Nije dobro reći kako je savjest osobna stvar pojedinca, jer to je premalo da bi bilo ispravno shvaćeno.
Bolje je reći da je glas savjesti naš unutarnji sudac ili svjedok, da svaki odrastao čovjek djeluje autonomno (sam odlučuje o svojim činima) i da sam snosi svoju odgovornost.
Savjest uključuje svijest o dužnosti, uvjerenje da je dužnost dobro, ali sadržaj dobra nije stvar subjektivnog shvaćanja morala, nego to dobro treba biti i objektivno dobro (ako je nešto dobro za mene, dobro je i za druge, i obrnuto).
Savjest se zasniva jedino na onome što spoznajemo i razumijemo kao dobro, a kriteriji spoznaje ovise o postojećim vrijednostima.

RAZVOJ SAVJESTI
Za razvoj savjesti bitni su odgoj i samoodgoj.
Tijek dozrijevanja:
1. savjest navike – u ranom djetinjstvu: kada dijete prilagođuje svoje ponašanje jasnim zapovijedima roditelja, a da samo još ne prepoznaje dobra
2. autoritativna savjest i savjest poistovjećivanja: preko vanjskog privikavanja (na živi primjer više nego na riječi i zapovijedi osoba koje su s djetetom u bliskom kontaktu) dolazi do unutarnjeg prihvaćanja
3. kritička savjest – u mladenačko doba: kad se u protestu prema roditeljima i okolini dolazi do spoznaje samostojnosti, do pronalaženja vlastitog identiteta i vlastite odgovornosti
4. zrela savjest: kad je čovjek sposoban sam razlučiti dobro i zlo, ne ovisi o okolini, ali prihvaća svoju odgovornost, a autoritete prihvaća ukoliko razumije i cijeni njihove zahtjeve
Kroz sve te stupnjeve prolazi i kršćanska savjest, ali ima jedan koji je samo za nju specifičan. To je komponenta vjerničke savjesti: kad čovjek svojim duhovnim razvojem dolazi do uvjerenja da Bog ne sprečava puni razvoj njegova života, nego ga na nj poziva. Tako odnos pojedinca s Bogom postaje bitan u razvoju savjesti i osobnosti, a savjest postaje „svetište u koje se čovjek povlači da razgovara s Bogom“.

Razvoj savjesti nije monolitan, nego dinamičan proces, i ne vodi uvijek ispravno formiranoj i čistoj savjesti. Oblici iskrivljene savjesti su:
a) krivo formirana – kad savjest nije imala pravog uzora prema kojem će se odgajati
b) zamršena (kompleksna) – takva savjest teško donosi odluke i uvijek se dvoumi, može biti i zbog manjka samopouzdanja
c) popustljiva (laksna) – ona koja olako prelazi preko velikih i zahtjevnih stvari, a da se pritom previše ne uznemirava
d) manipulirana – javlja se kod osoba koje nisu izgradile svoj vlastiti stav, nego se olako povode za medijima, okolinom ili vanjskim autoritetima
e) sitničava (skrupulozna) – slična zamršenoj i krivo formiranoj

Zreo čovjek ne zapostavlja, nego često preispituje svoju savjest, kao i svoje postupke, zato se kroz kršćansku povijest puno pozornosti posvećivalo duhovnim vježbama, ispitima savjesti, duhovnim razgovorima i razmatranjima.

Dug post, al nigdje na netu nisam našla na sličan način prezentirano da samo ostavim link, ali bitne stvari sam istaknula...
Prema: Zov slobode (Pranjić, Stojić), Etika (I. Čehok)

danas vrijedi ovo:
dvojica se dogovaraju da će ukrasti kravu
1- pa što ćemo ako krava počne mukati?
2 - ne brini stavit ćemo joj krpu u usta
1. što ako susjed prepozna kravu?
2. ne brini obojat ćemo je
1. Što će reći savjest?
2. Što se tiče savjesti krava je naša!

Savjest je vrlo rastezljiva stvar: Što se tiče savjesti krava je naša...ali ako se ta savjest osloni na 10 Božjih zapovijedi onda pjesma zvuči drukčije.

Savjest je vrlo rastezljiva stvar: Što se tiče savjesti krava je naša...ali ako se ta savjest osloni na 10 Božjih zapovijedi onda pjesma zvuči drukčije.

Ima jedna zgodna izreka: Svatko od nas najlakše podvali svojoj vlastitoj savjesti... Tako je i s tom kravom...

I 10 zapovijedi se može tumačiti na različite načine, što dokazuju i promjene u tumačenjima kroz povijest crkve.

No mogu i drugi podvaliti našoj savjesti.

I 10 zapovijedi se može tumačiti na različite načine, što dokazuju i promjene u tumačenjima kroz povijest crkve.