Protureformacija ili Katolička obnova nastala je kao odgovor Katoličke Crkve na Lutherov protestantizam.
Papa Pavao III. (1534.-1549.) započeo je Tridentinski sabor (1545.-1563.), koji je trebao provesti reformu ustanova (ne i doktrine). Između ostaloga, trebalo je riješiti probleme koji su iznutra nagrizali Crkvu, a bili su i među povodima Reformacije: korumpiranih biskupa i svećenika, plaćenih oprosta i drugih novčanih zloporaba. Sabor je nedvosmisleno odbacio protestantske stavove i zadržao temeljnu strukturu Crkve, njezin sustav sakramenata, crkvene redove i doktrinu. Odbacio je svaki kompromis s protestantima i ponovio temeljne postavke rimokatoličanstva. Sabor je jasno stao iza dogme spasenja kroz vjeru i dobra djela. Potvrđen je i sakrament pretvorbe kruha i vina u tijelo i krv Kristovu, kao i sedam svetih sakramenata. Jasno su potvrđeni i katolički običaji protiv kojih su reformatori najviše grmjeli: hodočašća, štovanje svetaca i relikvija, kao i štovanje Marije.
Sabor se nakon dugih rasprava dogovorio oko sljedećih glavnih smjernica za ono što će poslije postati poznato kao protureformacija:
1. Katoličko tumačenje Biblije je konačno. Svaki kršćanin koji želi nametnuti drukčije tumačenje je heretik.
2. Kršćanima za spasenje trebaju vjera i dobra djela.
3. Biblija i Katolička crkva su jednako snažne instance za usmjeravanje kršćanskog života.#Oprost je valjan izraz vjere. (Ali prodaja oprosta je zabranjena.)
Protureformacija donijela je bogatog ploda u Katoličkoj Crkvi, kako u odgoju svećenstva i poučavanju vjernika, tako i u materijalnim spomenicima. Barokna umjetnost najočitiji je primjer stvaralaštva iz razdoblja protureformacije.
http://hr.wikipedia.org/wiki/ProtureformacijaSlazem se Sinke, Isusovci su na losem glasu kod protestanata zbog svoje velike uloge u protureformaciji, i u obnovi Katolicke Crkve koja je pocela Tridentskim saborom. Da ne spominjem koliko su u duhovnoj obnovi Crkve imale ulogu "Duhovne Vjezbe" sv. Ignacija osnivaca Isusovaca ili Druzbe Isusove kao se red sluzbeno naziva.