Katolički odgovori

privatne stranice s raspravama o suvremenim vjerskim temama
Sada je Sri vel 12, 2025 18:23

Vrijeme na UTC + 01:00 sata




Započni novu temu Odgovori  [ 40 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: Čet sij 02, 2025 18:37 
Avatar korisnika

Pridružen: Pet srp 24, 2009 22:03
Postovi: 4575


Pročitao sam sva tri djela i jako je dobro i korisno, pomalo sam zanemario ovaj pučki oblik molitve.

Da, istina, obično se govori da molitva treba biti biblijska ili liturgijska, zato me ovaj papin stav potpuno (ugodno) iznenadio. Ne priča se o tome često, niti nema puno literature, a sjetila sam se da mi je prije 14 godina (uslijed jednog teškog obiteljskog događaja) u ruke došla knjižica "Sveta ura" (Mateo Crawley-Boevey) i da sam mjesecima molila na taj način. Kao s Isusom u Getsemanskom vrtu, ja tješim njega, On mene...
Sad vidim da papa preporučuje i Svetu uru i pobožnost prvih petaka, i da teološki opravdava nešto što se godinama (teološki) pobijalo.
Bog je svemoćan, pun dobrote, nedostupan, njemu ne može nitko i ništa nauditi, a opet pun je ljubavi, nije ravnodušan, čeka na nas. I kad razmišljam može li ga povrijediti moja ili tvoja izdaja ili nevjera - ili mu je ipak svejedno za nas jer je dostatan sam sebi - više mi dolazi u srce ovo prvo, iako je također istina da je On punina i izvor svih dobara i utjeha... Može biti sa srcem upravo jer je Bog.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Čet sij 02, 2025 19:04 

Pridružen: Pet lis 03, 2014 20:55
Postovi: 1257
Da, istina, obično se govori da molitva treba biti biblijska ili liturgijska, zato me ovaj papin stav potpuno (ugodno) iznenadio. Ne priča se o tome često, niti nema puno literature, a sjetila sam se da mi je prije 14 godina (uslijed jednog teškog obiteljskog događaja) u ruke došla knjižica "Sveta ura" (Mateo Crawley-Boevey) i da sam mjesecima molila na taj način. Kao s Isusom u Getsemanskom vrtu, ja tješim njega, On mene...
Sad vidim da papa preporučuje i Svetu uru i pobožnost prvih petaka, i da teološki opravdava nešto što se godinama (teološki) pobijalo.
Bog je svemoćan, pun dobrote, nedostupan, njemu ne može nitko i ništa nauditi, a opet pun je ljubavi, nije ravnodušan, čeka na nas. I kad razmišljam može li ga povrijediti moja ili tvoja izdaja ili nevjera - ili mu je ipak svejedno za nas jer je dostatan sam sebi - više mi dolazi u srce ovo prvo, iako je također istina da je On punina i izvor svih dobara i utjeha... Može biti sa srcem upravo jer je Bog.


Isus je u Getsemaniju trpio sve grijehe od postanka svijeta do kraja povijesti a to znanje nije u domeni samo ljudskog u Njemu.
Boga niko ne vidje osim Isusa koji kaže sve što ima Otac moje je a sve što ima Isus isto je Očevo tako da Isusova ljudska narav jednom za uvijek sjedinjena sa Božanskom postaje također i Očeva ili je već i bila od.postanka svijeta jer za Boga nema ništa novo.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sub sij 04, 2025 22:44 

Pridružen: Sri stu 18, 2009 14:43
Postovi: 1848
Dosta se ljudi izjasnilo
Početnik koji je pokrenuo ovu temu čini mi se nije
Početniče, možeš li nam ti reći svoje mišljenje?


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sub sij 04, 2025 23:51 

Pridružen: Čet lis 22, 2020 09:00
Postovi: 154
Boga dozivljavam kao nekoga tko suosjeca pa prema tome i kao nekoga tko trpi. Buduci da je svugdje i u svemu prisutan te sve prozima nije izoliran od patnje koju prolaze njegova stvorenja.
Osim toga Bog trpi, odnosno pati zbog svih onih koji odbacuju njegovu ljubav i zivot vjecni. Jasno mi je kako je ovaj moj stav teoloski gledano manjkav, ali opet takvo shvacanje Boga mi je blize i srcu draze od onoga koje je izneseno u clanku ciji link sam stavio kada sam pokrenuo ovu temu.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Ned sij 05, 2025 12:06 

Pridružen: Sri stu 18, 2009 14:43
Postovi: 1848
Boga dozivljavam kao nekoga tko suosjeca pa prema tome i kao nekoga tko trpi. Buduci da je svugdje i u svemu prisutan te sve prozima nije izoliran od patnje koju prolaze njegova stvorenja.
Osim toga Bog trpi, odnosno pati zbog svih onih koji odbacuju njegovu ljubav i zivot vjecni. Jasno mi je kako je ovaj moj stav teoloski gledano manjkav, ali opet takvo shvacanje Boga mi je blize i srcu draze od onoga koje je izneseno u clanku ciji link sam stavio kada sam pokrenuo ovu temu.


Ja isto mislim da Bog suosjeća, ali ti dalje kažeš da po tebi i trpi
Sam si stavio članak koji je pisao neki dobronamjerni katolik...i u članku se tvrdi da sveto pismo, crkveni oci, te crkveni sabori i saborske odluke/dogme tvrda da Bog ne trpi!
I ja sa na jednoj ranijoj temi o Božjim atributima stavljao šta sve u vezi Božje anravi i atributa kažu crkveni oci...vidi
viewtopic.php?f=3&t=2765
TU TAKOĐER NEKI CRKVENI OCI TVRDE DA BOG NE TRPI!

Protestant Moltman iz tvoga članka jedini tvrdi da Bog trpi...katolički teolozi i oci Crkve ne tvrde!
Ti kažeš Boga doživljavam...znam da je moj stav teološki manjkav,ali takvo shvaćanje Boga mi je srcu bliže i draže...

Pa je li to tvoje gledanje za katolika ispravno?
Treba li katolik ispovijedati vjeru koje ga uče oci Crkve, crkveni sabori/ dogme ili vjeovati u nešto što mu je emocijama /srcu bliže??

evo zamislimo hipotetski ovo:
da li svećenici , biskupi trebaju prihvatiti sve dogme KC i naučavati samo ono što dogme uče ili trebaju naučavati ono što im je emocijama/ srcu bliže ili draže?
Evo, da neki svećenik se izrazi isto kao i ti ,a ti znaš sve ovo što gore spominje, članak koji si dao,i znaš šta uči sveto pismo, crkveni oci i sabori KC, ŠTA BI TI PITAO SVOGA SVEĆENIKA ILI BISKUPA?
Da li bi ga pitao kako možeš kao svećenik/ biskup vjerovati u nešto suprotno nego li te uči nauk KC i u suprotno nego li bi ti kao svećenik/ biskup KC trebao naučavati ostale vjernike?


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Ned sij 05, 2025 21:27 
Avatar korisnika

Pridružen: Pet srp 24, 2009 22:03
Postovi: 4575
Iako poštujem svačije mišljenje, izgleda mi kao da je Luka Ilić na stranici konzervativac.com dosta jednostrano prikazao cijeli slučaj. Taj članak je iz 2023., a papina enciklika "Dilexit nos" objavljena je u listopadu 2024. pa Ilić još ima vremena proučiti ju i dopuniti svoje mišljenje. :DD Isusovo trpljenje kao izraz ljubavi i suosjećanja o kojemu papa govori proizlazi iz evanđelja, Pavlovih poslanica, pobožnosti tijekom stoljeća, privatnih objava, učiteljstva Crkve (npr. Pio XII, Ivan Pavao II.). Znam da je Ilić htio prikazati kao da mogućnost trpljenja ponizuje Boga koji je svemoćan i velik (što je istina!), ali trpeći Isus koji se ukazao sv. Margareti Mariji i pokazao joj svoje Srce koje ljubi i koje je ranjeno grijesima ljudi - predstavlja teološki izazov jer to ne ulazi u domenu dogmi o Bogu, nego u domenu pobožnosti. Još se papa Pio XII. (i njegov teolog Augustin Bea) potrudio opravdati pobožnost Presvetom Srcu Isusovom i objavama kojima je svaki papa dotada pridavao veliku važnost. U učiteljskom dokumentu "Haurietis Aquas" biblijski je i teološki opisao cijelu situaciju (uključujući citate crkvenih otaca!). Te objave ne mijenjaju dogme, već potiču na pobožnost, razumijevanje i obraćenje.

Slično kad se u Djelima apostolskim Isus ukazao Pavlu rekavši: Savle, zašto ME progoniš?
Isus nije rekao: progoniš moju Crkvu, dao si kamenovati Stjepana i prve jeruzalemske mučenike, On se toliko poistovjetio sa Crkvom da je rekao "zašto MENE progoniš".

I dalje, u Poslanici Hebrejima Pavao piše: Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, i okusili lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta, pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju. (6, 4-6)

Isus koji jest svemoguć i koji sjedi zdesna Ocu, dolazi reći svom puku "da ga opet razapinju oni koji čine zlo i odbijaju obraćenje".


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Uto sij 07, 2025 12:40 

Pridružen: Sri ruj 29, 2021 10:59
Postovi: 1256
Vidjela sam na duhovnim vježbama r- Marije po uzoru na Loyolu isto tu tezu o trpećem Bogu.
Meni je nekako najbliže da je Bog Ljubav.
Bog je toliko sveobuhvatan i nama ljudima nedokučiv pojam da mislim da rasprave tu nemaju puno smisla.
" ‘Nitko ne pozna Sina doli Otac, niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti’ (Mt 11, 27)."


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Uto sij 07, 2025 12:48 

Pridružen: Čet lis 22, 2020 09:00
Postovi: 154

Ja isto mislim da Bog suosjeća, ali ti dalje kažeš da po tebi i trpi
Sam si stavio članak koji je pisao neki dobronamjerni katolik...i u članku se tvrdi da sveto pismo, crkveni oci, te crkveni sabori i saborske odluke/dogme tvrda da Bog ne trpi!
I ja sa na jednoj ranijoj temi o Božjim atributima stavljao šta sve u vezi Božje anravi i atributa kažu crkveni oci...vidi
viewtopic.php?f=3&t=2765
TU TAKOĐER NEKI CRKVENI OCI TVRDE DA BOG NE TRPI!

Protestant Moltman iz tvoga članka jedini tvrdi da Bog trpi...katolički teolozi i oci Crkve ne tvrde!
Ti kažeš Boga doživljavam...znam da je moj stav teološki manjkav,ali takvo shvaćanje Boga mi je srcu bliže i draže...

Pa je li to tvoje gledanje za katolika ispravno?
Treba li katolik ispovijedati vjeru koje ga uče oci Crkve, crkveni sabori/ dogme ili vjeovati u nešto što mu je emocijama /srcu bliže??

evo zamislimo hipotetski ovo:
da li svećenici , biskupi trebaju prihvatiti sve dogme KC i naučavati samo ono što dogme uče ili trebaju naučavati ono što im je emocijama/ srcu bliže ili draže?
Evo, da neki svećenik se izrazi isto kao i ti ,a ti znaš sve ovo što gore spominje, članak koji si dao,i znaš šta uči sveto pismo, crkveni oci i sabori KC, ŠTA BI TI PITAO SVOGA SVEĆENIKA ILI BISKUPA?
Da li bi ga pitao kako možeš kao svećenik/ biskup vjerovati u nešto suprotno nego li te uči nauk KC i u suprotno nego li bi ti kao svećenik/ biskup KC trebao naučavati ostale vjernike?

Pitanje trpi li Bog nije dogmatski definirano pa ostavlja slobodu u razmišljanju te stoga moj stav nije neka hereza. Uspoređivati moje mišljenje o takvoj temi s biskupima i njihovim (ne)prihvaćanjem dogmi je posve krivo i ne vidim smisla da na to pitanje uopće odgovaram.
Adrijana je lijepo primjetila kako je članak nešto stariji i da autor nije uzeo u obzir recentne crkvene dokumente i biblijske izvore koji govore u prilog Bogu koji trpi.
Osim toga, nameće se i pitanje je li Krst na zemlji trpio samo kao čovjek ili kao Bog i čovjek? Ako je trpio samo kao čovjek (što proizlazi iz teze da Bog ne trpi) onda bi se moglo postaviti pitanje bi li takva žrtva bila dovoljna za otkupljenje cijelog ljudskog roda?
Iz toga proizlazi da nije jednostavno dati odgovor na ovo pitanje te da Bog koji trpi nije time ništa manji, već naprotiv, to ga (barem u mojim očima) čini još većim.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri sij 08, 2025 12:39 

Pridružen: Sri ruj 29, 2021 10:59
Postovi: 1256
Kalcedonski sabor: "Što kalcendonski govor zapravo znači? Pojednostavimo: kad je Isus jeo, plakao, spavao, to su bili ljudski čini koji su se događali snagom ljudske naravi, ali u njima je prisutna i božanska narav. Možemo reći da je i Bog plakao, ali nije plakala božanska narav, jer to je radnja ljudske naravi"


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri sij 08, 2025 20:49 
Avatar korisnika

Pridružen: Pet srp 24, 2009 22:03
Postovi: 4575
Možda za bolje razumijevanje vrijedi zapaziti i razliku između triju božanskih osoba.. Krist je trpio na križu, dok isto ne možemo reći za Boga Oca i za Duha Svetoga.. Kristovo trpljenje za Židove je bila sablazan, oni su htjeli da On siđe s križa da ga priznaju Sinom Božjim... Zašto je Krist trebao trpjeti?...

Nešto od toga pisao je i Benedikt XVI.:
"Bernard iz Clairvauxa skovao je čudesan izraz: Impassibilis est Deus, sed non incompassibilis. Bog ne može trpjeti, ali može imati suosjećanje. Čovjek toliko vrijedi za Boga da je i sam postao čovjek da bi s čovjekom trpio na potpuno stvaran način, u tijelu i krvi, kako nam je otkriveno u izvještaju Isusove muke. Dakle, u svim ljudskim patnjama pridružuje nam se onaj koji tu patnju doživljava i nosi sa sobom; stoga je suosjećanje prisutno u svim patnjama, utjeha Božje suosjećajne ljubavi." (Spe salvi, 39)


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Čet sij 09, 2025 12:42 

Pridružen: Sri ruj 29, 2021 10:59
Postovi: 1256
Da mi je osjetiti je...Božju suosjećajnu ljubav :((


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Čet sij 09, 2025 21:57 
Avatar korisnika

Pridružen: Pet srp 24, 2009 22:03
Postovi: 4575
Da mi je osjetiti je...Božju suosjećajnu ljubav :((

Nije osjećaj toliko važan, nego vjera sama. :wink: Ivančić je znao reći da duhovnost nije "hrpa emocija" (dižemo ruke, upadamo u ekstazu). I meni se nekad dogodi da vjerujem u Boga, ali ne vjerujem Bogu (a On je rekao kroz cijelo Sveto pismo da nas voli i želi spasiti). Zato, ako ju sada ne osjećaš, bar se prisjeti: ima li nešto na čemu si Bogu zahvalna? imaš li neku milost koju si primila? kad je zadnji put Bog uslišio tvoje molitve? ... u zadnje vrijeme sve više mi se čini da je jako važno pobuditi u sebi taj "čin ljubavi", a posebno vjerovati Bogu da nas ljubi kada sve krene naopako ili kad možda dođu trpljenja i napasti... Ako još ne vjeruješ, čitaj Sveto pismo, osobito evanđelja kako ti je savjetovao p. Ramos.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pet sij 10, 2025 10:26 

Pridružen: Čet lis 22, 2020 09:00
Postovi: 154
Da mi je osjetiti je...Božju suosjećajnu ljubav :((

Da, nekad se čini kao da nema te ljubavi i čovjek zaglavi u suhoći kada ništa ne osjeća niti duhovno vidi.
Ipak ne treba očajavati jer kako kažu učitelji duhovnosti (razni sveci, odnosno crkveni oci) suhoća je normalna pojava bez koje nema rasta u vjeri.
Dvije stvari bih ti predložio: prvo ovo što je Adrijana spomenula - vježbanje u zahvalnosti i drugo, ako ikako možeš idi na Ignacijevske duhovne vježbe (mislim da imaš i on-line) gdje se jako puno radi baš na tome kako prepoznati Božju blizinu, kako prihvatiti suhoću, razlučivati duhove itd.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pet sij 10, 2025 15:06 

Pridružen: Sri ruj 29, 2021 10:59
Postovi: 1256
nema šanse izbrisati poruku :D
a ni multiquote


Zadnja izmjena: totus tuus; Pet sij 10, 2025 15:14; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pet sij 10, 2025 15:12 

Pridružen: Sri ruj 29, 2021 10:59
Postovi: 1256
Nije osjećaj toliko važan, nego vjera sama. :wink: Ivančić je znao reći da duhovnost nije "hrpa emocija" (dižemo ruke, upadamo u ekstazu). I meni se nekad dogodi da vjerujem u Boga, ali ne vjerujem Bogu (a On je rekao kroz cijelo Sveto pismo da nas voli i želi spasiti). Zato, ako ju sada ne osjećaš, bar se prisjeti: ima li nešto na čemu si Bogu zahvalna? imaš li neku milost koju si primila? kad je zadnji put Bog uslišio tvoje molitve? ... u zadnje vrijeme sve više mi se čini da je jako važno pobuditi u sebi taj "čin ljubavi", a posebno vjerovati Bogu da nas ljubi kada sve krene naopako ili kad možda dođu trpljenja i napasti... Ako još ne vjeruješ, čitaj Sveto pismo, osobito evanđelja kako ti je savjetovao p. Ramos.

Hvala adrijana...
Međutim, Ivančić se molio za iskustvo živoga Boga i doživio je to.
Meni se obratno od tebe dogodi da ne vjerujem u Boga ali vjerujem Bogu.
Pada mi npm jedan poznati pisac (imam negdje to sačuvano) koji je napisao pred smrt kako je čitav život tražio Boga na sve načine pa i očajnički ali od Boga nikad ni traga ni glasa i zato umire kao ateist.
Kaže se, tko Boga traži, taj ga i nađe, hm..
Ma da, imam te povremene pozitivne bljeskove.


Vrh
 Profil  
 
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 40 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3  Sljedeće

Vrijeme na UTC + 01:00 sata


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 5 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr