Katolički odgovori

UZ SVEĆENIČKA REĐENJA I MLADE MISE

On, visok, zgodan, inteligentan – najbolji student na tom fakultetu – otac mu prije kratkog vremena iznenada umro. Majka vrlo teško bolesna. Interesantnim ga je Gospodin vodio putovima do jučerašnjeg dana kad je zaređen za svećenika. On je dvanaesti živi svećenik iz tog bračkog mjesta.

Prostrana, velika crkva ispunjena, krcata, pretežno mladim ljudima ( a na sva se usta govori kako mladi napuštaju i odlaze od Crkve). Stariji su bili u velikoj manjini. Prije ređenja sam u kafiću razgovarao s nekim redovitim (starijim) polaznicima mise, nisu pokazali interesa da dođu na ovaj događaj.

Okupljaju se svećenici (nas tridesetak) bogoslovi (njegovi kolege) u procesiji ulazimo u prepunu crkvu. Pjesma s kora odzvanja, na licima se čita neka radost, oduševljenje, divljenje.. ne znam reći… U crkvi nekakva čudna dostojanstvena tišina, poput one kad je Ilija sreo Gospodina u tišini lahora.

Biskup u propovijedi govori: Oni koji u ovom činu, ređenja ne vide čin vjere, ne vide Isusa Krista, ništa neće razumjeti.

Ređenik leži na zemlji.. ništavilo pred Bogom čovjek grješan..oko njega kleči tridesetak svećenika predvođenim biskupom, kleči i okupljena zajednica..pred Bogom…molimo… za Ređenika…za sebe…(kakvi su mi osjećaji tog časa obuzimali dušu i tijelo, osjećam to u treptavom glasu okolnih svećenika) …molim za mlade bogoslove…buduća zvanja…Dva pjevača u domaćoj melodiji pjevaju litanije Svih svetih a zbor od više od pet stotina prisutnih, pretežno mladih odgovara na zazive. To je trebalo doživjeti, neopisivo..Pjevači pjevaju: Da se dostojiš ovog ređenika blagolsoviti.. a prisutni u jedan glas: Tebe molimo usliši nas… Osjećam i pjevačima drhti glas : Da se dostojiš ovog ređenika blagosloviti i posvetiti … a prisutni poput zvuka orkestara, poput buke udaranja valova odgovaraju: tebe molimo usliši nas… Da se dostojiš ovog ređenika blagosloviti, posvetiti i zarediti a prisutni poput groma (vani je zagrmjelo i priroda se pridružuje) odgovaraju: Tebe molimo usliši nas… Biskup ustaje ostaje u tišini ..osjeća se djelovanje Duha Božjega, stvara čudo, ne vidimo ga ali ga osjećamo tu je,,, molitva i polaganje biskupovih ruku .. i prisutnih svećenika na glavu ređenika… prima ono što su apostoli primili.. treba ovog časa vjera u otajstvo, vjera u Isusa Krista ..jer on je na djelu… vjerujem da to ovog časa svi prisutni osjećaju..
Mjesni župnik pomaže ređeniku skinuti đakonsku odjeću a oblači misnicu. Simbolička gesta koja pokazuje što se dogodilo.
Biskup ređeniku maže ruke uljem krizme i na taj način ga simbolički posvećuje , da te ruke blagoslivaju i posvećuju, po snazi Onoga koji je i njega ovog časa posvetio i zaredio…i predaja kaleža i patene samo simbolički označuju ono što će obilježavati njegov život. I ređenik se pridružuje biskupu i misnicima u nastavku slavljenja svete mise. I tako ređenik ulazi u poslanje i službu svećenika…a ja vidim istog onog mladića kojeg sam vidio malo prije, samo na njemu druga odjeća…

I na kraju buran aplauz prisutnih ređeniku. Aplauz, onih koji su doživjeli ovog časa susret sa otajstvom. Aplauz odobravanja i radosti, ali aplauz koji me podsjetio na „Propni ga“ već možda sutra, ne od tih nego drugih (kao što vjerujem da nisu isti ljudi vikali „Hosana i propni ga.“
I ređenik je pošao : Poći ću za tobom kamo god pođeš. Pođi don Pave.. Isus je s tobom. Ovog časa smo to doživjeli…Pođite svi ostali ređenici u Hrvatskoj i širom svijeta…

P. s. Don Pave Gospodnetić je najbliži rođak blažene uspomene don Jurju Gospodnetić koga su četnici živa pekli na ražnju 1941, a mi smo u Hrvatskoj taj dan slavili kao državni praznik, Dan ustanka naroda Hrvatske. .

I mlada misa je prošla... svečano..svečano.. a dr. Špiro Marasović tako nadahnuto propoijedao... naš Bog nije neki satrap koji želi uništavati ljude... on je Gospodin koji nudi ako hoćeš --- ako nećeš ne moraš, ali onda i budi svijestan koju si ponudu prihvatio a što si odbacio..

I danas govre da se svećenik odriče i ovoga i onoga.. Ja se ničega ne odričem.. meni je čast služiti ovom Gospodinu...
danas nije moderno slušati Boga pa nije moderno biti ni svećenik. A ova generacija bolno vapije: "Tko će nam pokazati zvijezdu?" (Kranjčević)

I na kraju smo završili pjevanjem Veliča,,, to se ne može opisati... to je trebalo doživjeti, jer siguran sam fa se nigdje ne pjeva Veliča kao u Postirima...

Reče mi jedna osoba iz Varaždina: bila sam na mnogim mladim misama u mom kraju ali ovo što sam ovdje vidjela i doživjela nisam nikada do sada (vidio sam da je plakala, baš plakala slušajući ono zanosno pjevanje Veliča...ž

Mislim da su i danas (bilo je daleko više ljudi nego jučer) opet velika većina bili mladi.. a prvo čitanje je bilo: "Sine čovječji prorokuj mrtvim kostima..