Katolički odgovori

Danas je opće poznata stvar da se većina mladih iz kršćansko-katoličkih obitelji deklariraju kao gnostici.Očigledno je da oni (mldadi) više prihvaćaju humanizam od Boga,psihologiju od vjere,te da samim time negiraju čovjeka kao osobu u skupu osoba a prihvaćaju humanističju tezu da je čovjek broj u tijelu zvanom čovječanstvo.
Ako je tijelo zvano čovječanstvo sve onda je čovjeka kao jedinka,individua ništa.Ovakva baza,tj izvorište je plodno tlo za provođenje svih osnovnih eugeničkih projekata,od pobačaja,umjetne oplodnje do eutanazije.

Pitam se gdje je u bližoj ili daljoj povjesti bila prelomna dogma koja je rezultat naše kršćansko-katoličke greške u odgoju i učenju mladih.
Mislim da u ovakvim strateškim stvarima nebi smjeli griješti,jer postajemo pragmatično presebični,egoistični i kontraučinkoviti.Mi moramo misliti ne samo na sebe i na našu djecu već na sebe, našu djecu,naše unuke,te njihovu djecu i njihove unuke!Naši kršćansko katolički programi moraju biti dugoročni.

Još jednom,da ponovim pitanje, gdje smo pogrijšili? I zašto smo pogješili?Možda odgovorima na ovakva pitanja pronađemo relevantna i zadovoljavajuća riješenja za naše probleme.

Hvaljen Isus i Marija

URIEL

Prijelomna točka je bila kad su odrasli nastavili rutinski dolaziti na misu, a prestali živjeti kako Bog zapovijeda...
I tad su mladi vidjeli da "Boga nema".

Hm, a zašto ima toliko mladih iz vjerničkih obitelji koji su odbacili vjeru, barem onu konkretno prakticirajuću?

Ovdje je ključno pitanje vjera.
Pitanje kakva je vjera roditelja i onih koji su uzor mladima u Crkvi. Upravo je danas taj problem zahvaćen u poslanici Galaćanima.''Po Duhu živite pa nećete ugađati požudama tijela! jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela...''
Ima ne mali broj vjernika koji zapravo žive samo po tijelu. Oni koji, recimo, odlaze na misu samo zato da ih Bog ne kazni i to tu na ovom svijetu; bolešću ili nekim od zala koja mogu čovjeka snaći, takav u stvari živi po tijelu premda je vjernik. Odlazi se na hodočašća u Međugorje i Bog zna kuda sve ne da bi se izmolilo zdravlje, mir, sreća na ovom svijetu - to je zapravo vjera samo za ovaj svijet. Toj vjeri fali dimenzija vječnosti. Ako je mladi vjernik upoznat s vjerom samo za ovaj svijet i ako Boga doživljava kao nekog daj-boga, njemu takav bog nije potreban, jer on ima zdravlje, sreću u uživanju... Bude li mu kada potreban to će biti u nekoj dalekoj budućnosti i onda će ga potražiti. Dakle, kada bude u nevolji.

Tu se rabi izraz gnostik. Koji je pravi smisao te riječi? Ne vjerujem da je baš među mladima toliko gnostika, ako se ta riječ uzme u njezinom izvornom značenju. Što zapravo za tebe znači riječ gnostik?

U ovom i ranijim razmišljanjima mi fali dimenzija osobnog izbora mladog čovjeka. Naime, znam neke mlade koji su u vrijeme ovisnosti o roditeljima živjeli svoju crkvenost (ne govorim vjeru, jer ne znam što je ispod toga bilo), a kad su se osamostalili, otišli su nekim svojim putem. Istu sam stvar i ja učinila u svojoj obitelji, samo u suprotnom smjeru, ja sam se angažirala u Crkvi suprotno svemu što mi je predlagala i svjedočila obitelj.

Sve ok.
Znači li to da ništa ne treba mijenjati u odgoju mladih?
Ja vidim, kao i Tvrdorah, propuste u svjedočenju vjere,
a isto tako i ono što se naziva "poremećenim odnosom prema Crkvi".

Slažem se, samo grješni smo ljudi i uvijek ćemo činiti propuste.

Možda je mislio agnostik...

Meni se sviđa što je spomenuo dva oprečna para između kojih mladi "biraju":
humanizam - - Bog
psihologija - - vjera

Prava znanstvena psihologija nije suprotna vjeri, ali ona "popularna psihologija", tj. kič što se prodaje, nema puno toga zajedničkoga s katoličkom duhovnosti. I mi smo lutali dok nismo shvatili da se s našom vjerom ne može ništa usporediti...
Ali mnogi se nikad ne vrate... Jesu li tamo sretni?...

Možda je mislio agnostik...

Gnoza je sekta koja je težila sintetizirati kršćanstvo sa židovskim učenjem i poganskom filozofijom; gnosticizam, -zma - učenje gnostika. (B. Klaić, Veliki rječnik stranih riječi, Zora, 1963)

Etimologija[uredi]
Gnóza grč. (gnosis, 2. gnóseos - spoznaja, znanje, mišljanje, ćud)

Toliko o gnozi i agnostici.Međutim možda bi bilo dobro popričati sa mladima u vezi ove teme,ili organizirati neku manju tribinu na tu temu pa onda vidjeti rezultat na jednom malom uzorku.
Normalno tu treba ciljano birati mlade ljude koji pohađaju fakultete i Više škole,one koji se permanentno i intezivno bave intelektualnim radom.Možda vam tada stvar nebude izgledala toliko jednostavna.

Hvaljen Isus i Marija

URIEL

Sreća je relativan pojam zar ne? Materijalističko nametanje sveg-i-svašta mladima se čini privlačnim, ne shvaćaju da ispod celofana razlih natuknica, reklama i primamljivih "ponuda" leži zamka!
Kada to otkriju? Kako? Kad udare glavom o zid? Od koga da tada traže pomoć, od roditelja? Da su roditelji živući svjedoci svoje vjere bi li mladi uopće odlutali?
Odgovor leži u samom naslovu teme - pitanje: Da li katolici trebaju mijenjati nešto u odgoju mladih? - u biti bi trebalo glasiti: Da li katolici trebaju mijenjati nešto kod sebe pri odgoju mladih?!
Izbačen je ŽIVI Bog iz obitelji i problem leži u tome.
.
"Mislim da u ovakvim strateškim stvarima ne bi smjeli griješti,jer postajemo pragmatično presebični,egoistični i kontraučinkoviti. Mi moramo misliti ne samo na sebe i na našu djecu već na sebe, našu djecu,naše unuke,te njihovu djecu i njihove unuke!Naši kršćansko katolički programi moraju biti dugoročni"(URIEL)
.
Kad bi se tako nešto pokrenulo na nivou dekanata, a ne tek jedne župe, i tada bi bilo neshvaćanja što ti zapravo želiš reći, znaš li to, vjeruješ li u to?
Nisam skeptik, ali je danas vrlo razvodnjen i život župne zajednice, stoga se u ovo, o čemu pišeš, moraju uključiti baš svi, od obitelji, preko župa, sve do dekanata. Ili griješim?
A tko će složiti konkretan program - nemam blage...

Po meni su stvari sasvim jednostavne - trebamo živjeti ono što govorimo i u tome odgajati svoju djecu. I tako cijela Crkva. Drugo prepustiti Onome koji daje da raste, a i slobodnoj volji pojedine osobe.

Prijelomna točk je bila vrijeme kad smo mi katolici poradi naše inertnosti,neaktivnosti,nepoduzetništva,naglašenog egoizma i poklonstva kapitalu, dozvoli da nam socijal demokrati preuzmu odgoj mladih.Tada su nam vlor suptilno i neprimjetno isprd nosa,pored otvorenih očiju i zdravih ušiju preodgojili našu kršćansku djecu,te time oskrvnili kršćansko-katoličku budućnost.

Hvaljen Isus i Marija

URIEL

Zato jer su nam perd nosom preodgojeni

Hvaljen Isus i Marija

URIEL

Mislim da je ovdje vjera roditelja i uzora mladima u crvi sekundarna.Ovdje je primarni problem taj što je i roditeljima i crkvenim moralnim autoritetima oduzeta,tj.ukradena moćućnost odjoja kršćanske mladeži.Roditelji i moralni autoriteti jednostavno nemaju ingirencije odgoja.Naši mladi su po cijeli dan zauzeti raznoraznim socijaldemokratskim programima ,unutar kojih su socijaldemokratski psiholozi ugadili vrlo profesionalno programene za ispiranje mozgova i preodgoja kršana u agnosticizam.Nama su djeca jednostavno uzeta a mi sve to tromo,mrtvo i bezstrateški gledamo.Jer se naše kršćanske institucije koje posjeduju kapital boje uložiti taj kapital u odgojno obrazovne i ine kšćansko katoličke programe.Neznam za koga se taj kapital čuva.

Moramo biti oprezni da nam se ne dogodi:“Tko ima dat će mu se a tko nema bit će mu uzeto i ono što ima“.

Ovo što sam rekao je dogma propadanja katoličanstva.

Hvaljen Isus i Marija

URIEL

Mladi čovjek isto kao i straji koji se još uvijek traži u ovom svijetu obično osobno izaberu ono što im se nudi i što im je prezentirano logično.Kad ih se dobro indoktrinira ond oni biraju ono što tvorci doktrine žele.Dakle socijaldemokrati su zloupotrebili sve pa i mogućnost osobnog odabira.Dakle,indoktrinacija je ta kojom socijaldemokrati manipuliraju osobnim odabirom mladih.

Hvaljen Isus i Marija

URIEL