Citat:
:wink: Takav slučaj traži ozbiljan razgovor.
Možda će netko reči; što zna jedan svećenik o tome kad nije u braku. Baš naprotiv. U braku je samo jedan slučaj i jedan model, a svećeniku se obraćaju supružnici s različitim problemima na tom području.
Nisam siguran da si u pravu. Brak nije niti slučaj, niti model, a nametnuti celibat kleru je jedan od najproblematičnijih stavaka Katoličke vjere. On je napravio velik rascjep između teorije (teologije) i prakse (života) iz kojih su niknuli mnogi drugi rascjepi. Svećenici meni ne ostavljaju dojam kao da mogu riješiti bračne probleme, više ispadaju kao zaštitnici teologijske misli, a teologija nije život.
------
Mogao bih ja pružiti jedno pomalo disidentsko razmišljanje. Opet.
Čest je slučaj, nažalost, da čak i bračni partneri koji vjeruju u Boga odluče kršiti bračne zavjete. Tu nema oprosta druge strane, jer nema niti kajanja. Partner koji namjerno vara, i čini tako bez ikakva ustručavanja ili straha od Boga i ljudi, težak je problem ne samo za brak, već i za Crkvu.
Najlakše bi bilo napraviti rastavu braka, i to ne mislim na "od stola i postelje" već poništiti njihov odnos pred Bogom i Crkvom. Znamo svi, ipak, da je ženidba neraskidiva, dakle ovakvo što ne dolazi u obzir.
Ovdje moram napomenuti da sam uvijek gajio skepsu prema našoj interpretaciji Isusovih riječi u kojima se nalaže da se brak može raskinuti radi "bludnosti". Mi smo objasnili da se ovdje misli da se muž i žena mogu rastaviti ukoliko je brak nevaljano sklopljen, ali interpretacija ima mnogo rupa. Ako brak nije valjano sklopljen, tad niti ne postoji, dakle ne postoji razvod, a Isus prilično konkretno spominje isti. Jedino objašnjenje da "bludnost" znači nelegalan način sklapanja braka bio bi kad bi muž doznao da mu žena nije djevica prve bračne noći, ali pitanje je da li se ovdje uistinu radi o tome.
Ali, back to the topic, u slučaju gdje bi partner, navedimo muža, činio preljub ženi bez pardona- što učiniti? Pozvati svećenika? Može! Prema dosadašnjem iskustvu, većina takvih bludnika uopće ne doživljava kler ozbiljno, i mogao bi ga čak i ismijati. Što tad učiniti? Eh, sad dolazimo do onog o čemu smo malo prije pričali- o tome da svećenik tad mora braniti teologiju, a ne praksu. Reći će ženi da je to tako kako je, i da mora ostati s mužem takvim kakav jest. Ista stvar ako je još k tome muž i tuče. On je nevjeran, da, ali ovo ne mijenja činjenice u vjeri.
Naravno, pitanje glasi da li se možemo takvim rješenjem zadovoljiti kao Crkva, i kao čovječanstvo od krvi i mesa? Ako može rastava biti legalizirana radi tjelesne impotencije, zašto ne radi duhovnog prezira? Što bi Isus učinio? Možda "Nije čovjek dan radi braka, već brak radi čovjeka!"
U svojim sam razmišljanjima došao do jedne teorije, pa evo, prosudite. Bludnika bi trebalo pitati da li je, u trenutku sklapanja braka, bio iskren kad je naveo da će biti vjeran do kraja života supruzi. Ako bi on odgovorio "nisam, odmah sam znao da ću je varati", ja mislim da bi ovo bio prilično dobar argument da proglasimo brak nevažećim. Bludnik bi dobio javnu osudu Crkve, jer bi ispalo da je lagao pred Bogom i ljudima, a ako mu nije stalo do toga, što bi se nas ticala njegova pobuna? Imali bi vjernicu s razvodom, i dopuštenjem da se oženi za vjernijeg supruga.