u Djelima apostolskim Isus ukazao Pavlu rekavši: Savle, zašto ME progoniš?
Isus nije rekao: progoniš moju Crkvu, dao si kamenovati Stjepana i prve jeruzalemske mučenike, On se toliko poistovjetio sa Crkvom da je rekao "zašto MENE progoniš".
I dalje, u Poslanici Hebrejima Pavao piše: Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, i okusili lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta,
pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje
kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju. (6, 4-6)
Isus koji jest svemoguć i koji sjedi zdesna Ocu, dolazi reći svom puku "da ga opet razapinju oni koji čine zlo i odbijaju obraćenje".