Katolički odgovori

Interesantno predavanje biskupa Kapellari svećenicima biskupije Graz sigurno će vam biti mnoge stvari jasnije ili makar..http://www.don-ivica.net/index.php?opti ... &Itemid=58

Nije tema vezana uz ovo predavanje, ali možda jest uz naslov.
Kako podnosite kad pred vama pričaju loše o svećenicima? Čak me i ne smeta toliko kad to rade ateisti ili oni koji u Crkvu idu samo po sakramente. Nepojmljivo mi je da to rade praktični vjernici. Stalno sam izložena takvim napadima (na radnom mjestu). Doživljavam napad na naše svećenike kao napad na sebe. Molila sam je da to ne čini, rekoh joj nekoliko puta da me srce boli kad tako priča, da su svećenici za mene predragi Marijini sinovi, da ne znam kako bi moj vjernički život bez njih izgledao. Upozoravala sam je da je to što priča veliki grijeh. Sve sam to pokušavala i za svoje ali i za njeno dobro...ne ide...napada još više i mene i svećenike...dok tako ružno priča o njima iama dojam da je guši koliko uzbuđenja i zanosa u te priče unosi. Svaku nedjelju je na misi (kaže tako), prima pričest ali ispovijed je za nju nepotrebno pretjerivanje.
Najnovija taktika mi je da šutim, u sebi blagoslivljam i kratko se pomolim. Sve više sam uvjerena da samo snaga Krisotva duha može pomoći jer zlo je jače od čovjeka, ja ga savladati ne mogu.
Imaju li i drugi takvih problema?
Kako se nosite s time?

Dobra stvar koju mogu izvući iz ovakve situacije je zaključak kako je svećenik (župnik) jako važna osoba u životu svakog (ovakvog ili onakvog) vjernika. Idealno bi bilo kad bi svećenik imao toliko slobodnog vremena da sa svakim koje muče slični problemi može na miru i realno porazgovarati, da takva osoba više ne bi mučila iracionalnim težnjama samu sebe i druge oko sebe, a za sve one koji su postali stručnjaci u zapažanju tuđih grešaka voljela bih da znaju dobro i pažljivo, na kršćanski način, započeti komunikaciju najprije sa svećenicima oči u oči, a onda i sa svima drugima, samo ne njemu iza leđa...
Mislim da bi loša stvar bila takve vjernike odbacivati, misliti da je u njima "zlo" i izbjegavati ih, jer zahlađivanjem odnosa s njima činimo protiv ljubavi Kristove koja ih jedino može obratiti. Bolje bi bilo pristupiti im kao "ranjenima" u duši i vjerojatno pomoći otkriti unutarnji razlog takvog ponašanja, ukoliko smo dovoljno bliski s njima, jer greška je (čak i kod nekih svećenika!) kad odmah demoniziraju svoje neistomišljenike, pa i dojučerašnje suradnike, ne misleći ni malo da je mrvica krivnje možda i na njima.

Nikome ne bi naškodilo zrnce ljubavi više...

Najteže mi je kad onaj koji priča loše o nekom svećeniku ima pravo. Što onda mogu reći? Dok govori gluposti, nastojim ga upozoriti na neke stvari. Ako ne želi vidjeti istinu, onda mu to u lice kažem i prestanem o toj temi razgovarati. Ne da mi se uludo živcirati.

Ruta

Ruta, da li je veći grijeh kada se ogovara svećenik ili laik, ili je jednak grijeh? Zanima me i razmišljanje Snenog.

Rio ja mislim da je veći grijeh ogovarati svećenika jer oni podnose u pravilu veće žrtve za Krista od nas laika i zato su više napadani od Zloga. Mi ih moramo štititi našom ljubavi i molitvama, to nam je dužnost.
Ako pođem od sebe - onaj kome bi to bilo u nekom interesu, ako bi gledao samo moje mane, mogao bi me svijetu prikazati kao zadnje smeće; onaj pak tko bi mi gledao samo vrline mogao bi me prikazati sveticom.
I svećenici su samo ljudi, zašto dio laika to ne može prihvatiti?

Hm ogovarannje svećenika..ogovaranje (iznošenje istine) može biti bolno ali ako imaju pravo kriv sam sam ili dotični svećenik.
No bilo bi mnogo ljudskije i i kršćanskije ako vide pogrešku da reknu u lice.

klevetanje je bolna stvar .. i ne vjerujem da itko to može shvatiti osim onoga koji je klevetanje doživio .. pročitajte na mojoj stranici "Popovsko goba" (to je pjesnicki pokusaji) tu sam opisao .. Mnogi svećenici (poznam nekoliko) su se shrvali pod križem klevete ..

ne shvaćanje svećenika - to ovoga časa doživljavam kad neki ljudi u župi neku dobru nakanu i namjeru župnika ne žele prihvatiti iz nekih svojih razloga pa dižu bunu protiv svećenika.

Pakosno podvaljivanje - kad ljudi traže od svećenika da učini ono što je protuzakonito.. i on ne učini pa mu se osvećuju...Svećenik je dobar ako je marijoneta u njihovim rukama..

Nisam vidio i doživio da su ljudi svećeniku zahvalni za život posvećen njima i stavljen u službu njima. Najgluplji svećeničlki sprovod: na sprovodu govori mjesni sekretar partije: Dragi don Dinko, kad smo mi partizani oteli njemcima top. Nismo znali upaliti top. Ti si dosao i upalio top. Slava ti!"

A na to biskup u svojoj riječi govori: Dragi don Dinko, nismo te razumjeli! (I zato sam u opororuci zabranio da mi nitko ne smije držati nikakve govore pa ni biskup,)

A Isus reče: lisice imaju svoje duplje, a ptice gnijezda, a Sin čovječji nema gdje bi glavu naslonio...

SVEĆENICI SU BOŽJI VITEZOVI.I oni su samo ljudi i imaju iste potrebe kao i svi ostli ljudi,ali su za razliku od svih ostalih ljudi ipak BOŽJI VITEZOVI.
A za one koji su protiv svećenika,odnosno protiv tih virjednih,marljivih,strpljivih i nadasve obrazovanih BOŽJIH VITEZOVA imam jednu lijepu "anegdotu" sa područja znanosti koja glasi:"Kad je Einstein razjasnio fotoelektrični efekt koristeći koncept kvanata energije, i za to objašnjenje 1921. godine dobivo Nobelovu nagradu ,te nastavio izgrađiati "novu teoriju relativiteta",onu koja se je suprostavila NJUTNOVOJ,napisana je knjiga:"Sto autora protiv Einsteina".Na što je FIZIČAR ODGOVORIO-Da nisam bio u pravu bio bi dovoljan samo jedan".Tko ima uši neka čuje.
HVALJEN ISUS I MARIJA

Odličan je Einstein....

Lijepo si to rekao, Uriel, da su svećenici Božji vitezovi. Stoga kad ih kritiziramo i zamjeramo im nešto morali bismo znati kako Netko to sve prati odozgor.
A i kod svećenika: sve mi se više čini kako vrijedi logika suprotnosti - što više kod nekoga vidim da se tijekom sv. mise nastoji ljudima svidjeti, sve im lijepo objasniti, pristupiti im bliže (napustiti oltar), koristiti što više modernijih tehnika (prezentacije, projektori, filmovi / tijekom svete mise) - krajnji dojam mi je da smo sve dalje Bogu (i mi i svećenik)... Ali ako on kao svećenik OSJEĆA i ponaša se tako kao da to radi samo za Boga, i mi (koji sudjelujemo) istovremeno to možemo osjetiti... Nadam se da me razumiješ...

POČETAK ILI KRAJ RENESANSE MODERNIZMA
ZA ADRIJANU:
I ovaj puta se moram složiti s tobom Adrijana.Ja sam također za klasičnu misu bez bespotrebnih elektronskih i inih uređaja.Jer se na misi volim uživit i volim mislima odlutati u vrijeme utemeljena Euharistije,u vrijeme posljednje večere.A onda nije bilo ni struje a kamo li el.uređaja.Tako da kad i ja vidim nešto slično dobijem volju da odem negdje na osamu i da se na miru u tišini bez bespotrebnih el-zvukova pomolim Bogu.
A što se tiče modernih svećenika,omožda su oni u skadu sa Božjom voljom u procesu sveopćeg razvoja,međutim ja ću i dalje biti,nazvat ću sebe, klasičar,dok me ne uvjere u drugo,jer mi ovo prvo nije jasno.Ako malo bolje razmisliš o ovome što sam rekao vidjet ćeš-čista dedukcija.

Hvaljen Isus i Marija

Ja spadan po godinama u red starijih svećenika (42- službe) volim ponekad upotrijebiti i modernije stvari naročito u prvom dijelu (službi riječi) i na kraju mise kao zahvala (s djecom znam pripremiti neki mali igrokaz na temu blagdana...(ljudima se to veoma dopalo - bolje su zapamtili nego propovijed) a o nekim blagdanima (Polnoćka, Veliki četvrtak na večer) preko kanona ugasim električno svjetlo u crkvi a ostanu svijeće na oltarima (na svim oltarima gori po 6 svijeća) pa je doživljaj izvanredan.
Istina je na žalost da mnogi svećenici više okreću pažnju na sebe nego na Krista u otajstvu Euharistije.

Znate li otkuda je taj noviji običaj da svećenik misu započinje za ambonom i ispred oltara (objašnjavajući to potrebom zajedništva i orijentacijom na sudjelovanje vjernika), pa tek za prikazanje dolazi na uobičajeno mjesto, k oltaru. Dugo sam prisustvovala euharistiji koju je predvodio jedan mladi svećenik potpuno prema liturgijskim propisima, pa su mi ovakvi običaji čudni. Imam neobičan dojam da svećenik stojeći bliže ljudima, gotovo među djecom, na neki način Bogu okreće leđa... Možda je to samo moj dojam... Svejedno, čini mi se da takav govor premda je "o Kristu" gubi ono otajstvo "s Kristom" i "u Kristu"....

Po rubrikama: oltar - žrtvenik- euharistijhski stol - trebao bi biti porazan do poslije molitve vjernika a svećenik uvodni dio (službu riječi vodi sa sjedišta) pa ne vidim razloga zašto ne bi prišao malo bliže - posebno djeci za pokajnički čin - preko čitanja i onako sjedi na sjedištu, a Evanđelje i propovijed sa ambona i nakon toga prilazi oltaru slijedi prinošenje darova, dolazi na oltar i ostaje do pričesti a završetak i otpust sa sjedišta. No ipak nije previđeno cirkusko šetanje po crkvi kakao to neki običavaju. Niti celebrant smije vršiti drugu službu (orguljaš, gitarista bubnjar ili ne zna što drugo).

Zahvaljujem, don Sneni, na objašnjenju. Radi se o jednoj dosta maloj (skučenoj) crkvi, pa mi je takvo izlaženje izvan „okvira“ zaista izgledalo, (mi bismo u žargonu rekli) kao paradiranje. Pošto je mala crkva, nedjeljom je obično prepuna, ne samo djeca nego i odrasli tiskaju se i oko oltara, rijetko koji celebrant se tu odlučuje na suvišne korake, a što je rijetko izgleda usput neobično, ali ne mora biti loše.

Drugo, znam da neki biskupi dopuštaju (za veće skupove i duhovne obnove) slavljenje mise i na montiranim stolovima (na stadionima, u dvoranama), ali za mene je crkva ipak crkva, oltar je oltar, posebno blagoslovljeno i posvećeno mjesto za euharistiju… Malo naginjem tradicionalnosti po tom pitanju…

možda će nam nešto pomoći i ovaj članak: http://www.don-ivica.net/index.php?opti ... &Itemid=58