Katolički odgovori

Evo par misli iz Papine homilije na svetoj misi slavljenoj s članovima Međunarodnoga teološkog povjerenstva 30. 11. 2009. koje donosi Radio Vatikan Poniznost je glavna odlika teologa

Gospodin nakon svoga uskrsnuća na putu prema Damasku dotiče srce Saula, učenoga koji ne vide. Isti Pavao u prvoj poslanici Tomoteju piše da je u ono vrijeme bio neuk, unatoč svojoj učenosti. Uskrsli ga je dotaknuo. Postaje slijep a ustvari je progledao. Počeo je vidjeti. Veliki je učenjak postao malen i upravo tako vidi da je ludost Božja mudrost, znanje veće od svih ljudskih znanja – istaknuo je Benedikt XVI.

Pravi teolog nije onaj tko popušta napasti da vlastitom inteligencijom mjeri otajstvo Boga, najčešće lišavajući smisla lik Kristov, nego je onaj tko je svjestan vlastitih granica...

Povijest Crkve puna je muškaraca i žene kadrih pred veličinom Božjom priznati svoju malenkost, poniznih i dakle sposobnih otkriti istinu...


Smatrate li današnje teologe i apologete dovoljno poniznim?
Koje je uopće mjesto poniznosti u apologetici?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Odličan papin nagovor. Nisam našao gdje je papa upotrijebio riječ apologetika. To je valjda sugestija onoga tko je stavio temu, što li?

Naravno da je to bitno, ... ali htjedoh reći kako ima i onih neponiznih i bahatih ... i suzdržavam se od prozivanja i od imena ... jer ne znam je li primjereno na ovom mjestu ... upozoriti ljude na "vukove u ovčjem runu"?

(Ali to je već više-manje poznato svima, tko prati situaciju, pa možda ne vrijedi razvlačiti ih i po ovom forumu...)

Hm...

Papa se prvenstveno obraćao teolozima ali po inerciji stvari se njegov govor odnosi i na apologetiku tim više što se u zadnje vrijeme apologetika malo spominje u njegovim navještajima, odnosno spominje se samo posredno.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Teologija se istinski uči na koljenima. Ostalo je majmunarija.

Ovo je iz osobnog iskustva ili si čula da se tako kaže?

To je vrlo, vrlo stara izreka.

Što ona zapravo znači? Možeš li šire opisati tu tvrdnju?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ispravne teologije, one koja je doista "riječ o Bogu" nema bez duboke svijesti tko sam ja a tko je Bog. Teologija, svaka, ma kako mudra bila samo je tepanje, nemušti govor. Istinit teološki rad započinje kad čovjeku, nakon svega učenja, zastane dah u grlu od siline otajstva, kad se nijem može jedino prostrijeti pred Velikim. Mnoge se stvari, više spoznaju, nego nauče. U mnogim stvarima ako nema Duha, sve ostaje prazno naklapanje.
To sam vrlo impresivno doživjela kad sam spremala ispit iz otajstva trojedinog Boga. Tema Duh Sveti, odnos Oca i Sina. Tko može razumjeti, tko govoriti o toj ljubavi, o tom zajedništvu, a opet posebnosti.
Inače, mislim da je ovo o učenju teologije uz molitvu izreka nekoga od Otaca. Ja sam to čula daaavno, na biblijskoj grupi od dvojice velikih ljudi - pok. Jerka Fućaka i Bonaventure Dude.

Da se nadovežem na diskusiju:

Sveti Otac je upozorio ma opasnost "teologa specijalista" "koji znaju točno gdje se Isus rodio... "i na kraju završava molitvom Duhu Svetom " da bi bili maleni da možemo postati mudri."

Teologiju, one prave istinke, a apologetika je sastavni dio teologije, se nikako drukčije ne može naučiti osim na koljenima!

P.s. Davno je to bilo pred skoro 5o godina kada nam je profesor retorike u bogolsoviji u Đakovu, pokojni dr. Silvestar Kiš (inače bio je svećenik celibatarac grkokatolik) "najbolju propovijed će te napisati pred tabernakulom!"

Mislim da su se svi dobro i kvalitetno osvrnuli na nužnost poniznosti u izobrazbi odnosno u onom što je Papa rekao "da bi bili maleni da možemo postati mudri."
Međutim izostao je osvrt na ulogu poniznosti u djelovanju teologa općenito, i naravno u užem smislu, apologeta.
Čini mi se da poniznosti baš manjka u djelovanju i nastupanju nekih uvaženih teologa.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Fali sigurno. Fali i među nama na ovom forumu.

E to bi mogla biti jedna druga tema ... pa se lako može pretvoriti u osuđivanje .. a vrijedi ona Isusova: Što gledaš prašinu u oku brata svoga a u svom ne vidiš gredu...
Jedan lijepi primjer: Jučer je bio dekanatski sastanak svećenika otoka Brača. Pri kraju pred ručak i za ručkom nam se pridružio nadbiskup iz Čilea - predsjednik biskupske konferencije Čile - rodom sa otoka Brača.. trebali ste vidjeti doživjeti njegovu jednostavnost kad se pridružio našim šalama i podbadanjima... Iako tog čovjeka nikad do sada nisam sreo ali me je impresionirao...
Možda je to to, što ti Barnaba, želiš od naših teologa ...sveučilišnih profesora..

Sneni, aj nam malo prenesi koju šalu ili opis podbadanja. Meni se to čini fora jer nemam često ako ikad, prilike vidjeti kako se svećenici šale i podbadaju. A kako izgleda kada su npr. prisutni g. Štambuk, i g. Barišić? Da li dopuštaju podbadanje; ako da, dal to krene od njih, il se šalite na jednoj nižoj-primjerenijoj razini kao braća kolege župnici, a pred njima se mrvu uštogljite? Nadam se da nisam previše komplicirano postavio pitanje/a, i puno skrenuo s teme. - još uvijek mi se čini da ima veze s poniznošću.

S obzirom da nemam nikakve insignije (crveni pojas, biret, mocetu i druge pobožne drangulije) koje bi mi omogućavale pristup u društvo biskupa, a daleko sam od mogućnosti doći onako (na drugom otoku) tako da ti baš i ne znam atmosferu između navedenih ... ali kad dođe bilo koji biskup među nas (a bilo je i kardinala) onda nam ne pada na pamet (pa ni meni) "ukipiti se" No kad sam bio kao mlad svećenik na Hvaru, blizu biskupije bio sam vrlo često za biskupovim stolom. .. Pa tako jednom bilo nas više i gluhi don Jakov. Pita biskup Celestin "Don Jakove, jel dobra juha? A don Jakov digne glavu (govorio je malo kroz nos) kaže: "Je, je trajekt ide u tri sata" -- Ili na jednoj večeri a bilo više biskupa zbog fešte u Hvaru(a bio i moj rođendan toga dana) pokojna časna Mateja spremila i princes krafne (a bila je poprilično "široka". Pokojni biskup Arnerić (rodom iz istog mjesta )uzme princes krafnu i kaže: "Ivica znaš li kako se zove to što jedeš?" Ja slegnem ramenima. A on: "Pa ovo ti je opatičin prdac" Joj trebao si vidjeti zajapurenost časne Mateje : "Preuzvišeni kako vas nije stid." A Arnerić: (smijući se postigao je cilj naljutit Mateju) "Pa šta ću ja kad se tako zove!"

Druga scena (bio sam u malom sjemištu u Zadru oko 1960 god )... Uskrsno bdijenje...već nam se svima polako spava... Nadbiskup Mate Garković (na tronu) stepenicu niže lijevo sjedi don Vinko Rasol (prezbiter asistens u pluvijalu) preko nekog čitanja pita nadbiskup: "Don Vinko, koja je ura?" Don Vinko se malo okrene prema nadbiskupu i kaže "Buzdo, (budalo) kao i jučer u ova doba " ajme kako nas je ovo razbudilo...

Treća scena: Vozim kardinala Paula Bertolija i biskupa Celestina u svom "stojadinu" - razgledati otok Hvar. U neko doba pita mene kardinal: Velečasni, kako vi ocjenjujete biskupa? Ja šutim - pa gdje ću šta loše reći o biskupu i to takvoj vatikanskoj ličnosti... a samo ga hvaliti bit ću neuvjerljiv,,pa šutim. A kardinal će: Dobar ste političar, ja ću vam reći: Važ biskup je kao muž koji bi htio da mu je žena uvijek pijana a bačva uvijek puna.,.." A biskup Celestin će na to: "Uzoriti, pa ste to njemu kazali..." Joj ovakvih bi scena mogao pričati.,..