Svaku korizmu isto...čega se odreći...Pa kako mislim da sam uskraćena u dosta toga što bih željela, odlučih se ne odricati ničega. Zlovolje, ljutnje, to sam i prije pokušavala ali ne ide. Post mi teško pada, nekada petcima u korizmi nisam ništa jela ali čekala bih da prođe ponoć jer mogu ne jest cijeli dan osim navečer (ramazanski post bi mi pasao, osim što ne bih bez vode bar).
No svaku korizmu Bog nešto sredi

. Trebala sam obaviti neki rutinski zahvat na zubima, no ispalo je sasvim drugačije i sad 2 mjeseca ne smijem ništa kruto. Gdje ja volim sad u proljeće npr naš mladi luk (već sam ga bila i ubrala) a o ostalom da ne pričam. Neke odvratne kašice guram u usta
Eto, pokora je tu. Drugo je ispovijed. Muči me što ne vidim nikakve svrhe. Prošli ispovijednik kojeg su nažalost premjestili nije mi puno odgovarao na pitanja, bio je kratak, ali iz njega je isijavalo nešto. Da bih bila sva ushićena kad sam odlazila, kao da sam susrela Krista.
Ovaj se ne zaustavlja kad počne pričati, objašnjavati mi što ga pitam. Meni je to ok. Ali ispovijed se svodi na to da za pola mojih grijehova kaže da je to stvar mog karaktera a za masturbaciju (vrlo rijetku, ali zalomi se kad sam jako napeta) kaže da nije grijeh nego neurednost.
Sad bih to isto trebala reći i dobiti iste odgovore pa mi se nekako ne da.
Naći drugog, u drugom gradu...Uvijek je nekako na knap, većinom ispovijedaju do 12 a zubar je baš u tom terminu.
I kao da me nešto odvrće od molitve. Izmolila bih 2-3 krunice dnevno, uz posao, naveče uz trening...Istina da je to više brbljanje, nabrajanje bilo, ali sad mi nikako ne ide. Za nekoliko minuta misli mi skrenu, neka pjesma mi se vrti po glavi, zaboravim skroz na molitvu. Pa se cijeli dan vraćam na tu jednu krunicu.
Eto, svašta sam nadrobila u temi, možda nekog muče slični problemi, možda mi bude lakše ako je netko to riješio.