sneni je napisao/la:
pročitao sam jedan lijepi članak o težnji današnjeg čovjeka za srećom, da bude sretan i ponudi sreće u današnjem svijetu. Članak završava: I ti ponuđači današnje sreće zaboravljaju na jedno da nigdje nije zapisano: da svaki čovjek ima pravo na komadić srće.
Zanima me razmišljanje na temu. Hvala
Jednom zgodom sam slušala jednu mladu osobu kako tumači da će nas Bog nakon ovozemaljskog života pitati ne što smo učinili, stekli isl., nego zašto nismo bili sretni. To je obrazložio na način da često nismo sretni iz razloga što ne prihvaćamo situaciju u koju nas Bog stavlja, a da je pobuna protiv te situacije u stvari hula na Boga koja nas čini nezadovoljnima i nesretnima, budi u nama osjećaj da nismo ljubljeni od Boga.
Tumačeći ovo taj mladić nije iznosio da bi mi trebali biti površni, plitki, na nekom ružičastom oblaku, nego da je naša sreća u iskrenom prijanjanju uz Gospodina. Da bi svakako trebali tražiti sreću i nastojati usrećiti druge ljude, ali ostavljajući Bogu prostora da djeluje, ne buniti se protiv onoga što on čini, jer van Gospodina da je sve varka, pa i sreća.
Dopalo mi se ovo njegovo tumačenje, prihvaćam ga kao ispravno, pa ga iznosim kao neku vrstu svoga stava.